(FOTO) Bunt u zemlji pod oblacima
NEDAVNI ULIČNI PRIZORI: Nezadovoljstvo Nepalaca nije trajalo dugo, ali je bilo burno i uspješno
Nemiri su izazvali i masovne pobune i bjekstva iz zatvora – pobjeglo je više od 14.000 pritvorenika i osuđenika. Među njima i najozloglašeniji Sangaj Shah, optužen za krvavi bombaški napad u Janakpuru, dok je iz zatvora u Nakhuu pušten predsjednik Nacionalne nezavisne stranke Ravi Lamichane. Tokom protesta zapaljeni su parlament, centralni sekretarijat, rezidencija predsjednika vlade, ali i sjedište najveće medijske kuće Kantipur. Na ulicama Kathmandua još uvijek se vide zgarišta i spaljeni automobili.
Dva puta sam boravio u Nepalu i moglo bi se reći da sam tu zemlju, domovinu gospodara himalajskog bijelog bespuća Sherpasa i Gurhka, poprilično upoznao. Ta iskustva u meni uvijek nanovo bude slike jedinstvenih doživljaja vezanih za novinarsko-istraživačke ekspedicije kojima je krajnji cilj bila nebeska zemlja Tibet. U mom putnom novinarskom dnevniku i danas su zabilježeni mnogi zanimljivi detalji o zemlji mirnih ljudi, spremnih da se svojim gostima nađu pri ruci u svakoj nevolji. Nepalci se tako odgajaju odmalena, poštujući druge i drugačije. U svojim mističnim svetištima i hramovima podignutim na visokim proplancima, među samim oblacima, ispovijedaju plemenita Budina učenja. Sjećanja koja objavljujem nisu još uvijek izgubila aktuelnost o gostoprimljivoj zemlji koja živi od izazovnog alpinističkog i avanturističkog turizma.
BOGATO HISTORIJSKO NASLJEĐE: Našli smo pansion u centru Kathmandua i cijelu noć sam proveo na balkonu zavaljen u ugodnu naslonjaču, prekriven lakim prekrivačem. Uvijek kada dođem u novi grad, ne mogu oči sklopiti tokom prve noći. Uzbuđen sam i osluškujem nepoznate šumove, upijam jedinstvene mirise, slušam ulične razgovore na nepoznatim jezicima, posmatram čudni ambijent u kojem sam zanoćio, budim stara sjećanja i nehtijući miješam ih sa onim što sam ranije proučio o gradu u kojem sam zanoćio, njegovoj historiji i zanimljivoj prošlosti.
To su za mene itekako bitne i poučne noći u kojima instinktivno sva čula prilagođavam novoj stvarnosti i mogućim nepredvidljivim uzbuđenjima. Ujutro, začudo, nisam umoran niti osjećam potrebu za snom. Naprotiv, moje mentalno i fizičko stanje obično je u punoj formi i moglo bi se kazati da je spremno na svaku eventualiju.
U SLAVU BOGINJE TIHARI: Dani u kojima se slave krave, vrane, psi i volovi
Demokratska Republika Nepal je zemlja ni na nebu ni na zemlji, preciznije - u oblacima! Sa više od trideset miliona stanovnika spada u red siromašnih i nerazvijenih azijskih zemalja. Najviše zarade zemlja ostvaruje od turizma, prije svega od alpinizma, jer je Nepal dom Mount Everesta, najvišeg vrha na svijetu. Sa 8.848 metara, Everest svake godine privlači hiljade penjača i alpinista u svijetu, koji u nju dolaze da dokazuju svoju hrabrost i odvažnost. Ništa manje nije ni onih koji žele da prkose planinskim vrletima i tragaju za mitskim snježnim čovjekom i legendarnom zemljom Shangri La. To su osobe željne nesvakidašnjih avantura i uzbuđenja.
Vjeruje se da su najraniji stanovnici modernog Nepala i susjednih podhimalajskih područja pripadali zagonetnoj civilizaciji doline svete rijeke Inda, odakle potiču mistične vedske tradicije i učenja. Nepal se spominjao u mnogim hinduističkim tekstovima, kao što su vedske Upanishade, najstariji spisi hinduizma, koji se bave meditacijom, filozifijom, istraživanjem svijesti i ontološkim znanjima. Moguće je da su Dravidski ljudi, čija historija prethodi početku Bronzanog doba na indijskom potkontinentu (oko 6.300 pr.n.e.), naseljavali ovo plodonosno područje prije dolaska drugih etničkih grupa poput Tibeto-Burmana i Indo-Arijevaca. Do 4.000. godine prije nove ere, tibeto-burmanski narod je stigao u Nepal direktno preko Himalaja, to jest preko Tibeta ili preko Mijanmara i sjeveroistočne Indije, ali najvjerovatnije da je stigao i iz jednog i iz drugog pravca.
ZANIMLJIVE ISTRAŽIVAČKE MISIJE: Naš suradnik
Ahmed Bosnić dva puta
je boravio u Nepalu
Nepal je zemlja poznata još po nečemu. Njeni stanovnici se pozdravljaju prostodušnim sklapanjem ruku ispred lica, s prstima usmjerenim prema nebu, a palčevima okrenutim prema grudnom košu i sa pozdravom “Namaste”, što bi u doslovnom prijevodu značilo “pozdravljam Boga u tebi” ili “Božanska svjetlost u meni prepoznaje božansku svjetlost u tebi”!
OM MANE PADME HUM: Iako je praktično okovan vječnim ledom, Nepal ima tipičnu monsunsku klimu - od oktobra/listopada do maja/svibnja vlada ugodni suhi perod, sa malo kiša, a od juna/lipnja do septembra/rujna klima je vlažna i monsunske kiše skoro da su svakodnevne. I još nešto, malo koji posjetilac Nepala prođe zemljom a da ne posjeti njene stare i mistične budističke lamaserije (manastiri) u kojima su pohranjeni nebrojeni stari artefakti, rukopisi i spisi, iz kojih još uvijek tokom svakog dana mrmore bogoumilne mantre (molitve), poput one najpoznatije - Om Mane Padme Hum…, u kojoj se, rekao bih, skriva magija sretnog i uspješnog života.
KAKAV PRIZOR: U nepalskoj kulturi vjeruje se da psi vode duše u zagrobni život kao čuvari smrti
U toj jednostavnoj mantri sadržane su sve moralne vrijednosti i mudrosti života na ovom svijetu, što potvrđuje i značenje utkanih svetih riječi u njoj: OM – velikodušnost; MA – etičnost; NI – strpljivost; PAD – pažljivost; ME – odricanje i HUM – mudrost. U njima su svete poruke za cijeli život, nešto kao deset Božijih zapovijesti!
Onaj ko ih za života iskreno poštuje i pridržava se njihovih značenja i poruka, zaslužiće nirvanu – blaženo stanje ni smrti ni života, ni postojanja ni ništavila, ni Raja ni Pakla, čiju mudru suštinu poznaju samo stari bogobojazni budististički mudraci, visoke lame i prostodušni vjernici pomireni sa svojom nerijetko tegobnom sudbinom. Kako uče stare tradicije, u uzvišenom stanju ‘nirvane’ nema nikakvog egzistencijalnog straha, nema opreza, nema radosti, nema tuge, nema nadanja, nema zlobe ni užitaka… nego samo teško shvatljivo i milosrdno ništa. Nestanak! Nepostojanje!
U jednoj drugoj metafori, koja se među nepalskim i tibetanskim budistima najčešće koristi, nirvana se – kakvog li divnog poređenja! - izjednačava sa majušnom kapljicom vode koja pada u beskrajni okean - kap ostaje, ali se ona u vodi nikada više neće moći izdvojiti kao pojedinačna i zasebna. To je cijela istočnjačka filozofija i religija istovremeno i teško je uproštavajući stvari govoriti o njenim poukama i složenosti.
PRIZOR KOJI SE RIJETKO VIĐA: Nepal je zemlja u oblacima, ukrašena molitvenim maramama i vječnim ledom
Plodna dolina u kojoj je smješten glavni grad Kathmandu prostire se u središtu zemlje. Sa više od milion gostoprimljivih i prostodušnih stanovnika, grad u svako doba dana odiše mirisima orijentalnih smola i spaljene sandalovine. Ti dominantni mirisi smatraju se svetim i šire se iz brojnih hramova, lamaserija, gompi i svetišta, a smole i sandalovina se pale da bi se umilostivile božanske sile i uslišile skromne ovozemaljske želje i nade sirotih vjernika čiji životi promiču u procjepu između vjerskih obreda i realnog života.
Nepalci koji žive ispod visokih planinskih vrhova dolinu Kathmandua smatraju više nego svetom i u nju silaze s neskrivenom snishodljivošću i iskrenim bogobojaznim poštovanjem. Kako i ne bi, kada su u njoj smještena dva kraljevska grada, Patan i Bhaktapur, sa velebnim kraljevskim palačama dostojnim rajskih dvora. Smještene su u gradskom središtu, u prostranom bajkovitom vrtu ograđenom ukrašenim visokim zidovima. One svojom maštovitom ljepotom, mističnim izgledom i filigranskim rezbarijama, obloženim silnim srebrom i zlatom, kao da se natječu sa arhitekturom najljepših budističkih hramova u božanskoj Lhasi.
Zahvaljujući svim tim velebnostima, nijedan nepalski grad se ne može porediti sa Kathmanduom. Smješten na nadmorskoj visini od 1.300 metara, u najplodnijoj himalajskoj dolini, na ušću rijeka Baghmati i Bishanmati, djeluje kao grad u kome se mogu doživjeti nebrojena uzbuđenja i ostvariti uzbudljivi snovi. Po mnogo čemu, to zapravo i jeste istinski Kathmandu!
Sa okolnim naseljima Kathmandu ima više od milion i po stanovnika, a u njegovom središtu je smješten hram živuće božice Devi Kumari (manifestacija božanske ženske energije ili Shakti u vjerskim tradicijama u Nepalu i dijelovima Indije), čedne djevojčice, i robinje i svetice istovremeno, koja ne izlazi iz hramskih odaja i koja se ne pojavljuje u javnosti osim za vrijeme najznačajnijih godišnjih vjerskih svečanosti. Njeno se božansko služenje završava kada dobije prvu mjesečnicu, nakon čega će - među brojnim djevojčicama Nepala - mudre budističke lame izabirati novu inkarnaciju božice Devi Kumari.
Odabir žive boginje je vrlo razrađen stari tantrički ritual. Nakon položenog preliminarnog testa, nova Devi Kumari mora posjedovati najmanje 32 atributa savršenstva, uključujući boju očiju, oblik zuba i zvuk glasa. Njen horoskop takođe mora biti prikladan jednoj svetoj osobi. Od četiri do sedam godina stare siromašne djevojčice, isključivo iz etničke zajednice Sakya, testiraju se u zamračenoj sobi u kojoj se prvi put u životu suočavaju sa zastrašujućim likom boginje Kumari i maskiranim plesačima koji nalikuju demonima, čiji ples prate užasni košmarni zvuci. Onoj djevojčici koja za vrijeme predstave ostane mirna i staložena, pripašće postolje za bogosluženje kao novoj boginji Devi Kumari.
U septembru svake godine, za vrijeme najvećeg vjerskog uličnog festivala Indra Jatri u Kathmanduu, zaredom tri dana živa boginja, ukrašena zlatnim nakitom i draguljima, putuje u troslojnim kočijama kroz stari dio grada u pratnji inkaniranih bogova Ganeša i Bhairaba i to je prilika da je vide nebrojeni vjernici i poštivatelji. Radi se o veličanstvenoj gala svečanosti na kojoj se hiljade Nepalaca gomilaju oko centralnog trga kako bi Devi Kumari odali počast.
ZANIMLJIVA SVETKOVINA: Igrom slučaja, zatekao sam se u Kathmanduu u danima kada Nepalci slave Tihar (Deepawali ili Yama panchak), petodnevnu vjersku svetkovinu posvećenu svetoj Lakshmi, božici obilja, nade, svjetlosti i svekolikog blagostanja. Prvi dan tog neobičnog i po mnogo čemu jedinstvenog vjerskog festivala - zamislite (!) - proslavlja se ptica vrana, koja prema budističkim tradicijama i vjerovanjima prenosi poruke i pomaže ljudima da prijeđu iz sadašnjeg fizičkog (materijalnog) u onaj mnogo bolji i uzvišeniji duhovni svijet. Porodice pripremaju ponude kao što su žitarice, slatkiši i pirinač, koji se postavljaju na krovove porodičnih kuća ili na otvorene prostore. Vjeruje se da smirivanje vrana sprječava negativnost i loše vijesti.
Drugi dan posvećen je najvećem čovjekovom prijatelju – psu! Tog dana stanovnici Kathmandua sa gradskih ulica odvode sve pse lutalice i u svojim kućama, dvorištima i živopisnim vrtovima goste ih najprobranijim đakonijama nepalske kuhinje i nagrađuju ih mirišljavim ogrlicama od prelijepog tropskog cvijeća. Na kraju, na njihova čela, na mjestu gdje je prema prastarim vjerovanjima smješteno “treće oko”, od crvenih smola iscrtavaju mistične tačke, svojevrsne oznake svetosti. U nepalskoj kulturi, vjeruje se da psi vode duše u zagrobni život kao čuvari smrti.
Treći dan Tihara posvećen je kravi, koja se u hinduizmu smatra svetom. Ovdje se krave obožavaju kao simboli majčinstva i porodičnog prosperiteta. Svetkovina se završava jutarnjim pospremanjima i uređivanjima kuća, vrtova i domova. Bezbrojni vijenci sa mirišljavim orhidejama i drugim egzotičnim cvijećem učinit će da Kathmandu tog dana dobije bajkovit izgled, a svi prilazi kućama i javnim institucijama, ukrašeni cvjetnim laticama, rižom i svijećama, olakšaće svemoćnoj božici Lakshmi pristup ulaznim vratima domova koje će tog dana blagosoviti. Tog dana Nepalci će za doručak, ručak i večeru uživati u tradicionalnom jelu “dal bat”, spravljenom od leće i riže, s kojim se obavezno iznosi i curry sa mesom.
Četvrti dan pripada počastima volova (jakova), koji su od suštinskog značaja za poljoprivredu u Nepalu. Volovi se ukrašavaju raznoraznim darovima i cvjetnim vijencima i hrane se posebnim hranljivim obrocima, kao znak zahvalnosti za njihov naporni rad tokom godine. Poslednji dan Tihara, slavi vezu između braće i sestara. Sestre se blagosivaju dugim životom i moli za njihovu zaštitu od zlih duhova, a braći se poklanjaju blagoslovi i vrijedni darovi. Porodice uživaju u slavlju i gozbi zajedno i tako se završava ovaj jedinstveni nepalski praznik.
