Indija pobjeđuje u borbi protiv siromaštva
Suprotno uvriježenom mišljenju, demokratija je mnogo više od održavanja izbora ili osiguravanja mirnog prijenosa političke vlasti. U svojoj suštini, dužnost izabranih predstavnika je da odgovore na osnovne potrebe svih građana - posebno marginaliziranih i ranjivih - bez obzira na njihovu političku ili vjersku pripadnost. Smanjenje siromaštva i podsticanje inkluzivnog razvoja ključni su za ispunjavanje ove demokratske odgovornosti.
Važno je prepoznati da siromaštvo nije samo nedostatak prihoda i pristupa osnovnim potrepštinama. Ono pojedincima uskraćuje dostojanstvo, blokira društvenu mobilnost i sprečava puno i ravnopravno učešće u društvu. Posmatrano iz ove perspektive, smanjenje siromaštva je korisna metrika za procjenu odgovornosti vlade.
Indija nudi upečatljivu studiju slučaja. Tokom 11 godina mandata premijera Narendre Modija zemlja je doživjela brz ekonomski rast. Ali je li taj rast bio zaista inkluzivan? Je li značajno poboljšao živote najugroženijih?
Tabela 3: Sve kategorije društva
Godine 2014. stručna grupa koju je predvodio bivši guverner Rezervne banke Indije Chakravarthi Rangarajan uvela je novu metriku za mjerenje siromaštva, pružajući vrijedan alat za procjenu napretka indijske vlade. Poznata kao Rangarajan linija, ona uključuje tri karakteristike koje je čine pouzdanom referentnom tačkom. Prvo, koristi metodu modificiranog mješovitog perioda prisjećanja (MMRP), koja se oslanja na detaljne podatke o potrošnji za širok spektar roba i usluga kako bi se dobio tačan pregled stvarnih obrazaca potrošnje.
Drugo, prehrambena komponenta Rangarajan linije zasniva se na smjernicama za ishranu Indijskog vijeća za medicinska istraživanja, osiguravajući da prag siromaštva odražava osnovne nutritivne potrebe. Konačno, urbana linija siromaštva Rangarajana daje odgovarajuću težinu osnovnim troškovima koji nisu hrana, kao što su obrazovanje, stanarina, prijevoz, gorivo i zdravstvena zaštita. Koristimo podatke o indeksu potrošačkih cijena na nivou države za svaku komponentu, kako bismo uzeli u obzir inflaciju i hrane i neprehrambenih proizvoda, kako bismo procijenili nivo siromaštva tokom vremena. Podaci o potrošnji zasnivaju se na robusnim i nacionalno reprezentativnim podacima anketa o potrošnji domaćinstava iz 2011-12. i 2023-24. koje je provelo Ministarstvo statistike i implementacije programa.
Tabela 2: Siromaštvo hindusa i muslimana
Analiza otkriva dramatičan pad siromaštva u posljednjih 12 godina, pri čemu se stope siromaštva u ruralnim, urbanim i nacionalnim područjima približavaju oko 3,9 odsto u periodu 2023-24 - u odnosu na 30,4 odsto, 26,4 odsto i 29,5 odsto u periodu 2011-12. U apsolutnom iznosu, u Indiji je u posljednjih 12 godina 302 miliona ljudi izvučeno iz siromaštva. Čak i kada se pogleda intenzitet siromaštva, došlo je do značajnog poboljšanja, pri čemu se jaz siromaštva smanjio sa 18,4 odsto u periodu 2011-12. na 10,2 odsto u periodu 2023-24. To znači da je prosječna siromašna osoba sada mnogo bliža granici siromaštva nego što je bila prije deset godina, što implicira značajno poboljšanje blagostanja čak i među onima koji još žive ispod nje. (Tabela 1)
Ove brojke također otkrivaju značajno smanjenje siromaštva u vjerskim zajednicama, posebno među dvije najveće grupe u Indiji, hindusima i muslimanima. U ruralnim područjima stopa siromaštva među muslimanima iznosila je 31,7 odsto u periodu 2011-12, što je nešto više od stope od 30,9 odsto među hindusima. Do 2023-24. ovaj trend se preokrenuo, pri čemu je siromaštvo među ruralnim muslimanima palo na 2,4 odsto, dok je stopa za hinduse iznosila četiri odsto.
Pomak je slično izražen i u urbanim područjima. U periodu 2011-12. 39,4 odsto urbanih muslimana živjelo je ispod granice siromaštva, u poređenju sa 24,4 odsto hindusa. Do 2023-24. stopa siromaštva među urbanim muslimanima pala je na 5,7 odsto, dok je stopa za hinduse smanjena na 3,7 odsto, smanjujući jaz između dvije grupe sa 15 procentnih poena na samo dva. (Tabela 2)
Također je došlo do značajnog poboljšanja stopa siromaštva u svim društvenim kategorijama, kao što su zaštićena plemena (ST), zaštićene kaste (SC) i druge zaostale klase (OBC) - grupe koje se prepoznaju kao društveno ili obrazovno ugrožene - kao i u općoj kategoriji, koja uključuje zajednice koje ne spadaju u ove klasifikacije. U ruralnim područjima, ST zajednica imala je najvišu stopu siromaštva u periodu 2011-12, sa 49,5 odsto, a slijede SC i OBC. Do 2023-24. stopa siromaštva među ST je pala na 12,2 odsto. Za opću kategoriju pala je sa 20 na 1,6 odsto.
Kao rezultat toga, jaz između ST i opće kategorije smanjio se sa 29,5 procentnih poena u periodu 2011-12. na 10,6 u periodu 2023-24. Slično tome, jaz siromaštva između SC i opće kategorije pao je sa 17,4 procentnih poena na 2,6, što ukazuje na veću ekonomsku uključenost.
Tabela 1: Jaz siromaštva se smanjio
I ovdje su urbana područja doživjela slična poboljšanja. U periodu 2011-12. gradska područja su imala najvišu stopu siromaštva u urbanim područjima, sa 39,6 odsto, dok je stopa za opću kategoriju iznosila 16,7 odsto - razlika od skoro 23 procentna poena. Do 2023-24. stopa siromaštva među gradskim područjima pala je na 6,6 odsto, u poređenju sa 2,5 odsto za opću kategoriju. U istom periodu, siromaštvo među urbanim gradskim područjima i gradskim područjima u ruralnim područjima palo je sa 38,2 na 9,9 odsto i sa 30,4 na 3,6 odsto. (Tabela 3)
Pad siromaštva u svim vjerskim i društvenim grupama tokom protekle decenije odražava kombinovane efekte održivog ekonomskog rasta i ciljanih intervencija u oblasti socijalne zaštite. Uprkos epizodama političke polarizacije i stalnim napetostima zasnovanim na identitetu, podaci ukazuju na inkluzivniju putanju razvoja nego što se široko prepoznaje.
Smanjenje siromaštva među muslimanima - jednoj od najnepovoljnijih urbanih zajednica u Indiji - posebno je značajno. To ukazuje na to da su vladine politike, i univerzalne i ciljane, koristile ljudima svih vjerskih grupa. Slično tome, smanjenje jaza u siromaštvu između historijski marginaliziranih kasta odražava značajan napredak ka većoj jednakosti.
Sve ovo sugeriše da su politike Modijeve vlade koristile svim segmentima indijskog društva, a ne samo odabranim političkim grupama. Podaci podržavaju stav da su njene ekonomske politike bile široko inkluzivne, što je rezultiralo širokim porastom blagostanja. Osiguravajući da svi segmenti društva uživaju u prednostima rasta, Indija podržava dostojanstvo svakog građanina i ispunjava temeljnu odgovornost demokratskog upravljanja.
(Autorica je članica Ekonomskog savjetodavnog vijeća premijera Indije; www.project-syndicate.org)
