(FOTO) Ikona fotografije: Marija hoda tiho
Marija Braut: “Mljet - more”, 1975 - 2000, Zbirka i arhiv Marije Braut - donacija
Ranke Saračević Würth, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
“Uspješna fotografija je slučaj s predumišljajem, ali zato moraš uvijek imati uz sebe 2-3 kamere i dosta filmova”, izjavila je svojedobno Marija Braut u jednom od rijetkih intervjua. Tijekom više od pola stoljeća profesionalnog djelovanja stvorila je na tisuće fotografija. Ipak, najpoznatija hrvatska fotografkinja je i danas nikad do kraja ispričana priča.
Život i djelo
Neviđene radove Marije Braut sada prvi put predstavlja Hrvatski prirodoslovni muzej u Zagrebu. Izložba pod nazivom “Lica krajolika, Marija Braut – in memoriam” održava se povodom desete godišnjice smrti, kako je pozicioniraju, jedne od najznačajnijih hrvatskih fotografkinja druge polovine 20. stoljeća. Marija Braut (1929 – 2015) svojim radom ostavila je neizbrisiv trag u povijesti hrvatske fotografije, objavili su iz ovog Muzeja u kontekstu ove izložbe sjećanja.
Kako pojašnjavaju, na izložbi od 18. ovog do 7. sljedećeg mjeseca, s obzirom na to da je riječ o Hrvatskom prirodoslovnom muzeju, pokazuju 20 radova s motivima prirode iz ciklusa “Logarska dolina” i “Mljet”. Ekskluziva su 10 uvećanja nastala iz javnosti dosad nepoznatih negativa koje je Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu darovala kći fotografkinje Ranka Saračević Würth. Dio tih negativa iz ciklusa “Mljet” je prvi put digitaliziran i premijerno pokazan upravo na ovoj izložbi, ističu muzealci. Na taj način se realizira, kako navode, misao fotografkinje Braut, kako će jednog dana njezini neobjavljeni negativi nastaviti svoj život pred publikom i da će joj to, među mnogim nagradama dobivenim za života, biti najveća nagrada.
Portret Marije Braut/MARIO KRIŠTOFIĆ
Najnoviji muzejski show osvježava sjećanja na život i djelo legendarne fotografkinje. Rođena u Celju, Marija Braut od 1941. živi u Zagrebu, gdje započinje studij arhitekture. Arhitektonski pogled i osjećaj za prostor trajno su obilježili način na koji komponira kadar. Godine 1969. prvi put samostalno izlaže u Galeriji Studentskog centra u Zagrebu, potom i na preko 100 samostalnih, te na brojnim skupnim izložbama u zemlji i inozemstvu. Radi u Galerijama grada Zagreba, današnjem Muzeju suvremene umjetnosti, gdje snima materijal za kataloge, te portrete umjetnika, a nakon 1972. stvara kao samostalna umjetnica.
Objavljuje fotografije u novinama, časopisima, umjetničkim katalozima, surađuje s brojnim kazalištima i festivalima, uključujući Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, Zagrebačko kazalište mladih, Gradsko dramsko kazalište Gavella, Satiričko kazalište Kerempuh u Zagrebu i Dubrovačke ljetne igre. Fotografije i ogroman broj negativa Marije Braut čuvaju se u zbirkama u Muzeju grada Zagreba, Muzeju za umjetnost i obrt, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Hrvatskom državnom arhivu, Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti (HAZU), Ministarstvu obrane RH (MORH).
Marija Braut: “Mljet - more”, 1975 - 2000, Zbirka i arhiv Marije Braut - donacija Ranke Saračević Würth, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Marija Braut dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, među ostalim Nagrade ULUPUH-a za životno djelo i Nagrade Grada Zagreba. Ono po čemu je najviše poznata, to su vrhunski portreti zagrebačkih umjetnika, uglavnom slikara i muzičara. Prvi portret koji je napravila u karijeri je portret slavnog zagrebačkog majstora fotografije Toše Dapca, njezinog mentora i učitelja koji je iz svog čuvenog ateljea u zagrebačkoj Ilici 17 lansirao u svijet fotografske umjetnosti. Dabac je institucija, kažu zagrebački fotografi. Jedan od osnivača i glavni predstavnik Zagrebačke škole umjetničke fotografije, Tošo Dabac je preteča onoga što se danas naziva life-fotografija. Velika tema ovog velikog fotografa su tzv. mali, obični ljudi koje susreće na gradskim ulicama.
Isto kao i njezin učitelj Dabac, tako i Marija Braut svaki dan snima svakodnevicu Zagreba. I tako više od pola stoljeća. Život tzv. malih ljudi jedna je od njezinih najomiljenijih tema. Sve fotografije su crno-bijele. Marija Braut je kao i mnogi umjetnički fotografi uvjerena da je crno-bijela fotka iskrenija. Nikada se ne odvaja od svog fotoaparata. Poput svih velikih majstora fotografije, snima svjetlošću, a ne kamerom. Jutarnje sunce, obrisi prvog snijega, sumaglice proljetne kiše... sve je to čista inspiracija. Svjetlost i vremenske senzacije su izuzetno važne za putovanje kroz labirinte emocija i slutnje arta.
Marija Braut: “Mljet - more”, 1975 - 2000, arhiv Marije Braut - donacija Ranke Saračević Würth, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Moment nastanka nekih od svojih najboljih fotografija opisuje sljedećim riječima: “Krenula sam prema Griču, granulo je sunce u pola sedam ujutro... U Mocci pijem kavu, proljetna kiša pljušti... Idem u banku, prazan žiro-račun, kad shvatim da pada snijeg...” Što radi u tom trenutku? Uzima fotoaparat u ruke i snima... Mnoštvo svojih djela poklonila je Muzeju grada Zagreba. Umjetnička, ali i dokumentarna vrijednost tog materijala, danas je neprocjenjiva.
Svoju posljednju izložbu za života imala je u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 2014. Organizirana je povodom 85. rođendana fotografkinje pod nazivom “Nepoznati Zagreb Marije Braut”. Još od 60-ih godina prošlog stoljeća svakodnevno fotografira zagrebačke ulice, fasade, parkove, dvorišta. Kako Matoš to pjesnički kaže, postaje “lutalica gradom” koja za svoju dušu fotka niz raznih urbanih motiva. Romantika povijesne gradske jezgre Gornji grad, fotogenični Zrinjevac i Tuškanac u srcu grada, Ilica, Grič, Harmica, Dolac su među najdražim prizorima.
Marija Braut: “Mljet - more”, 1975 - 2000, Zbirka i arhiv Marije Braut - donacija
Ranke Saračević Würth, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Posebno vrijedna su fotosvjedočanstva o restauracijama poznatih zagrebačkih objekata, kavana, hotela, kolodvora, kazališta, pogotovo u vrijeme Univerzijade 1986, kao i fotografije različitih faza izgradnje Novog Zagreba, gradskih kvartova, nadvožnjaka, mostova i nebodera. Sve ovo pobrojano danas je u rangu povijesnog dokumenta. Izložba ostaje upamćena po nevjerojatnoj količini sentimenata i sjećanja koje je potaknula među svim generacijama Zagrepčana. Nepoznati Zagreb otkrio je da će se o poeziji i talentu Marije Braut, o kojoj se mislilo da se sve zna, tek otkrivati nova saznanja.
Dokument trenutka
Stvara cikluse posvećene gradovima, sa svojim fotoaparatom putuje od Australije do New Yorka. Ciklusi krajolika i prirode također su u fokusu interesa umjetnice. Odlična u snimanju pejzaža: Rama, Sljeme, Velebit, Logarska dolina, Dalmacija, Zagora. Snima Šibenik, Varaždin, Vrbnik, ratna razaranja Dubrovnika. Samozatajna, samouka i samokritična, Braut za svoj životni poziv i svoju strast kratko kaže: fotografija je dokument trenutka, neponovljivost je njezina najljepša osobina.
Marija Braut: “Mljet - more”, 1975 - 2000, Zbirka i arhiv Marije Braut - donacija Ranke Saračević Würth, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb
Zagrepčani je pamte i po autentičnom imidžu: dugoj sijedoj kosi i eleganciji baziranoj na minimalističkoj crno-bijeloj kombinaciji. O životu i radu ove fotografkinje snimljen je dokumentarni film “Marija hoda tiho” (2009. produkcija Kadar22). Fotografiji je posvetila čitav život. Beskrajna ljubav prema fotografiji navodno je razlog da je Braut u svojoj 38. godini ostavila supruga i dvoje djece. Svjesno se odriče ugodnosti građanskog života, na fotografiju se baca do kraja, bez ostatka.
Najnovija izložba u Zagrebu, kako navode priređivači u Hrvatskom povijesnom muzeju, povezuje dva izrazito različita, a ipak komplementarna ciklusa, snenovitu Logarsku dolinu i dinamične prizore mora, stvarajući dijalog između planinske tišine i morske širine. U tom kontekstu Marija Braut potvrđuje svoju jedinstvenu sposobnost da prirodu ne promatra samo kao pejzaž nego kao stanje duha, zaključuju.
