Giuliano da Empoli: Nije strategija računati na suce da bi se eliminirao protivnik
Francuska Paris
Za autora knjige “Inženjeri kaosa” nadati se u pobjedu na izborima, predstavljajući se kao garant demokratskih pravila, je pusti san.
Primat agresora
Da li je Giuliano da Empoli zamišljao da će njegova nova knjiga “Vrijeme grabljivaca” u Francuskoj tako brzo naići na odjek u političkoj aktualnosti? Ako Francuska još nije upala u kaos, osuda Marine Le Pen može biti prekretnica. Za njene potivnike je vrijeme buđenja.
U Vašoj knjizi “Vrijeme grabljivaca” razlikujete Borgije, koji se usredsređuju na temelj, na problem naroda, i progresiste, liberale, koji zahtijevaju poštivanje pravila prava. Zar Marine Le Pen, koju su suci izbacili (privremeno?) iz igre, nije čista kemijska inkarnacija te opozicije?
- Neki elementi vjerojatno podsjećaju na to, ali ja ne bih rekao da se radi o kemijski čistom primjeru, jer Francuska još nije pala u hegemoniju kaosa. Ovdje situacija ostaje pomalo hibridna, za razliku od SAD-a.
Ali kako jedan kandidat, koji inkarnira vladavinu prava, može očekivati pobjedu, kad društveno tijelo gori?
- Prisustvovaćemo preispitivanju odluke sudaca i podjeli nadležnosti. Iako još nismo u vremenu kaosa u Francuskoj, mislim da nadati se jednostavnoj pobjedi, braneći sustav procedura – što je sigurno žila kucavica i nerv demokracije – postaje sve teže i teže. Dovoljno je posmatrati italijanske précédente. Berlusconi je od samog početka imao vrlo žestoku dijalektiku u odnosu na suce, a to ga nije spriječilo da bude izabran u nekoliko navrata. Da on nije bio kandidat, bio je tako moćan da bi nametnuo nekoga na tu poziciju. Da li je to slučaj sa Marine Le Pen? Nedostaje mi informacija o francuskom političkom životu da bih mogao reći.
Ko su grabljivci?
- Grabljivci u suštini predstavljaju povratak normalnosti politike, koja upravlja silom, a ne pravilima i slajdovima Power Pointa. Suprotno od njihovih protivnika, garanta legitimiteta i tehnokratskog reda. Ako se posmatra politička znanost posljednjih 20 ili 30 godina, ništa ne razumijemo o grabljivcima, tako da je dovoljno pročitati nekoliko dobrih klasičnih romana, Gaja Svetonija ili Tacita, da se shvati njihov dobitak. Najsvježiji primjer je Cesar Borgia od Machiavelija, koji se razvija u kaotičnom svijetu u kojem su male renesansne republike pometene tehnološkom revolucijom, koja ponovno daje prednost agresoru i u kojem se vlast stiče zastrašujućom akcijom, nepredviđenom i često nasilnom. Danas se kaos i primat agresora vraćaju zahvaljujući žestokoj nadmoći digitalne tehnologije.
Giuliano da Empoli/LUNAX/Marco Zanoni
Zato govorim o Borgijama. Njihovo prvo pravilo ponašanja je zabrana Dicka Drvosječe u Shakespeareovom Henriku VI: “Ubiti odvjetnike.” Slika koja znači da je pravo prirodni neprijatelj grabljivaca. Bio sam frapiran kad sam otkrio da je u SAD-u od 1980. Demokratska stranka za predsjedničke ili potpredsjedničke kandidate imala samo odvjetnike. Jedini izuzetak za 45 godina pojavio se prošle godine sa Timom Walzom, koji je bio kandidat za potpredsjednika Kamale Harris. Nije čudo da su se zatekli izbezumljeni spram trumpovske revolucije.
Kakav oblik poprima taj sukob u suvremeno vrijeme?
- Danas imate s jedne strane napredovanje Trumpa i drugih grabljivaca, čiju putanju opisujem u knjizi, i koji su skoncentrisani na supstancu. Oni šalju u šetnju institucionalne kadrove, koje predstavljaju kao varalice, zavjere elita koje sprječavaju da se suoče sa problemima naroda: kupovnom moći, kriminalitetom, itd. Spram njih se diže stranka odvjetnika koja, u SAD-u, nije učinila ništa drugo nego se nadala da će Trump biti eliminiran kroz sudske procese, sve vrijeme insistirajući na riziku kojeg bi on predstavljao za demokraciju. Što je tačno, ali je nedovoljno.
Postoji rizik da prisustvujemo jednakom tangu u Parisu…
- Gledajući unazad, možemo se upitati šta bi se dogodilo da je Trump bio proglašen nepodobnim za izbor. Američka demokracija, koja sada djeluje kao da je ugrožena, bi možda bila u boljem stanju… Nemam nikakav sud o odluci sudaca, ali se može potvrditi, ne griješeći, da računati na njih, da bi se eliminirao protivnik, ne može predstavljati političku strategiju. U konačnici, političke snage, koje se zadovoljavaju predlaganjem formalnih odgovora na progresiju grabljivaca, imaju tendenciju da budu pometene, jer se politička igra danas odvija u prostoru bez pravila, koji daje prednost agresoru i rekompenzira najoštrije ekstreme: što ja nazivam “numerička Somalija”.
Odvjetnici su počinili dvostruku grešku: budući da su morali uspostaviti pravila za ovaj numerički svijet i nisu to uradili, dali su svoje argumente, svoj formalizam, koji se ne čuje ili je neoperativan. Kad je predsjednik Salvadora Nayib Bukele podijelio na društvene mreže video snimke ljudi, istjeranih iz SAD-a, navodno članova mafijskih gangova i zatvorenih u zatvore visoke sigurnosti u Salvadoru, nekoliko demokratskih glasova se diglo da bi reklo: “Ne zaboravite da ovi ljudi nisu imali suđenje.” To je tačno, ali taj pravni odgovor djeluje slabašno. U SAD-u, spram Trumpa i Muska, demokrate još čekaju da suci odrade svoj posao, samo što je sada možda prekasno! I čak da se to i desi, to neće osloboditi demokrate dužnosti da iznesu politički odgovor.
Na dan presude Marine Le Pen Kremlj nije čekao da osudi “kršenje demokratskih normi”. Grabljivci znaju voditi politiku…
- To je u njihovoj logici. Uostalom, iznenađujuće je da Netanyahu nije spremio reakciju u nekom tweetu… Jer svi ti likovi imaju zajedničke elemente političke kulture: nepovjerenje prema pravilima i protusnage liberalnoj demokraciji. Dijele ideju o prioritetu narodne volje, koju navodno inkarniraju. To je vrlo moćan obrazac.
Moskva/Anadolija
Vraćam se Bukeleu, on je najfrapantniji primjer. Demokratski izabran u najnasilnijoj zemlji na svijetu, sa najvišom stopom ubojstava na svijetu, on je odlučio zamijeniti kazneni zakon priručnikom za tetoviranje, jer su svi gangsteri tetovirani. Dakle, svi tetovirani će biti uhapšeni. Uhapsio ih je 80.000 i nema veze što je među njima nekoliko fanova rocka ili nekoliko pojedinaca krivih samo za estetsku grešku iz mladosti. Razina kriminala naglo opada i Salvador postaje najsigurnija zemlja na američkom kontinentu. Bukele je, u vrijeme savršeno slobodnih izbora, izabran na trijumfalan način, sa 84% glasova. I onda on kaže: “Optužuju me da sam hiljade ljudi strpao u zatvor, ali oslobodio sam milijune, koji se sada mogu mirno šetati, a sigurni su usred noći.” To je vrlo učinkovito.
Mogućnosti šefa
Naše demokracije su priličito slabo opremljene, jer ta dinamika prima, kao bonus, podršku cijele numeričke sfere, koja ide za jednakom logikom. Oligarsi techa hoće, i oni, ubiti čim više odvjetnika: osloboditi se svih autoriteta i kontrole, da bi mogli nastaviti svoje posthumane ambicije. Zato su odlučili osloboditi se starih političkih elita, ljubaznih tehnokrata desnog i lijevog centra, koji su nas vodili do sada da bi sve uložili na grabljivce. I to je ta konvergencija koja fenomen čini težim za savladati.
Koliko još vrijedi opće pravo glasa?
- Paradoksalno, to je ono na šta se grabljivci pozivaju. Sa njihove tačke gledišta glasanje i narodna volja im daju sva prava i u ime toga, sa odlučujućim utjecajem techa, oni hoće da pometu svaku vrstu protuvlasti. Posljedično je to ono što čini snagu njihove retorike. Mi smo u demokratskim režimima, argument koji kaže da se “ništa ne smije suprotstaviti volji naroda” je uvijek strašio pravnike koji su pisali ustave, kroz stoljeća, polazeći od utemeljiteljā američke demokracije.
Dvorište Bijele kuće / EPA/Shawn Thew
I to je ono što dozvoljava danas Trumpu, Musku, Vanceu i drugima da djeluju brzo, oslobađajući se svakog okvira i svih ograničenja, legitimirajući njihov voluntarizam idejom da je ona izraz narodne volje.
- To je neka vrsta političkog čuda: fundamentalni politički akt grabljivca. U teologiji čudo je u Bogu, koji zaobilazi normalno funkcioniranje svijeta i intervenira da proizvede direktni efekat. U politici je to Vladimir Putin, koji govori o “ručnoj kontroli”. To jest o mogućnosti koja se nudi šefu, u izrazito birokratskom sustavu, da intervenira direktno na situaciju da bi proizveo direktan efekat, zaobilazeći pravila. To je i ono na šta se pozivaju Trump i svi lideri tog tipa, koji se žele izuzeti iz zakona. “Mi djelujemo direktno na svijet, jer to zahtijeva situacija.” Eto najvjerojatnije najvećeg obećanja ovih vođa. I kraj vladavine prava. U suštini, jako velika prijetnja.
Kako se suprotstaviti ovom pokretu?
- Pokazujući da mnogo stvari ostaje moguće u okviru liberalne demokracije. Vratiti smisao akciji, ostajući u okviru svojih granica, je ogroman izazov.
Ali govori umjerenih figura izgledaju, u poređenju, često bljutavi ili otkačeni. Treba li zaista imitirati Baracka Obamu i držati govor o vrlinama biovrta?
- Svi smo bili oduševljeni slušati govor o biovrtu Bijele kuće! (Smijeh) A kad je o tome, predsjedništvo Obame je koincidiralo sa razdobljem kad se stranka odvjetnika zatvorila u obranu sve manjih i manjih prava manjina, zaboravljajući se obratiti većini glasača. U isto vrijeme, američke demokrate su propustile intervenirati u jednom jedinom domenu, koji je zahtijevao masovnu dozu regulacije: numeričkoj Somaliji i novoj oligarhiji, koja upravo sada guta demokraciju. Europa još nije dotle stigla, nije se još preokrenula, i zato se treba probuditi.
(Sa francuskog prevela
Nada Zdravič)
