Era digitalnog eura: Građani bi imali više slobode upravljanja svojim novcem

Na sjednici održanoj 26. 6. 2023. godine Evropska komisija je predložila okvir za moguće uvođenje digitalnog eura, te sugestiju da ostaje i dalje obavezno prihvaćanje plaćanja u gotovini, čime bi se otklonio strah da bi digitalna valuta mogla istisnuti u potpunosti gotov novac. Dakle, digitalni euro bi suštinski nadopunjavao gotov novac i smatrao bi se kao elektronski pandan papirnom i kovanom euru, odnosno digitalnom valutom centralne banke ili skraćeno CBDC-om (eng. central bank digital currency). Time bi digitalni euro, nematerijalna valuta, dobio status zakonskog sredstva plaćanja u Evropskoj uniji, a taj status trenutno imaju samo novčanice i kovanice eura.

Privatnost korisnika

Projekat digitalnog eura provodi Evropska centralna banka (ECB), ideja je pokrenuta u oktobru 2020. godine, a konkretniji koraci su napravljeni već 2021. Stvarno izdavanje ove valute ovisilo bi o vremenu donošenja zakonskih akata EU. Takođe je vrlo važno usaglasiti kako će izgledati digitalni euro, te se naglašava ključni element između privatnosti korisnika i mjera protiv kriminala. Mišljenja su da bi digitalni euro mogao ojačati autonomiju Unije, kao i pružiti preduzećima i građanima niz prednosti. Evropska centralna banka bi i dalje služila kao “sidro monetarnog sistema”.

Da bi uspio održati se, digitalni euro bi morao, kako Komisija zaključuje, održati povjerenje korisnika, za što je privatnost ključna dimenzija i osnovno pravo. Eurogrup istovremeno smatra da bi oblikovanje digitalnog eura trebalo biti u skladu sa drugim ciljevima politike, kao što su sprečavanje pranja novca, nezakonitog finansiranja, izbjegavanje poreza i osiguravanje usklađenosti sa sankcijama.

Digitalni euro nudio bi mogućnosti koje danas pružaju kartice i aplikacije, ali i plaćanja bez pristupa internetu, što nije moguće s karticama ili mobilnim aplikacijama, tzv. offline digitalni euro omogućavao bi transakcije i bez internetske konekcije ako je druga strana u transakciji fizički blizu, bilo da je riječ o osobi ili trgovini. To bi omogućilo plaćanje i u udaljenim područjima s nepouzdanom internetskom vezom te u slučaju nedostatka komunikacijskih mreža i nestanka električne energije.

Komisija smatra da će do uvođenja trebati nekoliko godina, a u svakom slučaju neće ga biti prije 2028. godine. U međuvremenu, ECB je u procesu programa izrade prototipa digitalnog eura. Pet kompanija - CaixaBank, Worldline, EPI, Nexi i Amazon - odabrane su za sudjelovanje u treningu, a svaka se usmjerila za određeni slučaj upotrebe za CBDC.

Važno je napomenuti da podaci Atlantskog vijeća pokazuju kako ukupno čak 130 zemalja, koje čine 98% svjetskog BDP-a, trenutno istražuje, razvija ili implementira digitalne valute u vlastitim ekonomijama. Među 20 najrazvijenijih država G20, njih čak 19 radi na uvođenju digitalne valute, a Kina se posebno ističe kao perjanica ovog trenda. Digitalni yuan se već koristi, a njegove karakteristike još su u velikoj mjeri nepoznate.

Faza testiranja ECB-a trebala bi se zaključiti najesen, a potom i donijeti odluka hoće li se nastaviti sa daljnjom realizacijom projekta. Zanimljivo je da je u prioritetima, koje bi trebalo realizovati prije evropskih izbora 2024. godine, navedena i digitalna valuta centralne banke, a Evropska komisija je obećala da će uskoro razviti zakonodavstvo za digitalni euro. Naime, ideja je da digitalni euro ima iste karakteristike kao gotov novac, ali u digitalnom formatu. ECB naglašava da digitalna inačica eura ne bi zamijenila fizički novac i vjeruje da bi izbor korištenja novčanica i kovanica trebao biti zaštićen.

Sistem digitalnog eura komunicirao bi sa privatnim bankarskim sistemom, što znači da bi građani mogli premjestiti novac sa računa u komercijalnim bankama na svoj digitalni euro račun i obratno. Tako bi sistem otklonio potrebu da vlade spašavaju banke “koje su prevelike da bi propale”, jer je novac koji je pohranjen u evropskoj centralnoj banci “risk-free”.

Javnim digitalnim eurom uklonio bi se povlašten pristup bankarskog sistema novcu centralne banke. Omogućavanje ljudima da koriste i novac centralne banke, smanjilo bi koncentraciju moći u nekoliko velikih institucija. Građani bi imali više slobode upravljanja svojim novcem, a banke bi primale manje implicitnih javnih subvencija, npr. u obliku garancija za depozite.

Digitalni euro prisilio bi bankarski sistem da bude etički odgovorniji i konkurentniji. Ovaj novac bi pružio sigurniji i stabilniji oblik vrijednosti od privatnog “novca u čarapi”, jer ima potencijal za povećanje finansijske stabilnosti. Međutim, uočeni su i određeni nedostaci, naime, iznos o kojem se raspravlja je 3.000 eura. Po mišljenju mnogih, to bi bilo daleko od tvrdnje ECB-a da stvori sidro stabilnosti s digitalnim eurom, garantujući razmjenu bankovnih depozita po paritetu s novcem središnje banke.

Tako nisko ograničenje takođe bi eliminisalo potencijalnu prednost depozita koji se drži direktno kod centralne banke, iako se depozit kod centralne banke smatra vrlo sigurnim, depoziti komercijalnih banaka do 100.000 eura (kod nas do 70.000 KM) takođe imaju taj kvalitet, jer su njihovi deponenti zaštićeni osiguranjem depozita koje garantuje nacionalna vlada (agencije za osiguranje depozita).

Postavlja se pitanje zašto Evropska komisija i Evropska centralna banka uopšte smatraju da je potrebno uvesti digitalni euro? Prvi razlog je olakšavanje bezgotovinskih transakcija većem broju građana. Digitalni euro bi trebao olakšati digitalna plaćanja i kupnju preko interneta i za ljude bez bankovnih računa.

Centralizacija

Kao prednost je navedena i spomenuta mogućnost digitalnog plaćanja bez interneta. Ipak mislim da ove prednosti nisu dovoljne kako bi se opravdala velika ulaganja i politički kapital koji će biti utrošeni radi implementacije digitalnog eura. Mislim da pravi razlog uvođenja digitalnog eura treba tražiti u tehnologiji koja ga omogućuje, te potencijalu te tehnologije koji će omogućiti daljnji razvoj i proširenje ove digitalne valute.

Kao i kod papirnog eura, izdavanje digitalnog eura moći će izvršiti isključivo Evropska centralna banka. Glavna razlika između posjedovanja digitalnog eura i posjedovanja eura na bankovnom računu jest upravo centralizacija. Komercijalne banke neće moći nadzirati digitalne novčanike, već će oni biti direktno povezani na centralni sistem pod nadzorom ECB-a.

Digitalni euro zabrinjava banke koje se boje mogućeg velikog gubitka prihoda ako građani počnu masovno povlačiti svoje pologe sa računa i pretvarati ih u digitalni euro, koji se za razliku od novčanica i kovanica ne bi nalazio u njihovim bilansima. Iz tih razloga Komisija predlaže da se ograniči iznos koji svaki pojedinac može imati u digitalnoj valuti.