(FOTO) Ah, ta romantika!

Dubrovački muzeji u prostoru žitnice “Rupe” predstavljaju unikatnu izložbu pod nazivom “Kuharice, zlato moje, Tebe hvali jelo Tvoje”. Zanimljivim postavom koji je otvoren 20. ovog mjeseca može se prođirati sve do 10. prosinca. Izloženo je više od 100 primjeraka tzv. zidnjaka, vezenih i slikanih tradicionalnih ukrasa za kuhinje. Zaista puno romantike, fora poruka, šarenih vezova.

Kuhinjski stripovi

Ipak, ova izložba je više od romantičnog povratka u prohujalo vrijeme. Aktualizira složenost postojanja i važne životne teme koje i danas zaokupljaju ljude. Svježina i univerzalnost poruka je zapanjujuća. Najbolji vodič kroz ovaj dubrovački hit-postav je autor izložbe, viši kustos Ivica Kipre. Samo za čitatelje Oslobođenja govori o razlozima zbog kojih se odlučio baciti u ovako intrigantno muzealsko istraživanje.

Plus “paf” moment: otkriva zašto se živopisne vezene komade može promatrati i kao svojevrsne kuhinjske stripove. Neposredan povod za izložbu su dva datuma. “Budući da je 20. listopada Međunarodni dan kuhara, a 3. studenoga je Svjetski dan domaćica, smatrao sam da je tema zidnjaka vrlo prigodna za to vrijeme. Radi se o zidnim vezenim krpama koje su negdje poznate i kao kuvarice, kuharice. Ima i drugih naziva po čitavoj Hrvatskoj. One su memorija, ‘ajmo reći, malog čovjeka, jer nas podsjećaju na naše bake, koje su često iznad svojih štednjaka na drva imale upravo takve zidnjake”, govori kustos o svojim motivima.

Izložba je plod suradnje Dubrovačkih muzeja i kolekcionara etnografske građe Željka Ivankovića koji živi na Osojniku, u zaleđu Dubrovnika. “U muzejskom fundusu imamo određeni broj zidnjaka, ali kako je zamisao bila veća izložba, obratio sam se mom dragom prijatelju Željku Ivankoviću s Osojnika, koji već 15-ak godina, pored ostalih predmeta mahom etnografskog predznaka, skuplja i zidnjake. Šira javnost o zidnjacima kao njegovoj sakupljačkoj strasti je nedovoljno znala. Željko je dosta samozatajan, ali je veliki zaljubljenik u tradicijsku kulturu. U svojoj kolekciji ima oko 400 primjeraka zidnjaka, za izlaganje smo izabrali njih 100-tinjak. Izložba je ujedno i prigoda da predstavimo Željka i njegov kolekcionarski rad”, kaže.

Koncepcijski, aktualna dubrovačka izložba tematizira različite aspekte vezenih komada kojima su dekorirane kuhinje, od tehnike izrade i motiva, do likovnosti i poruka. Što kaže povijest? Zidnjaci, vezeni ukrasi za kuhinje prvenstveno su imali funkcionalnu ulogu. Štitili su zidove iznad štednjaka od masnoće i dima, jer su se zidovi tada rijetko farbali. Usto, imaju i vrlo zanimljivu likovnu dimenziju, koja je jednako likovna koliko i pedagoška. Imaju određene poruke kojima se buduće mlade domaćice smještaju u novi životni kontekst, savjetuje ih se kako da se odnose prema obitelji, kući, prema mužu.

“Iako te poruke jesu šaljive, a slike romantične, moja ideja je da temeljem tih naputaka na izložbi prikažem određene stereotipe koji su postojali u tadašnjem patrijarhalnom društvu”, objašnjava Ivica. “Mi mislimo da su zidnjaci nastali na selu, međutim, oni su se razvili u gradovima krajem 19. stoljeća, a sigurno ta ikonografska potka je i starija, možda neki likovni prikazi i motivi su već srednjovjekovni, gotovo da su simbolički. Imaju svoje dublje i često skriveno značenje”, nastavlja dalje.

Od kraja 19. stoljeća vezeni platneni komadi po kuhinjama pomalo su se počeli širiti po gradovima čitave srednje Europe, od Nizozemske i Njemačke, do Hrvatske i tadašnje Jugoslavije. “I postali su neizostavan dio hrvatske tradicije”, konstatira kustos izložbe. O tehnici izrade kaže: “To je vez na platnu, najčešće se vezlo dvjema tehnikama. Prva tehnika je brojem, tu se radi o izradi križića, a druga tehnika je vez po pismu, koja najčešće uključuje bod ovijanac. Prvenstveno su se koristile modra i crvena boja, kasnije se paleta boja širi. Prije nego što bi se pristupilo vezenju, bilo je potrebno ocrtati motiv i, onda, po tom crtežu se vezla čitava slika.”

Pitam o porukama. Ima ih hrpa. Ilustriraju filozofiju života? – insistiram. Apsolutno, slaže se kustos. Pa dodaje: “Pogotovo što se poruke odnose nekad na temu higijene, nekad na temu lagodnog života, dokolice, ljubavnih problema, kršćanske tematike, životinja, cvijeća...” Česta je i tema – zamislite! – štednje. “Zašto gledaš sad u lonac kad mi nisi dao novac!”, kaže štedljivom mužu žena koja se mora snalaziti i skuhati ručak s novcem koji ima, a sve to prikazano je na jednom od zidnjaka. Ima i odgovora na pitanje u stilu: što je sreća? Ide poruka: “Za svakog muža sreća je ta kad žena dobro kuhati zna”. Ukratko, život? - raspitujem se dalje. “Život u svakom smislu”, odgovor je stručnjaka.

Ikonografski repertoar je bogat i zahtijeva dublje proučavanje, neki ikonografski motivi dolaze sigurno iz srednjovjekovnih dubljih arhetipskih značenja, pojašnjava. Podsjeća da ima i situacija poznatih iz narodne tradicijske kulture u kojima je npr. kuharica žena koja je slobodnija, pa tako kuharice u svatovima, najčešće žene iz susjedstva, pjevaju lascivne pjesme i sl. Modeli su se prenosili, bilo je i novih poruka, ali je uvijek repertoar ostajao stalan. A što se tiče stereotipa, podjela uloga, rodnih, društvenih, što je posao žene, a što muškarca, odražavaju društveni kontekst i tradiciju vremena u kojem ovi vezeni kuhinjski komadi nastaju, priča Ivica.

Simbolika životinja je posebna priča. Tu su, među ostalim, prikazi mačke, zeca kao simbola plodnosti, pas sugerira vjernost, na pojedinim prikazima je mačak taj koji sugerira nevjeru, ali golubovi uvijek simboliziraju pravu ljubav. Kustos ukazuje na paralelu sa stripom: “Osim ukrašavanja, zidnjaci imaju određene gestikulacije, pokrete, koji se prema tekstu odnose, možemo uvjetno reći, stripovski”.

Opsežna monografija

Dok plivaju u moru ovih stripova iz kuhinja svojih baka, ljudima je jasno zbog čega kustos poentira da su tradicionalni zidnjaci jedna vrlo zanimljiva tema. Dubrovačka publika je oduševljena, posjeta odlična. Ivica Kipre iskazuje nadu da će misterija ovih šarmantnih, tajnovitih, duhovitih, veselih kuhinjskih vezova biti predstavljena u posebnoj, opsežnoj monografiji koja će sve aspekte zidnjaka iznijeti na svjetlo dana. Angažman na ovoj izložbi nadahnjuje i potiče da nastavi stručno istraživanje.

“Da idem u tom smjeru, da i dalje tražim ljude koji u svojim ormarima imaju te skrivene predmete koji evociraju prošlost, ali onu toplu, ljudsku prošlost, s ljudskim likom, i da u narednim godinama organiziramo još takvih izložbi koje će biti tu, za naše ljude, i od naših ljudi”, kaže.