Grad u vremeplovu kontinuiteta
Jajce je preko svojih marljivih ljudi, vakufskih asocijacija, obrazovnih institucija, dalo nemjerljiv doprinos razvoju Bosne
Prije nepunih petnaest godina, u islamskim informativnim novinama Preporod od 15. septembra 2011. godine, objavio sam proširenu vijest naslovljenu “Grad u vremeplovu kontinuiteta”. Informacija je tada oslovila izlazak vrijedne knjige “Kraljevski grad pod sultanima - Jajce 1528.-1878”, autora profesora dr. Ismeta Bušatlića, u izdanju Medžlisa islamske zajednice Jajce. Dr. Ismet Bušatlić je bio dugogodišnji profesor povijesti islamske kulture i civilizacije na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, također i dekan FIN-a u dva mandata, u periodu od gotovo devet godina.
Vrijeme brzo prolazi, kao i mi i sve naše u njemu. Od svoga izlaska 2011. godine, ova knjiga profesora Ismeta Bušatlića je imala nekoliko promocija, a njoj pripadno i naklono čitateljstvo među historičarima, orijentalistima i teolozima dočekalo ju je sa pohvalama. Doista, te simpatije Bušatlićeva knjiga je itekako zaslužila.
Lijepo je čuti da se ove 2025. godine pojavljuje njezino drugo izdanje koje je sada osvježeno i prošireno. Osim marljivo i pomno provedene stručne redakture mr. sci. Osmana Lavića, bivšeg direktora Gazi Husrevbegove biblioteke, ovo drugo izdanje svoje knjige profesor Bušatlić je dopunio novim poglavljem “Kontinuitet tesavufske misli i tarikatske prakse u Jajcu i okolini”. K tome, tu je i izdavački pogovor Zehrudina Hadžića, glavnoga imama Medžlisa Islamske zajednice Jajce. Napokon, objavljivanje ove naše recenzije je svojevrsni pozdrav drugom izdanju ove knjige.
Život grada svjedoka
Ima mnogo ljudi, upućenih u filozofiju povijesti, koji su tvrdili da je grad jedan od najvećih izuma čovjekova uma, razuma i imaginacije. U gradovima su ljudi ustanovili glavna načela graditeljstva i disciplina nauke koje graditeljstvo profiliraju. U gradovima su procvjetale vjere i religije, gradovi su bili okrilja hramovima i svetilištima, tu su se javile filozofske škole, umjetnosti, nauke, književnosti, zanati, obrti. Također, gradovi su najveći i neosporivi dokaz da čovjek nije imao nikakvu pećinsku epohu, već je, sve otkad je bivao čovjekom, svojim umom znao graditi, potom stanovati i prebivati u onom što je sam podigao. Pa i sam nastanak država, carstava i imperija nije moguće razumjeti bez djelovanja gradova i njihove potrebe za funkcionalnim okolinama i infrastrukturama.
Vrijedna i potkrijepljena knjiga nudi dokumente
O znamenitim gradovima napisane su znamenite knjige. Mnogi gradovi imaju svoje biografije, i dobro su učinili oni autori koji su napisali biografije gradova, to su već sada prepoznatljiva izdanja i knjiški serijali na koje se često poziva. Uzgredno podsjećamo na divno djelo koje je napisao Robert J. Donia, Sarajevo, A Biography, koje je izišlo u Londonu 2006. godine.
Uvaženi profesor Ismet Bušatlić, u našim krugovima znamenit i kao osoba posebnog bibliofilskog uklona, pročitao je stotine djela i studija prije nego je pristupio pisanju svoga djela o Jajcu, periodu “tog kraljevskog grada pod sultanima”, u dugom platnu vremena koje se proteže od 1528. do 1878. godine. Kao vrstan historičar, Bušatlić je u bavljenju historijskim temama uvijek bio uzor drugim autorima upravo po tome što je sam u svojim studijama i knjigama pokazivao jedno važno načelo: Ne može se pisati jedna izolirana historija koja ne uzima u obzir druge historije. Naime, ne može se pisati historija grada Jajca a da se u istom mahu ne piše i historija naše Bosanske kraljevine i potom historija geopolitičkih aranžmana koje je Bosna (i Hercegovina) dobila i imala pod Osmanskim carstvom. U doksografiji općenito, u historiji posebno, nije moguće da se radi o jednom vremenu, jer nema izoliranih vremena. Riječ je o nekoliko vremena koja ne teku naporedno, već se među se isprepliću i jedna na druga utječu. Dobar je onaj historičar koji na naučan i znanstven način istražuje i obavlja rasplitanje tih vremena.
Gledano izbliza, knjiga prof. dr Ismeta Bušatlića “Kraljevski grad pod sultanima, Jajce 1528.-1878.” - na više od tri stotine i pedeset stranica donosi jednu slojevito komponiranu monografiju o životu grada Jajca, tog znamenitoga “grada svjedoka” velikih lomova, ali i trajanja bosanske povijesti.
Kako i sam naslov ovog Bušatlićeva djela govori, ovaj drevni kraljevski bosanski grad potpao je definitivno pod upravu osmanskih sultana 1528. godine i pod njima ostao 350 godina (do 1878. godine). Ismet Bušatlić je ovoj svojoj monografiji o kraljevskom gradu Jajcu pod osmanskom upravom namijenio višestruku ulogu. S jedne strane, monografija je vremeplov o lokalnim upraviteljima u Jajcu u naznačenom periodu koji ovo štivo pokriva. U vezi s tim, dr. Bušatlić se detaljno bavi upravom i upravnim institucijama vlasti u Jajcu, donosi obilje imena dizdara, kadija, muftija, kethudaa, itd. itd. Posebno je u tom pogledu zanimljiva cjelina koja se bavi “Tvrđavom i posadom” u Jajcu. Osim toga, poglavlja “Kadiluk Jajce” i “Muftiluk Jajce” do sada su najcjelovitije u nas predstavili osmansku vlastodržačku mrežu u ovom dijelu Bosne, način njezinoga funkcioniranja, domete i karakter vlasti tog perioda. Iz dubina burne bosanske povijesti čitamo spiskove ljudi koji su umnogome određivali puls društvenoga života u Jajcu.
Prof. dr. Ismet Bušatlić, autor i uzor drugim autorima
Nadalje, dr. Ismet Bušatlić u ovoj vrijednoj i potkrijepljenoj knjizi nudi dokumente i svoju elaboraciju i naraciju o njima, i potom poglede historičara o urbanom razvoju grada Jajca u ovom periodu (“Grad i gradske mahale”), a tu cjelinu svoje knjige o Jajcu autor piše u tijesnoj vezi sa vakufima ovoga grada. Potpisnik ovog prikaza smatra da je ova dionica u knjizi najbolji metodološki pokazatelj za naše mlađe istraživače o tome kako treba prilaziti prošlosti, na koji način je tumačiti, kako se othrvati udvaranju “slavnim historijama”, te kako uvažiti mnoge faktore koji su oblikovali našu zamršenu bosansku povijest, ili ko više voli: naše zamršene bosanske povijesti!
U poglavljima “Gradska privreda”, “Seoska privreda” i “Nahija Jajce” autor Bušatlić na praktičan način pokazuje da je radinost i privredna pokretljivost onaj faktor koji je osmanskog gospodara nad Bosnom održao toliko dugo. Budući smješten na razmeđu puteva, na povoljnom geografskom mjestu Bosne, pokraj značajnih rijeka i na njima, grad Jajce je preko svojih marljivih ljudi, vakufskih asocijacija, obrazovnih institucija, itd., dao nemjerljiv doprinos razvoju Bosne tokom jednog dugog perioda.
Profesor Ismet Bušatlić je posebno opisao obrazovni i prosvjetni značaj grada Jajca i njegove okoline (“Školstvo i obrazovanje”), opisao je brojne muallimhane, mektebe, te džamije u kojima je izvođen ili realiziran obrazovni proces. Iz i sa stranica koje je ponudio Bušatlić čitamo brojna imena alima, imama, hodža i učenih ljudi koji su širili kanone tada prihvaćenih znanja. Autor opisuje kako proces nižeg tako i srednjeg obrazovanja, na temelju dokumenata donosi imena medresa, njihovih osnivača, opisuje vremenske mijene koje su te institucije oblikovale i profilirale. Također, dr. Bušatlić na dovoljnom broju stranica i uvijek na osnovu dokumenata opisuje dolazak ruždija i prijemodernog vremena u ovaj dio Bosne i Hercegovine. Bušatlić se kratko osvrće i na život knjiga i biblioteka u gradu Jajcu, osvjetljava nam sada već jedno davno vrijeme, davnu literaturu i utihla i zgasla bibliotečka vremena.
Nešto što je pravi kuriozitet i dragulj nad draguljima ove knjige jeste poglavlje o prepisivanju knjiga (“Skriptorij”), Ismet Bušalić nas je tim stranicama prenio u aromu jednoga sporog vremena, gdje se knjiga i pisala, i gledala, i pipala, kad se njezinom izgledu divilo kao najdražoj relikviji. U ovom poglavlju donesena su i brojna imena značajnih prepisivača, hattata i kaligrafa u gradu Jajcu. Nije onda nimalo čudno da je grad Jajce dao veoma značajna imena u književnosti, kako u prozi tako i u poeziji. U poglavlju “Gospodari lijepe i mudre riječi” prof. dr. Ismet Bušatlić donosi imena približno dvadeset pisaca (i kršćana i muslimana) koji su nadživjeli svoje doba. Na uzorcima poezije koje je dr. Bušatlić ovdje naveo, lahko se raspoznaje duhovno raspoloženje mnogih vremena u kojima je grad Jajce živio.
Urbane dragocjenosti
Kao posve logični završetak svoje knjige, dr Bušatlić u izdanju iz 2011. godine donosi poglavlje “Memorijalni spomenici” grada Jajca i okoline. Tu opisuje turbeta, mezare, nišane, hareme, itd. I ovo nam poglavlje raskriva mnogolike dubine grada Jajca, sada pohranjene u tišinu grobljanskih trava i humaka. Ispisujući odjeljak “Memorijalni spomenici”, autor posredno pokazuje da su groblja i grobovi nastavili kontinuirati onaj srednjovjekovni urbani prostor kao dio života, a ne dio smrti. Groblja, mezarja, turbeta i staništa mrtvih su impregnirana tu, u sam grad, na raskršća ulica i sokaka, ili se sa padina spuštaju u urbane dijelove grada. To pokazuje da su život i smrt jedna cjelina. Zadaća naša danas je da te preostale grobove našeg srednjovjekovlja i naših potonjih epoha držimo kao urbane dragocjenosti.
Napokon, ovo drugo izdanje knjige profesora Bušatlića sadrži novo poglavlje: “Kontinuitet tesavufske misli i tarikatske prakse u Jajcu i okolini”. S obzirom na činjenicu da je Jajce tek kasnije obuhvaćeno Osmanskom imperijom, to tesavuf i sufizam u njegova okrilja dolaze kasnije nego li u drugim dijelovima Bosne (i Hercegovine). Autor pokazuje kako se to dogodilo i koje mladice tesavufa su se primile u kraljevskom gradu pod sultanima,
Na kraju, svesrdno preporučujem ovu knjigu za čitanje. Prof. dr Ismet Bušatlić je metodom povijesne analize i sinteze izvora (vakufname, defteri, mulkname, hudud-name, fermani, sidžili, ljetopisi, itd.) povezao stoljeća, doveo do riječi mijene vremena, oslovio ljude i institucije iz bliže i dalje prošlosti ovoga grada, te – na kraju – dao iznimno vrijednu monografiju o gradu Jajcu u jednom dugom platnu vremena, od blizu četiri stoljeća.
Objavljivanjem ove knjige pruža se veliki doprinos realnom i utemeljenom proučavanju povijesti osmanske Bosne. To je i najvažnija zadaća kojoj će ova doista vrijedna i dokumentirana knjiga udovoljiti. Izdavaču Zehrudinu Hadžiću i Medžlisu Islamske zajednice Jajce trebamo zahvaliti što su se potrudili da se ovo djelo profesora Ismeta Bušatlića pojavi u svome drugom izdanju, osvježeno, dopunjeno i izbrušeno, sve u skladu s tim kako to njegove vrijedno napisane stranice i zaslužuju.
(...)
