(FOTO) Policija ih je zabranjivala, ali su njihova djela ostala: 90 godina bez grupe Zemlja
Marijan Detoni: “Na sajmu”, 1930-35.
Izložba “90 godina bez grupe Zemlja: 1935 - 2025.” iz privatnih kolekcija Borisa Vrge i Hrvoja Vukosavića otvorena je 29. travnja u Galeriji Galženica u Velikoj Gorici. Na izložbi je pokazano 50 djela 23 umjetnika.
Autori koncepcije izložbe su Boris Vrga i Hrvoje Vukosavić. Autor predgovora u katalogu izložbe je povjesničar umjetnosti Petar Prelog s Instituta za povijest umjetnosti u Zagrebu.
Manifest
Vrlo poseban galerijski show. Evergreen. Ekstra zanimljiva tema. Zemlja je činjenica za sva vremena. Udruženje umjetnika Zemlja je grupa mladih umjetnika, slikara, kipara i arhitekata, osnovana 1929. u Zagrebu, angažirana na političkom planu u progresivnom, lijevo orijentiranom duhu, pa je i život Zemlje okončan policijskom zabranom 1935. godine. U ovih šest godina postojanja Udruženje umjetnika Zemlja organiziralo je pet izložbi u Zagrebu, po jednu u Parizu, Sofiji i Beogradu.
Uoči otvorenja izložbe u Beogradu u Paviljonu “Cvijeta Zuzorić” na Kalemegdanu 5. 4. 1935. izložba je policijskim aktom zabranjena, a daljnje djelovanje čitavog Udruženja umjetnika Zemlja zabranjeno je definitivno 29. 4. 1935. Upravo na taj datum, ali 90 godina kasnije, u velikogoričkoj Galeriji tempirana je svečana promocija izložbe.
Antun Mezdjić: “Radnik s pregačom”, 1931.
Liječnik Boris Vrga, ovdje u ulozi zanesenjaka, nevjerojatno posvećenog kolekcionara arta, samo za čitatelje Oslobođenja objašnjava ovaj simboličan odabir datuma: “Kolega Vukosavić i ja smo taj datum izabrali jer smo smatrali da je to najbolji termin i pravo vrijeme da otvorimo ovu izložbu, budući da je 29. travnja 1935. zabranjeno svako djelovanje Zemlje. Da trebamo upravo na datum kad je Zemlja zabranjena pokrenuti izložbu. Kao da kažemo: ipak niste uspjeli zabraniti! Evo, Zemlja je tu, njezina umjetnost je tu! Zemljaška umjetnost i dalje postoji i, ne samo da postoji nego nije izgubila na svojoj neposrednosti, izražajnosti i sugestivnosti. To smo htjeli postići.”
Zaronimo u povijest. Glavni pokretači Zemlje su slikar Krsto Hegedušić (1901-1975), ideolog i autor programa, i arhitekt Drago Ibler (1894-1964), predsjednik Udruženja i autor manifesta. Manifest je objavljen u povodu prve izložbe Zemlje u Zagrebu 1929. Za razumijevanje idejnih i umjetničkih shvaćanja koje Zemlja zastupa, bitan je segment ovog manifesta koji glasi: “Treba živjeti životom svog doba. Treba stvarati u duhu svog vremena. Suvremeni život prožet je socijalnim idejama i pitanja kolektiva su dominantna. Umjetnik se ne može oteti htijenjima novoga društva i stajati izvan kolektiva. Jer je umjetnost izraz naziranja svijeta. Jer su umjetnost i život jedno.”
Branka Hegedušić: “Iz bordela”, 1935.
Doktor Vrga ima impresivnu kolekciju djela članova Zemlje, pitam otkuda interes baš za ovu vrstu arta? “Taj zemljaški interes za društvenu zbilju i za socijalne uvjete života, za Čovjeka, za - da tako kažem - malog čovjeka, nešto je što može pobuditi interes čovjeka koji je humane struke kao što sam to ja. U medicini isto postoji interes za život čovjeka, a upravo je Zemlja transferirala i tematizirala socijalne ideje koje smo nastojali afirmirati na ovoj izložbi”, kaže liječnik.
Objašnjava dalje da su na izložbi “htjeli dokazati da zemljaška umjetnost je još uvijek aktualna”. “Da Zemlja nije bila neka prolazna formacija, kao što se pokušalo tvrditi, da nije završen proces njezine javne prezentacije i valorizacije i da će zainteresiranost Zemlje za život i sudbinu čovjeka biti aktualna sigurno i u budućim vremenima.” Grupu Zemlja danas se naziva i verzijom domaćeg Bauhausa, najslavnijeg umjetničkog faksa na svijetu.
Franjo Mraz: "Seoski sajam", oko 1935.
Jedinstvena pojava, ističu stručnjaci. Tako veliko okupljanje grupe slikara, kipara i arhitekata oko jasno razrađenog programa više ne postoji. Zemlja snažno mijenja domaću likovnu scenu, utječe na događanja u području kulture i umjetnosti u čitavoj tadašnjoj jugoslavenskoj državnoj zajednici. Doktor Vrga perfektno henga kroz sve finese arta u stilu najprofesionalnijeg povjesničara umjetnosti. Nabraja blistava imena čija se djela mogu vidjeti na izložbi: slikari Krsto Hegedušić, Đuro Tiljak, Marijan Detoni, Omer Mujadžić, Ivan Tabaković, Željko Hegedušić, Branka Kristijanović Hegedušić (brat i supruga Krste Hegedušića), kipari Vanja Radauš, Frano Kršinić, Antun Augustinčić...
“Umjetnici koji su činili Zemlju su heterogena skupina, svi vodeći umjetnici tog vremena inklinirali su Zemlji, zato što je Zemlja težila stvaranju nacionalnog likovnog izraza koji bi izrastao iz našeg tla, od naših ljudi”, sumira. Među ostalim, slavni slikar i grafičar Krsto Hegedušić, akademik i sveučilišni profesor, u vrijeme djelovanja Zemlje 28-godišnjak, tri puta je zatvaran pod optužbom za djelovanje protiv države, na izložbi u Velikoj Gorici predstavljen je raritetnim tzv. uzničkim crtežima, izuzetno važnim za cjelokupan opus ovog velikog umjetnika.
Kamilo Ružička: “Divlje kuće na Srebrnjaku”, 1934.
Marijan Detoni, također akademik, redoviti član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti JAZU (danas HAZU), u vrijeme trajanja Zemlje 24-godišnjak, na izložbi je zastupljen poznatim crtežom “Prehrana”, istoimena slika iz 1935. čuva se u Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti u Zagrebu. Stvarnost siromaštva i gladi je prizor koji dočarava ovo antologijsko djelo, na kojem vidite dobro odjevene gradske ljude koji čekaju na donirani obrok u javnoj kuhinji. “Vrlo aktualno”, konstatira sugovornik Oslobođenja.
Za djela zemljaša, doktor Vrga kaže da “kopkaju po savjesti, uznemiruju, bude uspavani mozak”. Pitam doktora što bi zemljaši danas rekli za suvremenu likovnu umjetnost? Dijagnoza suvremene art scene: to je pogled zatvorenih očiju na stvarnost koja nas okružuje, kaže. “Mada je Zemlja govorila da treba stvarati u duhu svog vremena, čini mi se da naša današnja likovna umjetnost zatvara oči pred jako velikim segmentom naše društvene stvarnosti”, ističe.
Edo Kovačević: “Sajam u Žabnu”, 1936.
“Jer mi i danas imamo prekapanja po kantama za smeće, kolone ljudi pred pučkim kuhinjama, drame na deložacijama, nezaposlene mlade ljude i njihov odlazak u inozemstvo, javne sindikalne prosvjede pred zaključanim vratima bivših tvornica, život u riziku od siromaštva itd. Ali, to nitko ne slika. Mi zapravo živimo u jednom dezideologiziranom društvu. Naši umjetnici nemaju interesa za ove teme. Možda alati koje je pružila Zemlja u svom likovnom izričaju nisu primjereni današnjem vremenu i onoj težnji kojom se suvremeni umjetnici izražavaju, no činjenica je da nemamo umjetnički pogled na današnju stvarnost.”
Aktualni postav u Velikoj Gorici je četvrta izložba Udruženja umjetnika Zemlja koju zajedno priređuje kolekcionarski tandem strastvenih ljubitelja i znalaca umjetnosti Vrga-Vukosavić. Prvu izložbu iz svojih zbirki napravili su 2014. u Petrinji (rodnom gradu Krste Hegedušića), drugu u Sisku 2016. Treća izložba u Križevcima (rodnom gradu Marijana Detonija) 2019. koincidira s megaizložbom “Umjetnost i život su jedno” s preko 200 radova priređenom iste godine u zagrebačkoj Galeriji Klovićevi dvori autora Petra Preloga.
Marijan Detoni: "Prehrana"
Povod izložbe u Klovićevim dvorima? 90. godina od osnivanja ovog intrigantnog Udruženja umjetnika. Za taj pokušaj tumačenja trebalo je proći gotovo pola stoljeća jer se prethodni dogodio 1971. na izložbi “Kritička retrospektiva Zemlje”. U Velikoj Gorici fokus je na vremenskom razdoblju bez Zemlje, naravno da najjače zvuči riječ “bez”. Zemlja je moćna činjenica novije povijesti umjetnosti, a ona kaže da je na spomenutih ukupno osam izložbi Zemlje, uključujući i onu policijski zabranjenu, sudjelovalo trideset i sedam umjetnika s preko 900 radova.
Također, na izložbama Zemlje gostuju art-timovi kao što su Radna grupa Zagreb, Novi umjetnici iz Sofije i Radnička slikarska škola Petra Dobrovića iz Beograda. U istom periodu članovi Zemlje izlažu i na velikim skupnim izložbama u Ljubljani, Barceloni i Londonu. “Vrlo je izazovno pristupiti svakome od aspekata Udruženja umjetnika Zemlja, a kao što znamo ima ih mnogo”, kaže za Oslobođenje Petar Prelog, autor predgovora u katalogu velikogoričke izložbe.
Omer Mujadžić: “Nadvožnjak u Savskoj cesti”, 1932.
Kontinuirano se bavi istraživanjem ove umjetničke pojave, pitam o motivu? “Ono što je mene osobno privuklo toj pojavi, bilo je istražiti što ih je natjeralo da pokušaju djelovati zajedno kao grupa, oni su bili individualci. Onda i ono što je bio njihov zajednički cilj, a to je ujedinjavanje umjetnosti i suvremenoga života. Oni su djelomice u tome uspjeli. Međutim, osnovni cilj toga potpunog ujedinjavanja umjetnosti i života je zapravo nedostižan, jednako kao što je nedostižna bila ideja o stvaranju neke vrste revolucije u umjetnosti. To je bilo ono što me je prije svega interesiralo”, objašnjava.
Naglašava da je Krsto Hegedušić, kao središnja osobnost Udruženja, jedan od umjetnika koji mu je “oduvijek bio izuzetno zanimljiv”. “Hegedušić je to djelovanje Zemlje odredio kao društveno angažirano, u biti političke ljevice, ali istodobno u nacionalnom smislu, s nekom vrstom želje za oblikovanjem nacionalnog likovnog izraza u središtu umjetničkog programa. Upravo taj amalgam tih dviju težnji sam prepoznao kao jedinstven ne samo na našim i bliskim nam prostorima već i u europskom kontekstu.”
Petar Franjić: “Nadničar”, 1933.
Zanima me što misli o poruci iz manifesta Zemlje da treba živjeti životom svoga doba? Žive li umjetnici danas životom svoga doba? “Pa žive, ali ne na onaj način na koji su Hegedušić i društvo mislili i podazumijevali kad su sastavljali manifest Zemlje.” Jesu li članovi Zemlje bili hrabri? Povjesničar umjetnosti Prelog kaže: itekako je bila potrebna hrabrost. “Zbog svoje lijeve političke orijentacije Hegedušić je bio nekoliko puta u zatvoru. Trebala je zaista hrabrost za takvo umjetničko djelovanje.”
Podsjeća na okolnosti zabrane izložbe u Beogradu 1935. potom i djelovanja Zemlje. “Treba reći da atmosfera u Beogradu nije bila naklonjena Zemlji. Dio beogradskog tiska je još prije otvorenja pisao neprimjereno o umjetničkom i ideološkom usmjerenju beogradske izložbe, postojala je medijska kampanja koja je imala za cilj difamaciju Zemlje i njenih članova još prije izložbe. Krsto Hegedušić u Dnevničkim zapisima piše da je eventualno uhićenje u Beogradu zbog djelovanja protiv državnih interesa velik izazov. Oni su doista bili u strahu organizirajući tu beogradsku izložbu, čak je i predsjednik Udruženja Drago Ibler, koji nije bio s tom ekipom u Beogradu koja je postavljala izložbu, iz Zagreba sugerirao da je možda bolje izložbu u Beogradu ne otvoriti i vratiti se u Zagreb. Međutim, dočekala ih je prvo zabrana izložbe, a onda je došla i odluka o zabrani daljnjeg djelovanja čitavog Udruženja. Hrabrost je u svakom slučaju bila potrebna.”
Plemeniti ciljevi
Spominje i časopis Danas, ideološki izrazito blizak Zemlji, koji je 1934. izlazio u Beogradu. Urednici časopisa su Milan Bogdanović i Miroslav Krleža, u časopisu pišu i Krleža i Hegedušić. Taj časopis je nakon 5 brojeva zabranjen, “a to možemo shvatiti kao zlokobnu najavu onoga što će se Zemlji samoj desiti”.
Kako gleda na zamisao zemljaša da umjetnost i kulturu približe najširem krugu ljudi, najsiromašnijima, isto hrabar cilj? Naravno, odgovara Prelog. “Ne treba zaboraviti da je Zemlja pred sebe postavila kompletne zadatke i plemenite ciljeve, to su doista bili plemeniti ciljevi: uključiti najsiromašnije slojeve društva u umjetnički život, naposlijetku baviti se tematski njihovim životom. Sve su to bile plemenite ideje koje su nastale u vrlo složenoj društvenoj i političkoj situaciji.”
I za povjesničara umjetnosti Preloga možda neobično pitanje: što bi danas zemljaši rekli za suvremenu umjetnost? “To jest neobično pitanje, nikada se nisam zapitao što bi bilo da recimo Krsto Hegedušić i Drago Ibler pogledaju današnju umjetnost. Mislim da je situacija potpuno, potpuno drugačija, zapravo bi se začudili nad time što ne postoji djelovanje skupina umjetnika, a to je ono što je njima bilo važno. Dakle, svi su danas individualci, individualizam je nadvladao pokušaje svakoga grupnog djelovanja. Zatim, kako umjetnost na društvene probleme odgovara stihijski, a ne s planom i promišljanjem. Evo, mislim da bi se nad time začudili prije svega”, kaže Prelog.
Izložba “90 godina bez grupe Zemlja” ostaje otvorena do 23. svibnja.
