8. maj 1945: Kraj rata ili rađanje novog svjetskog poretka pod sjenom Staljina?

Više nego kraj Drugog svjetskog rata, zar datum 8. maj ne predstavlja rođenje novog svjetskog poretka?

- On zaista obilježava prekid svijeta koji nestaje - onog 1930-ih, krize, Hitlera i Mussolinija, i novog svijeta, koji će se gasiti pedeset godina. Tako je tog dana slavlja, kad je De Gaulle poslao jednog od svojih ministara u džamiju u Parisu da izrazi počast muslimanskim borcima, ti isti borci defiliraju u Setifu, u Kabiliji, ističući zeleno-bijele zastave u ime neovisnosti. Već to je simbol: volje za emancipaciju zemalja Afrike i Azije, u istom trenutku kada se 8. maja 1945. u San Franciscu održava zasjedanje konferencije koja razrađuje povelju OUN-a.

Realnost na terenu

Već tada izranja novi svijet - koji još ne postoji, jer je predstavljeno samo 50 zemalja -protiv svijeta koji je završio rat onako kako je mogao i koji nastoji ne umrijeti. 8. maj 1945. najavljuje ne samo 50 godina kolonijalnih sukoba, nego i 50 godina tiranije u Europi. Ne zaboravimo da su tog dana tenkovi Pattona, poštivajući sporazume zaključene sa saveznicima, stacionirani na ulazima u Prag, čekajući da ga Sovjeti zauzmu.

Precizno, možemo li zamjeriti saveznicima da su previše skrupulozno poštivali dogovor iz Jalte, dok Sovjeti tog 8. maja 1945. istinski vode trku s vremenom?

- Jalta je realnost na terenu, i da saveznici nisu poštivali taj sporazum, značilo bi ići u frontalni sukob. Tog 8. maja uostalom postoje dvije zone visoke tenzije: Trst i Varšava. Na vratima Trsta su Titovi partizani, koji od Italijana žele preuzeti grad. A Englezi žele sačuvati Trst. Zašto? Zato što su Sovjeti uzeli Beč, a sporazum u Jalti je predviđao da će Austrija biti okupirana. Trebalo je dakle krenuti na Beč, ali je za to bilo potrebno predgrađe: Trst. I sva odlučnost Trumana spram Staljina neće biti beskorisna da grad ostane u rukama saveznika.

Da li je gubitak Poljske bio velika Churchillova žalost?

- To je bila njegova velika tuga. Neovisnost Poljske ostaje za Engleze, koji su objavili rat zbog Poljske, pitanje časti. Mnogo Poljaka se borilo za saveznike: jedna poljska divizija se tako žrtvovala u Monte Cassinu, drugu je uništila divizija Das Reich u Normandiji, da bi zatvorila famozni džep Falaise. Poljska u cjelini će postati satelit SSSR-a, nakon što su Britanci i Amerikanci napustili pozicije u diplomatskoj borbi sa Staljinom. Tog 8. maja saveznici više nemaju iluzije. Prave se da vjeruju Staljinu da će organizirati slobodne izbore u Poljskoj, znajući da on uopće ni nema tu namjeru.

To objašnjava možda što je četiri dana poslije, 12. maja, Churchill izmislio kovanicu: željezna zavjesa.

- Potpuno je lucidan. Znao je da se europsko pitanje neće riješiti ako je ravnoteža snaga prisutnih 8. maja porušena američkim povlačenjem. 12. maja on šalje telegram Trumanu. I piše: “Željezna zavjesa se spustila na njihov front (ruski). Nemamo pojma šta se iza njega dešava.” Ipak, to je neravnopravan deal, tim više što Staljin, ostavljajući Grčku, smatra da u Poljskoj sada ima slobodne ruke. Ali kao što je rekao Roosevelt: “Zašto hoćete da izgubimo i jednog jedinog američkog vojnika, da bismo zauzeli teritorije, koje ćemo u svakom slučaju biti prisiljeni ustupiti Rusima?” U tom trenutku Amerikanci imaju samo jednu jedinu ideju u glavi: povući se čim prije iz Europe i skoncentrisati se na Pacifik, gdje rat još uvijek traje. Bilo je potrebno čekati nekoliko godina da bi shvatili opasnost komunizma i odlučili vratiti se na Stari kontinent.

Tog 8. maja se zna da se Francuska, uprkos nedostatku sredstava, sprema poslati pojačanje u Siriju i u Libanon. Šta opravdava tu intervenciju?

- Francuska se ne miri sa napuštanjem prekomorskih teritorija, koje čine ono što se 1939. godine zvalo francusko kolonijalno carstvo. To je tačno u Alžiru, gdje su nakon nemira u Setifu, gdje je u francuskoj zajednici poginulo 29 ljudi, naoružani doseljenici izveli krvavu osvetu: procjenjuje se da je bilans te dramatične epizode najmanje 6.000 mrtvih. De Gaulle je htio sačuvati Bliski istok.

Dva Staljinova drugara

Bilo je potrebno da Churchill, koji je imao svoju politiku prema Arapima, natjera Francuze da se vrate u kasarne, da bi De Gaulle okončao ekspediciju u Siriji. I zatim ima Indokina, za koju se često zaboravlja da je 9. marta 1945. postala japanska. U martu su Japanci zauzeli sve francuske vojne luke, oficirima sabljama odrubili glave, ubijali vojnike lopatama i pijucima i deportovali upravitelje i civile. U tom mjesecu maju Viêt-minh je u punoj ofanzivi na sjeveru. Tri mjeseca poslije će proglasiti neovisnost Demokratske Republike Vijetnam, nakon kapitulacije Japana, dok se Francuzi pripremaju poslati ekspedicijski korpus. I u Aziji kraj Drugog svjetskog rata najavljuje početak kolonijalnih sukoba.

Zar nije, na dan općeg slavlja, istinski pobjednik, realno, bio Staljin?

- On je čak jedini, sa De Gaullom - u manjoj mjeri. Jer od dva Staljinova drugara, jedan je Roosevelt, koji se ugasio 12. aprila, a drugi Churchill će uskoro nestati: već je bio posumnjao da će mu izbori u ljeto biti fatalni. Staljin je, dakle, veliki junak koji će se ubuduće pojavljivati samo u uniformi maršala sa kačketom i odlikovanjima. Izbor Staljina da napravi veliko vojno-industrijsko carstvo na štetu potrošačkih dobara je već evidentno. Totalno skretanje SSSR-a je već bilo u punom jeku.

(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)