(FOTO) Propadaju simboli antifašizma: Svjedoci jednog vremena u raljama nacionalista
Spomenik Revoluciji na Mrakovici, rad Dušana Džamonje
Zub vremena i pipci fašizma sve više nagrizaju spomenike i simbole antifašizma. Prepuštene na milost i nemilost, impozantne građevine velikih umjetnika kopne. Civilizacijske vrijednosti skrajnute su, a veličanje četništva, ustaštva, općenito fašizma, postalo je prihvatljiv, pa i poželjan model ponašanja. Partizanska groblja pokušavaju se preinačiti u ona gdje je jedino važno ime i etnička pripadnost, a ne djelovanje. Spomenici posvećeni Narodnooslobodilačkoj borbi prepuštaju se zaboravu.
Nebriga politika
- Ne postoji nikakav politički odnos prema toj spomeničkoj kulturi, a još manja je briga za očuvanjem ili restauracijom tih memorijala. Uglavnom su dio političkih agendi na Dan pobjede nad fašizmom, kada se položi cvijeće i održe govori koji su često više huškački nego antifašistički. Ono što nije uništeno tokom rata, uništeno je poslije rata. Najčešće zato što se u tim mjestima željela izbrisati herojska zajednička povijest. Danas, od onoga što je ostalo, većina opstaje zahvaljujući građanima ili udruženjima građana koji ih čuvaju za nauk budućim generacijama, upozorava koordinator Udruženja za društvena istraživanja i komunikacije Edvin Kanka Ćudić.
A simbole slavne antifašističke borbe, smatra Ćudić, ne čuvamo i ne njegujemo, jer predstavljaju zajedničko dobro svih naroda (bivše) Jugoslavije. Model je to koji bi se ovdje najradije zaboravio.
- Također, antifašizam od raspada Jugoslavije nije primamljiv. Militarizam je ono što se traži. Naši nacionalisti žude za krivotvorenom historijom. Iskrivljena interpretacija historije je u korijenu nacionalizma. Živimo u vremenu gdje se sve više novca odvaja za militarizaciju, a sve manje za mirovne programe. To je naša stvarnost. Partizanski spomenici su nosili jednu nadu, jer prostori gdje su oni postavljani nisu imali za cilj samo sjećanje na prošlost. Nudili su budućnost, ističe naš sagovornik.
Spomen-park na Vracama na Dan pobjede nad fašizmom/Damir Deljo
A širom Bosne i Hercegovine, obrasla travom i šibljem, spavaju monumentalna djela sagrađena u čast antifašista i slavne borbe.
- Ne smijemo zaboraviti radove poput onog Bogdana Bogdanovića: Partizansko groblje u Mostaru. Ni spomenik na planinskom prevoju Makljen. Rad je to Boška Kućanskog. O njegovom monumentalnom zdanju danas još samo svjedoče metalne konstrukcije. Tu je i Memorijalni kompleks Tjentište. No, rad koji i danas plijeni pažnjom je Nekropola žrtava fašizma pokraj Travnika. Podignuta je 1975. u znak sjećanja na sedam stotina žrtava fašističkog terora, izdvaja Ćudić tek nekolicinu impozantnih spomenika koji svjedoče antifašističkoj prošlosti.
Partizansko groblje u Kraljevoj Sutjesci/UDIK
A partizanska groblja i antifašistički spomenici godinama se prekrajaju.
- Bilo je nekoliko slučajeva gdje je sa spomenika uklanjana zvijezda i postavljan krst. No, najbolji primjer etnicitiranja spomenika je Partizansko groblje Šušnjar u Sanskom Mostu. Tokom okupacije Sanskog Mosta u ratu protiv Bosne i Hercegovine, srpske snage su na groblju uništile ploče sa bošnjačkim imenima. Ostavili su ploče sa imenima srpskih i jevrejskih žrtava. U groblje su postavili pravoslavni krst, pa se svake godine u groblju služi parastos. Također, na Mrakovici, gdje se nalazi monumentalni spomenik partizanskoj borbi na Kozari, podignut je početkom rata pravoslavni krst. Vlasti Republike Srpske na tom lokalitetu održavaju parastos. A od 2015. Bitka na Kozari je sastavni dio Državnog programa za obilježavanje historijskih događaja oslobodilačkih ratova Srbije, objašnjava Ćudić.
Na spomeniku na Partizanskom groblju u Kraljevoj Sutjesci uklesani su stihovi iz “Pjesme mrtvih proletera”/UDIK
Nakon rata 90-ih, kaže Ćudić, u Šibovskom pokraj Prnjavora podignut je spomenik posvećen svim Srbima stradalim u ratovima tokom 20. stoljeća. Kriterij je jedan: biti Srbin po imenu i prezimenu. Nije važno da li je osoba stradala kao partizan, četnik, borac Vojske Republike Srpske, poginula u periodu 1912 – 1918. ili je civilna žrtva Drugog svjetskog rata. Prema spomeniku, svi su jednaki. Važno da su Srbi.
Ulicom četničkog vojvode
- No, koliko je to sve postalo apsurdno pokazuje ova činjenica: da biste došli do Partizanskog groblja u Rudom, morate proći Ulicom Draže Mihailovića. Također, u Trebinju je 2016. godine, povodom postavljanja spomen-biste Vladi Šegrtu, vladalo nezadovoljstvo građana koji su tvrdili da su porodice žrtava komunističkog terora. Dok ju je obezbjeđenje čuvalo, bista je opstajala. Četiri dana poslije, obezbjeđenje je uklonjeno, a bista je ukradena, ističe Ćudić.
Spomenik Revoluciji na Mrakovici, rad Dušana Džamonje
A da nam je apsurd svakodnevan, pokazuje i nedavno obilježavanje 81. godišnjice misije Halyard.
- Želimo da odamo počast četničkom antifašističkom pokretu, kazao je bivši predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, ističući da srpski narod ne želi živjeti s muslimanima.
Narativ je jasan, a jasna mu je i namjera. Ćudić upozorava da svjedočimo konstantnim pokušajima prekrajanja historije.
Spomenik “Bitka na Sutjesci” na Tjentištu djelo je vajara Miodraga Živkovića
- Pohvalno je što to u Bosni i Hercegovini ne ide baš lako, kao što se to čini u susjedstvu. No, cilj nove povijesti jeste uspostavljanje etnopolitičkih narativa koji nemaju zajedničko sjećanje. Njihova je svrha razdvajanje, podjele, opravdavanje fašističkih zločinaca i njihovih kolaboracionista. I pri tome, niko ovdje ne negira partizanske zločine. Nada u bolje sutra, što su partizani ponudili našem društvu, bila je mnogo ljepša i svjetlija od one ideje i mraka koji su nudili četnici i ustaše, poručuje Ćudić.
Akcentira da postoje i pozitivni primjeri kako se mogu sačuvati antifašistički spomenici. Takvi primjeri daju nadu da će možda nekada biti bolje.
Spomenik na Makljenu djelo je Boška Kućanskog, a miniran je 2000./lupiga.com
- Sa Partizanskog groblja u Brčkom u toku rata su uklonjene spomen-biste, groblje je vandalizirano. Poslije rata, uspostavljenjem distrikta, groblje je vraćeno u prvobitno stanje. Ponovo su tu spomen-biste Tamare Begović, Jelenke Voćkić, Ahmeta Kobića i drugih heroja koji su živote dali za slobodno Brčko. Trenutno je to prostor u kojem građani rado provode vrijeme, odmaraju, ali i obilježavaju godišnjicu oslobođenja Brčkog od fašističkog okupatora. U Kraljevoj Sutjesci Partizansko groblje je prepušteno zubu vremena. O njemu se brinu aktivisti lokalne kakanjske organizacije. Održavaju ga i ne dozvoljavaju da padne u zaborav, naglašava Ćudić.
Predsjednik Sekcije mladih SABNOR-a BiH Benjamin Soko ističe da ga, kao nekoga ko potiče iz partizanske i odbrambeno-oslobodilačke porodice, posebno pogađa odnos društva i države prema spomenicima i simbolima borbe za Bosnu i Hercegovinu.
Na Partizanskom groblju Šušnjar u Sanskom Mostu postavljen je pravoslavni križ/UDIK
- Društvo nema svijest o kulturnom značaju spomenika i simbola, a država ih uglavnom zloupotrebljava u dnevnopolitičke svrhe, ističe Soko.
Kada govori o antifašističkim spomenicima, prvi na um mu dolaze Spomen-park Vraca i Partizansko groblje u Mostaru.
Spomenik Zeničkom partizanskom odredu na Smetovima/lupiga.com
- Niti jedan od spomenika nije u dobrom stanju. Njima niko ne upravlja, niti ih kontinuirano održava. Problem je isti: nema kulture. Rušenje i uništavanje spomenika koji su dio historije je loše, naglašava naš sagovornik.
Opasan proces
Upozorava da je historijski revizionizam jedan od najopasnijih procesa za društvo.
- Kao praunuk partizanskog ilegalca, a kasnije pilota, čovjeka koji je učestvovao u napadu na aerodrom u Rajlovcu, porazno mi je da je spomenik Partizanskoj eskadrili na Medenom Polju kod Bosanskog Petrovca završio u starom željezu upravo zbog nebrige, kaže Soko.
Ističe i da na Gradskom groblju Lav u Sarajevu ima oko 30 grobova palih boraca za oslobođenje Sarajeva 1945, među kojima je i onaj Fuada Midžića. Svi ti grobovi prepušteni su zubu vremena.
