Blokada prednjeg diferencijala

Nema tome ni dva mjeseca kako je kum pred vikendicu dotjerao čudo nad čudima. Bio je to auto, ali opet i nije bio. Da je kamion - nije, ama opet jeste. Blenem u kumovo čudo kao mladi Ćopić u tunel iz kojeg je suknuo voz. Ako je auto, kako se vozi? Ako nije, kako ga je onda Mitja dotjerao? Jeste Mitja kadar suv orah osedlati i na njemu doletjeti, ali ovo je ipak bilo previše. Manje bi me iznenadilo da je dojahao na lastavici nego na ovom spektaklu.

Tehničke karakteristike

Hajde što auto ima dimnjak, ima ga i koto, ali što ima tolike gume da bismo u njima i kum i ja mogli prileći poslije ručka bez da se dodirujemo. A kum ako nije veći nego što sam ja, onda bogami nije ni manji. Razgledamo i zagledamo sa svih strana, podvirujemo i zavirujemo, a Mitja s pola daha objašnjava šta je i kako je. Dobra je, kaže on, odlična je Lada Niva, ali je unutra skučena, ne mogu dvojica nazad sjediti k’o ljudi. Treba nešto šire, nešto prostranije, nešto što neće stiskati i bočiti. U ovom čudu ima mjesta za dvije ciganske porodice i još pride za muziku.

Krenemo poslije pasulja do Tome, da vidimo je li iznio posteljinu na prozore, a rakiju pod ladaru. Mislili smo pješice, ne bi li lakše svarili onoliku grašinu, ali Mitja ne dade. Potrpa nas u ono čudo: Mirkana kao starog svata naprijed, do sebe, a policajca i mene nazad, da se baškarimo. Kum potjera dorata. Pjeva auto onim uskim šumskim putevima, ne zastaje i ne hvata vazduha. Ne smetaju rupe, lokve, potoci. Napreduje kumovo čudo kao brigada Nikoletine Bursaća. Da se pred nama ukazao kakav poduži i podublji kanjon, ne sumnjem da bi nas Mitja i preko njega pjevajući prevezao.

I dok se tako vozimo, dok Mitja i Mirkan gude, a policajac gleda u čeke i čistine ne bi li vidio kakve rogove, ja buljim i buljim u jednu tačku i ne znam šta da radim. Ako pitam, lako se može desiti da ispadnem budala. Ako ne pitam, poješću samoga sebe kasnije do kosti, a to se teško vari. Odvažim se, doduše u povratku, ali se odvažim, pa pitam kuma šta će mu dva mjenjača. Ovaj veći, odgovori kum, ovaj veći je normalan mjenjač za normalne brzine, a da nema ovog manjeg ne bih mogao gore u stijene izaći nikako.

Kum nastavlja da objašnjava tehničke karakteristike vozila: ovo ovdje je volan, to svi znate šta je, remen mu nije kao što je remen kod ostalih auta, a ovo dugme ovdje, vidite li, to dugme je za blokadu prednjeg diferencijala. Blokada prednjeg čega? Ako ima prednji, ima li i zadnji? Naravno da ima. Pored dugmeta koje blokira prednji diferencijal nalazi se dugme koje blokira zadnji diferencijal. Svima je, sem meni, očigledno jasno šta to znači: i šta je diferencijal, i gdje se nalazi, i šta se dešava s autom kada se on blokira. Posramljeno ćutim i gledam u iste one čeke u koje je prije sat vremena gledao moj dobri drug Aleksandar.

Svima je, sem meni, očigledno jasno

Da objasnim prije nego što nastavim: blokada diferencijala je mehanizam za zaključavanje diferencijala koji je dizajniran za zaključavanje ili diferencijala među točkovima (između lijeve i desne poluosovine) ili međuosovinskog diferencijala (između prednje i stražnje pogonske osovine) za rješavanje situacije u kojima jedan ili više točkova gube vuču i ne mogu se osloboditi. Bar tako kaže svemoćni google, pa kome je jasno – jasno mu je, a kome, kao meni, nije, taj može slobodno da nastavi sa pričanjem i to bez blokade prednjeg diferencijala.

Uvijek sam se divio onima koji znaju svakog đavla oko automobila. Onima koji znaju šta su krajnice, a šta kompresor; onima koji znaju razliku između filtera i dizni; onima kojima nije svejedno da li voze dizelaša ili benzinca; onima koji umiju sami da zamijene svjećice i da promijene ulje. Ima nešto u toj nauci kojoj se mnogi posvećuju, makar i sa margine. Za mene je rad motora tajna taman koliko i jednačine višeg stepene i divim se svakome kome su ti mehanizmi vedro nebo bez oblačka.

Nikada mi nisu zanimali automobili sa tehničke strane, čak ni kao dječarca. Dobar dio mojih drugova je već u ranim godinama znao trista čuda oko auspuha i kartera, a meni je bila muka raspoznati koji auto kojoj fabrici pripada. Uopšte mi nije bilo jasno kako su mnogi koji su sa mnom jeli iste školske obroke znali razliku između Peugeota i Renoa, između Fiata i Opela, između Forda i Audija? Meni su svi automobili bili ista roba i proći će mašala godina dok ne shvatim da se na svakom autu nalazi i njegov “simbol” koji olakšava raspoznavanje.

Remen mu nije kao što je remen kod ostalih auta

Ali ni to nije bio kraj mojim mukama. Ako sam naučio da razlikujem Renoa od ostale automobilske braće, kako sad da naučim koji je Reno Clio, a koji Megan? Obična abeceda mi je jasno k’o, što bi rekao Sremac, ajmol ajnc, ali mi je ona Mercedesova izgubljena u ravničarskoj magli: koji Mercedes pripada A, a koji B klasi? Drugima je ta razlika očigledna, a ja je ne bih shvatio da me ubode u oko. Ima još i gore: kako, mater mu ljubim, kako znaju razliku između golfa dvice i gofla trice? Ja je nisam naučio ni kada sam počeo da vozim. Ne samo da je nisam naučio, nego sam sjeo u tuđu tricu ubijeđen da sjedam u svoju dvicu.

Nerješiva ukrštenica

Klipovi, osovine, ventili, svjećice, filteri, pumpe, podizači - sve su to za mene zaseoci španskih sela. Krajnice, letve volana, remenje, turbine - sve su to za mene nepoznati pojmovi u nerješivoj ukrštenici. Miljenkova bregasta ili Manjinina bobina? Đavo bi ga znao. Ako bih morao da jedem taj hljeb, trećeg bi dana umro gladan. Na mojoj se dvici, prvom autu koji sam vozio, nije imalo šta pokvariti, jer dvica uglavnom i nije imala ništa osim onoga što je bilo neophodno za vožnju: volan, mjenjač, kvačilo, gas i kočnicu. Nisam morao da razbijam glavu o ABS-u i o servo pumpi. Ni sada mi nije baš potpuno jasno za šta tačno svi ti dijelovi služe. Ali znam koliko koštaju.

Poznavanje automobila jedna je od osnovnih obilježja muškosti. Ko ne umije sam da napuni akumulator ili da zamijeni dotrajalu sijalicu – taj nije ni za vojske, ni za ženidbe. Kao da je poznavanje svih tehničkih detalja jedini siguran znak odraslog i ozbiljnog muškarca. Dvije se stvari moraju znati u svakom trenutku: kome je Kaka proturio loptu kroz noge u polufinalu Kupa Italije i kako se stavljaju lanci na točkove. Dok stignem do prednjeg diferencijala više nećemo voziti po suvom.