Čovjek je u rukama držao srce Lady Di: Nismo je mogli spasiti...
Dr. Monsef Dahman: To vas obilježi za cijeli život
Kad dođe avgust, uvijek se ponovno snuždim zbog Lady Di (1961-31. avgust 1997.)
Nekom prigodom je princeza od Walesa zabilježila: “Čudnovato je, ali poznajem Charlesa bolje nego on mene, provela sam s njim mnogo više vremena nego on sa mnom. Ušao je u moj život kad mi je bilo osam godina, kraljica ga je krunisala za princa od Walesa, zadivljeno sam ga gledala na TV-u. Taj je trenutak promijenio sve: imao je 20 godina. Koračao je pored majke, sa krunom na glavi, na ramenima ogrtač od hermelina. Taj dan sam se zaljubila u njega. Ne samo zbog hermelina i dijamanata. Bilo je u njemu, uprkos cijeloj aparaturi, unatoč majci koja ga je krunisala, nešto melanholično, što je ličilo na mene.”
Dirljivo klempave uši
Zanimljivo je da je Diani Spencer, dok je nakon sestre Sarah bila u statusu kandidatkinje za udaju za Charlesa, na službenom mjestu rečeno da su uvjeti biti plemenitog roda, dopadati se njegovoj majci, dopadati se njegovoj baki, znati ćutati i nemati previše osobnosti. Niko nije spomenuo da se podrazumijeva da je budući mladoženja voli ili da barem osjeća blagonaklonost prema udavači.
Nadležni su zaključili da je Diana prava mlada djevojka, nevina i poslušna, “čista duša”. A ona je već tada uočila da je mladoženja “čudnovat, kod njega nešto ne štima, glas mu može biti veseo, a pogled žalostan”. Stavljeno joj je na znanje da su paparazzi najveći neprijatelji familije Windsor, i da se od njih “štite više nego od kiše i blatnjavih psećih šapa”.
Usred priprema za vjeridbu, Diani je poštom stigla koverta sa isječcima iz novina: u Dailyju je naslov glasio “Avantura Charlesa i Camille se nastavila 1978, nakon njenog poroda”. U Timesu “Veza Charlesa i Camille se može opisati samo kao strastvena”. The Sun je podsjetio: “Camillina prabaka je bila obožavana ljubavnica Edwarda VII”. The Guardian je naveo: “Charles više voli udate gospođe, manje opasne od neudatih. Od prvih ne rizikuje ništa. Diskretne su i ne očekuju da ih oženi!” Daily Mail je citirao imena mladih žena sa kojima je Charles imao ljubavne afere, a komentarisao razloge zašto su udaljene. Među njima je bila i Camilla Shand, uprkos njenom braku sa Andrewom Parkerom Bowlesom. A Diana je tih dana izjavila: “Ja baš volim njegove klempave uši. Zbog njih djeluje nekako dirljivo.”
Sveučilišna bolnica Pitie Salepetriere u kojoj se nije probudila princeza Diana
Kraljevska familija je Dianu Spencer poslala kod dr. Pinkera, kraljičinog ginekologa, radi najznačajnijeg ispita podobnosti prije objave vjeridbe. Poslije je opisala: “Moj trbuh je bio nov novcat, spreman za rađanje. Sterilnost neće biti razlog da me otjeraju. Je li ginekolog provjerio moju nevinost? Liječničko izvješće je dospjelo na kraljičin radni stol, između dva memoranduma Margaret Thacher, o irskom pitanju i gospodarskim problemima.”
Vjeridba je obavljena i prsten sa dragim kamenjem na prstu, a Diana je isti dan ustanovila da dijamanti sijaju, ali ne griju srce. Kad su Charlesa netom nakon vjeridbe novinari upitali da li su zaljubljeni, Diana je k’o iz topa odgovorila “Of course”, a princ Charles odvratio: “Zavisi šta podrazumijevate pod zaljubljen”. Diana je primijetila da je i novinaru bilo neugodno.
Iste večeri, vjereni par je bio u njegovom uredu, Charles se spremao na put. Prekinuo ih je telefon: na njegovu privatnu liniju je zvala Camilla. Diana je shvatila: njena situacija je neugodna, a princ Charles nepristojan.
Dan uoči vjenčanja Diana je slučajno otkrila da je Charles spremio poklon za Camillu: zlatnu narukvicu sa inicijalima F i G. Mladoženja joj je bez ustezanja priznao da su to Camillini i njegovi kodni inicijali za Fred i Gladys i da je to poklon za njihov rastanak. Htjela je odustati od vjenčanja, zamolila je sestre da joj pomognu i Sarah joj je odgovorila: “Sad je prekasno, djevo. Ne možeš više umaknuti. Tvoj je lik ugraviran na svim šalicama Velike Britanije.” Diani se stomak prevrnuo. “Moj lik ugraviran na šalicama? Promašiću vlastiti život radi šalica. Uletjela sam u zamku, Charles me želi uništiti i moram otići.” Sestra je odgovorila: “To je vjenčanje stoljeća. Milijuni TV gledatelja će pratiti ceremoniju u Katedrali St. Paul. Možeš postaviti košaricu jednom čovjeku, ali ne i osam stotina milijuna TV gledatelja. Ni ne pomišljaj više na to.”
Ali ko bi se odrekao budućnosti kraljice i počasti cijele nacije? Nadala se da će naći neku satisfakciju. A 775 prostorija Buckinghamske palače je nisu mogli utješiti. Kraljica joj je uoči vjenčanja otvorila oči: pripadaće familiji, nije rekla njenom sinu, nego familiji, koja ju je izabrala. Diana se sutradan udala za kraljevsku familiju.
Vjenčanje je bilo ukupno njihov 13 susret ikada. Diana je bila tu da osigura potomstvo monarhiji. Sve djevojke u Engleskoj su bile pripremane za taj san, da postanu princeze, ali ne nevoljene kraljeve supruge.
Pomišljala je: ako Charles nastavi viđati Camillu, imaće ljubavnike, biće svi zgodni i pažljivi prema njoj, zvaće je, pisaće joj, a ona će ih obožavati.
I zaključila: “Nisam neprirodna, ja sam normalna djevojka koja sanja o braku iz ljubavi. Nije moja uloga da urazumljujem Charlesa. Nijedna mlada žena, tek udata, ne pomaže svom mužu da napusti ljubavnicu. Stvari bi se morale događati prirodno. Bilo bi dovoljno da me voli.”
Bračno putovanje kraljičinim brodom Britannia su nekako preživjeli: u razgovora u kabini Charlesu su iz bloka, kojeg je nosio u sakou, ispale dvije Camilline fotografije. Diana je teško odbolovala scenu, a on je odreagirao: nije se namjeravao oženiti nezrelim djetetom.
Lady Sarah Spencer, sestra Lady Di, u vrijeme kad je bila kandidatkinja za Charlesovo srce
Lista zvanica kraljevske kuće je bila neiscrpna, a jedva dvadesetogodišnju Dianu, koju su strateški i pomno odabrali da bude njihova, nisu nikada obavještavali ko je gost. Ponekad bi ugledala predsjednika Reagana, kako galopira sa kraljicom, ili premijerku Tatcher sa mužem, u odjeći za koktel, u blatnjavim stazama oko dvorca. Smijeh iza leđa joj je bio zagarantiran.
Veče kad ih je kraljičin ginekolog obavijestio da je trudna, tri mjeseca nakon vjenčanja, zatekla je Charlesa u kupatilu, kako na telefon razgovara sa Camillom, nježnim glasom, kao da je miluje. Diana ga je čula: “Nedostaješ mi, mislim na tebe sve vrijeme.” Izustila je: “Oh ne. Ne opet, ne sada.” Kasnije je prenijela šta je pomislila:
“Po licu me poprsakala krv rasporenog jelena, a nisam voljela Charlesov lov, držala sam na prsima sluzavog lososa sa oštrim ljuskama, gledala sam Charlesa u škotskom kiltu, kako ponosno diže svoj kup nakon utakmice pola, slušala sam kako objašnjava oslobađajući smisao riječi prema Jungu, i nosim njegovo dijete. Šta sam mogla još uraditi da mu se dopadnem? Pogriješili smo život.”
Na putovanju na Bahamima snimili su je paparazzi, a na fotkama se jasno vidio njen zaobljeni trbuščić. Zapisala je: “Taj 27. februar 1982, kad su Engleska i Bahami otkrili moj zaobljeni trbuh, Palača je doživjela kao crni dan britanskog novinarstva. Zar to nije pretjerano? Između kraljice i mene je objavljena bitka: njen attaché za tisak Dickie Arbiter rizikovao je svoju poziciju: ‘Zašto Charles nije na fotografiji? To je škandal, apsurd, on je engleski princ, sin kraljice, budući engleski kralj’. Moja fotka na naslovnici novina uznemirila je kraljevsku familiju, mnogo više nego moje onesviješteno tijelo nakon pada u dnu stepenica. Izabravši mene, Kruna je napravila grešku. Vjenčanje nije matematička jednačina, ni kromozomski test.”
Na putu u Australiju i Novi Zeland mediji su Dianu tretirali kao zvijezdu, a Charles je u zapećku: naslov “Zvijezda kraljevske familije” se odnosio na Dianu. Uplašila se reakcija Palače.
U jednoj od objavljenih Dianinih biografija stoji: “Mislila sam da postajem šizofrenična, imam dva muža, Charlesa koji se smije i Charlesa koji ronda. Nas dvoje smo dvoje šizofreničnih ljudi, jer se ja fotografima smiješim i plačem kad se vratim u hotel. Pozornost koju doživljavam pogoršava odnos sa kraljicom, a ja imam potrebu opravdati se: publika je došla meni, a da je nisam tražila, što je suprotno od onoga što kraljica misli. Koristim li ja to i nalazim li utjehu u tome, druga je stvar. Charles me je, odbacujući me, gurnuo ljudima koji me srdačno dočekuju: javnost odaje o meni laskaviju sliku nego što je ona zanemarene žene. Nisam uspjela zavesti jednog muškarca, a zavešću ih sve.”
Prvi u nizu je bio major James Hewitt. U TV interviewu je tim povodom poslije izjavila: “Nije dovoljno prepustiti se jednom čovjeku da se izbriše drugi. Jamesove ruke su udaljile Charlesa, ali ga nisu pobrisale.”
Saznala je da je Charlesov otac, vojvoda od Edinburgha, pristao da, ako njihov brak ne uspije nakon pet godina, Charles bude slobodan. Charles nije pričekao ni pet dana, nije dao nikakvu šansu braku, nikada nije prekinuo vezu sa Camillom. Charlesov stric Edward VIII je odustao od trona zbog ljubavi za Wallis Simpson. Charles nije imao tu hrabrost, žrtvovao je Dianu radi svog zadovoljstva. Kraljevski oholo, htio je i ljubav i prijestol.
Charles je često izbivao iz Palače, Diana nije imala pojma gdje je, a njegov batler je imao zadatak prepričavati mu TV emisije koje su ga zanimale, da bi sutradan Diana mogla povjerovati da je Charles ostajao u svojim odajama pred TV aparatom.
Kad je nakon pada s konja Charlesu u posjet u bolnicu Camilla stigla prije Diane, izašla je prerušena da je Diana ne bi prepoznala. Charles se supruzi prikazao u novom svjetlu: od šarmantnog princa i nevjernog muža, ljubomornog na njenu slavu, postao je očajni suparnik. Dianina slava je zauzimala previše mjesta, kraljevska familija je zatečena: ljubomorna na prerogative Diane Spencer i nenavikla dijeliti reflektore sa bilo kim. Kad je princeza od Walesa obišla bolesne od side, u Daily Mailu je objavljeno: “Diana je postala ikona, amblematična figura koja ima suštinsku ulogu u izgradnji i kultiviranju društvene imaginacije.” Sjećala se kako joj je otac davno rekao: “Ponižena osoba postane opasnost.” A osoba ponižena u javnosti? Diana je postala ta osoba opasna po Krunu.
Demoliranje bajke
Maja 1991. je počeo poduhvat demoliranja bajke o o princezama: spremala se knjiga o njenom životu. Njen biograf Andrew Morton je imao osjećaj da prisustvuje operaciji spašavanja. U tajnoj suradnji sa Dianom postao je autor knjige “Diana, njena istinita priča”, koja je izašla 16. juna 1992. Ispričao je ne samo povijest nesretne princeze, nego i žene, uhvaćene u zastrašujući sustav, koja se pokušava osloboditi. Medijski mag Rupert Murdoch je upozorio Mortona: “Pokušaće vas uništiti, budite naročito oprezni, ti ljudi ne prežu ni od čega.” Britanski izdavači su bili uplašeni: knjiga je štampana na sjeveru Finske. Prvi primjerci su stigli u Englesku sakriveni u kamionu među slatkišima.
Kraljica je pozvala na odgovornost svog attachéa za tisak. Ne znati za zlazak Dianine knjige je ozbiljan propust. Htjela je hitno saznati ime izdavača, zabraniti objavu i spriječiti distribuciju u knjižarama. Kako je Diana mogla sakriti takav projekat? Da li je kraljica u tom trenutku shvatila do koje mjere je sin odsutan, duhom i tijelom? Charles je dezertirao u Palaču Kensington, od Buckinghama udaljenu 4 km. Objavom ove knjige objavljen je rat.
Knjiga “Diana, njena istinita priča” doživjela je desetine izdanja
Monarhija je sveta i kraljica je odzviždala kraj: 9. decembra 1992, samo nekoliko mjeseci nakon objave knjige, službeno je proglašeno da će Diana i Charles živjeti odvojeno. Malo utjehe je stiglo od Charlesovog oca: rekao je da ne razumije da neko može više voljeti Camillu od nje. A mediji, kojih se kraljevska familija bojala više od sotone, postavili su zamku uglađenom Charlesu: 17. januara 1993. Sunday Mirror je objavio sadržaj telefonskog razgovora Charlesa i Camille. Buckingham se zatresao, a svijet nasmijao: Charles je izjavio da bi volio biti Camillin tampax. Dianin muž, koji sanja biti Camillin tampax, sin je kraljice, budući kralj Ujedinjenog Kraljevstva Velike Britanije, Sjeverne Irske i Commonwealtha… “Nakon onoga što su mediji imenovali Tampax Gate, Kraljica je konačno shvatila da njen sin ni za što na svijetu neće ostaviti Camillu i da sam žrtvovana ni za šta.”
Tri godine nakon izlaska knjige Dianin brat Charles Spencer ju je upozorio da je u životnoj opasnosti zbog njene kompleksne situacije u kraljevskoj familiji i utjecaja njene popularnosti na instituciju Krune. Uvjerio ju je da je jedini način da sačuva glavu objelodaniti sve i dati interview BBC-ju. Brat i novinar Martin Bashir su joj objasnili da je za medije postala previše utjecajna, da joj njene aktivnosti daju vizibilitet koji prevazilazi kraljevsku familiju.
Diana je BBC-ju dala interview 5. novembra 1995. Objasnila je da nije željela biti kraljica, nego da je Charles voli. Uoči vjenčanja je već htjela odustati, ali ulog nije bio isti. Interviewom je svijetu namjeravala uštediti šaradu o zajednici sa Charlesom i njemu konačno reći što je željela. Interview je trajao sat vremena, a gledalo ga je 23 milijuna ljudi u VB i svijetu.
Na pitanje da li je bila pripremljena na pritisak od udaje za člana kraljevske familije, odgovorila je: “Bilo mi je 19 godina.” Priznala je da je pokušala staviti tačku na svoje dane nekoliko puta, govorila je o svojoj bulimiji i anoreksiji. Rekla je da ih je u braku bilo troje, mada su to svi znali. Iznijela je sumnje u sposobnost Charlesa da bude kralj. Priznala je da je voljela Jamesa Hewitta…
Osim nekoliko hiljada pisama gospođā sa sličnim problemima, stiglo joj je i ono od kraljice: zamolila je Dianu da okonča “žalosnu i komplikovanu situaciju”. Princ Charles joj je poslao pismo u kojem je njihovu vezu opisao kao “nacionalnu i osobnu tragediju” i zatražio razvod. Podsjetio ju je da kraljica ima apsolutni autoritet i moć nad njihovom djecom, a naročito nad princom Williamom, nasljednikom prijestola.
Ni dvije godine poslije, Monsef Dahman je bio dežurni liječnik u bolnici Pitié-Salpêtrière u Parisu, kad su urgentne službe preuzele princezu, nakon automobilske nesreće u noći 31. avgusta 1997.
Prva pomoć je intervenirala odmah na licu mjesta, 40 minuta iza ponoći, u tunelu Alma u Parisu. Dianino tijelo je izvučeno iz olupine mercedesa, koja se pušila. Liječnici su pokušali stabilizirati pritisak i disanje, ali je srce otkazalo. Transportovana je u vozilu kada je kod mosta Austerlitz nastupio i drugi srčani zastoj. Ambulantna kola su u bolnicu stigla u 2h06.
Dr. Dahman se odmarao u prostoriji za dežuru, kad ga je pozvao dr. Bruno Riou, šef-dežurni anesteziolog. Sala za odmor je na 50m od urgentnog bloka, dr. Dahman je brzo stigao. Tamo je vladala naročita napetost, primarius Riou se bavio pacijenticom na nosilima, a okolo je sve vrvilo od posla. “Odmah sam shvatio koliko je situacija ozbiljna”, sjeća se. Njegova intuicija je potvrđena kad je saznao da je na nosilima princeza od Walesa. “Sva ta neuobičajena užurbanost je postala jasna. Za liječnika je uvijek jako impresivno suočiti se sa mladom osobom u takvom stanju. A kad se još radi o princezi…”
Dr. Dahman nije mogao ulaziti u pojedinosti, a činjenice su poznate: rendgenski snimci su pokazali da pacijentica ima vrlo obimno unutarnje krvarenje. Poduzeta je drenaža prsnog koša i primila je transfuziju. Nakon novog srčanog zastoja u 2h15, prim. Riou je zahtijevao da se izvede urgentan kirurški zahvat. “Učinio sam to da joj omogućim disati”, ispričao je kirurg i otkrio veliku pukotinu u perikardu, membrani koja obavija srce. “Njeno srce nije moglo funkcionirati, jer je nedostajalo krvi.”
U međuvremenu je stigao primarius Alain Pavie, jedan od najboljih kardiologa u Francuskoj. Dr. Dahman i danas misli: “Ako ju je neko mogao spasiti, to je dr. Pavie.” Liječnik je odlučio princezu odmah prebaciti u operacionu salu: proširio je otvor povrede i uočio još ozbiljniju ranu, puknutu gornju plućnu venu, koju je izazvao sudar. Rana je zašivena i najznačajnije fizičke ozljede zbrinute. Sve je bilo uzalud: Dianino srce, koje se zaustavilo prije kirurškog pregleda, nije se pokrenulo. “Pokušali smo sa nekoliko elektrošokova i ponovno srčanu masažu”, objasnio je dr. Dahman. Prim. Riou joj je dao adrenalin. “Ali nismo uspjeli pokrenuti njeno srce. Borili smo se do kraja, pokušali smo zaista sve.”
U 4h ujutro liječnici su odustali. “To je bila zajednička odluka, sjeća se dr. Dahman. Nismo je mogli spasiti. To nas je jako pogodilo.”
Dr. Dahman nije obraćao pozornost na buku i histeričan balet policajaca, službenih lica i radoznalaca, koji su počeli nadirati u hodnike bolnice. Na izlasku nakon dežure, presreo ga je nepoznat čovjek i rekao: “Vaše klompe me zanimaju! Hoću da ih kupim. Prodajte mi ih. To je njena krv.” Na obući dr. Dahmana su ostali tragovi nesreće i neuspješnog spašavanja princeze Diane.
28 godina kasnije dr. Dahman nije ništa zaboravio od te noći. Kako zaboraviti da je držao u rukama srce Lady Di? Drži li čovjek često nečije srce u ruci? Jesu li sva srca ista?
Nekoliko dana nakon što liječnici nisu uspjeli oživjeti Dianu u bolnici, beskrajno tužni i velelepni pogreb princeze Diane naročito je dojmio dr. Dahmana. “Kad se radi o princezi i kad gledate njen pogreb sa milijardom drugih ljudi u svijetu, a pokušali ste je spasiti – to vas obilježi za cijeli život. Strašno je što je ta krasna osoba imala tako tragičan kraj.”
Sestre i brat Lady Di
Ne znam da li je sudbina princeze od Walesa tužnija ili ružnija. Imala je “sreću” da je žrtvuje, da bi mu rodila nasljednika, najnepristojnijem, najproračunatijem i najpodlijem princu kraljevstva. Nije to mala “sreća”, ne daj Bože nikome.
