Jadran kroz objektiv legende: Izložba „Tošo Dabac: Jadranski putopis“

Pod nazivom “Tošo Dabac: Jadranski putopis” u Hrvatskom muzeju turizma u Opatiji otvorena je izložba radova jednog od najslavnijih fotografa iz ovog dijela svijeta. U postavu se može vidjeti 70 fotografija nastalih od 1950. do 1970. kada ovaj legendarni fotograf putuje hrvatskom obalom Jadrana, dokumentirajući prirodne ljepote, kulturne spomenike i turistička središta. Fotografije su rezultat Dapčevih profesionalnih angažmana za Turistički savez Jugoslavije i narudžbi za likovnu opremu časopisa Jugoslavija, bogato ilustriranu publikaciju koja je obrađivala niz tema važni za život države, od umjetnosti i znanosti do turizma. Na izložbi su pokazani i primjerci časopisa Jugoslavija, kao i promotivne publikacije ilustrirane fotografijama Toše Dapca i njegovi fotoaparati, građa koju čuva Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu.

Posebnost ove izložbe, kako naglašavaju priređivači, jest u tome što se izborom Dapčevih radova Jadran sagledava kao cjelina u prirodnom i kulturološkom smislu, ostajući u okvirima hrvatske obale. Ukazuju pritom na vrhunsku umjetničku, ali i dokumentarnu vrijednost fotografija. Dabac jednaku pozornost posvećuje ljudima i arhitekturi, radu i slobodnom vremenu, spektakularnom i svakodnevnom, navode. Na izložbi je pokazana selekcija fotografija morskih pejzaža, obalnih ulica i trgova, šetnji uz more, putnika, turista i lokalnih stanovnika, težaka i ribara, brodova i jedrilica, kao i brojnih kulturnih i povijesnih spomenika. Ova opatijska izložba je poput dragulja koji sjaji podjednakim sjajem bez obzira na protok vremena.

Tošo Dabac (Nova Rača kod Bjelovara, 1907. - Zagreb, 1970.) je kultno ime, danas institucija. Jedan je od najsvestranijih, najplodnijih i najvažnijih zagrebačkih umjetničkih fotografa. Jedan od osnivača i glavni predstavnik Zagrebačke škole umjetničke fotografije. Preteča onoga što se danas naziva life-fotografija. Dabac je u najširoj javnosti najpoznatiji kao autor ciklusa fotografija “Ljudi s ulice” iz tridesetih godina prošlog stoljeća. Velike teme za ovog velikog fotografa su tzv. mali ljudi iz naroda koje susreće na gradskim ulicama. Svoju prvu fotku, panoramu Samobora, snima 1925. Član slavnog Fotokluba Zagreb od 1927. U periodu 1928-1932. šef propagandne tvrtke Metro Goldwyn Mayer u Zagrebu. Fotograf svjetskog ugleda. Od 1930-ih izlaže diljem svijeta, od Beča do New Yorka, član Photographic Society of America. U Drugom svjetskom ratu partizan i aktivni sudionik antifašističkog pokreta. Ikona zagrebačke kulturne scene. Početkom 50-ih godina prošlog stoljeća, u vrijeme kada je Zagreb važno kulturno središte u svjetskim razmjerima, Dapčev atelje u zagrebačkoj Ilici 17 je okupljalište avangarde, članova EXAT-a 51, Novih tendencija i Muzičkog bijenala.

U povodu aktualne izložbe, iz opatijskog Muzeja ističu: “Dapčev Jadran djeluje otvoreno i propusno, kao prostor života, bez jasnih granica između lokalnog života i dolaska izvana, između rada i odmora, između prirodnog i izgrađenog. U tom se kontekstu izložba može čitati i kao suptilan komentar današnje stvarnosti opterećene snažnom urabnizacijom, komercijalizacijom i devastacijom obale pod pritiskom kapitala i rapidnog razvoja masovnog turizma.” Prostori koji su na Dapčevim fotografijama mjesto susreta, boravka i svakodnevice, navode dalje, danas su često svedeni na resurse i kulise podređene sezonalnosti i tržišnim interesima. “Ove fotografije ne nude izravnu kritiku, ali upravo u svojoj mirnoći i suzdržanosti otvaraju prostor za promišljanje o izgubljenim odnosima i mogućim drukčijim budućnostima”, konstatiraju. Izložba je plod suradnje Hrvatskog muzeja turizma i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu koji upravlja Arhivom “Tošo Dabac” u vlasništvu Grada Zagreba. Arhiv “Tošo Dabac” upisan je 2002. u Registar kulturnih dobara Hrvatske. Autorica koncepta i kustosica opatijske izložbe je Bella Rupena. Izložba ostaje otvorena do 3. svibnja. Povodom ove biserne izložbe sjetimo se danas omiljene krilatice Fotokluba Zagreb. To je poruka Toše Dapca koja glasi: “Postoje samo dobre i loše fotografije, dobre ostaju vječno, a loše nestaju.”