Senad Mašović odlučan: Neće niko OSBiH svesti na vojnu muziku
Bivši načelnik Zajedničkog štaba OSBiH general Senad Mašović govori za naš list o proteklom mandatu: šta mu je bilo najteže i na šta je naročito ponosan.
Gospodine Mašoviću, poslije više od pet godina nedavno ste predali dužnost načelnika Zajedničkog štaba Oružanih snaga Bosne i Hercegovine Vašem zamjeniku, generalu Gojku Kneževiću. Kako se osjećate u civilu nakon svih ovih godina u vojsci?
- Osjećam se odlično, jer kad sagledam vlastite i rezultate vojski kojima sam pripadao – Armije BiH, Vojske Federacije BiH i Oružanih snaga BiH, onda doista mogu biti ponosan. Bilo je svih ovih godina vrlo teških zadataka, naročito u odbrambeno-oslobodilačkom ratu, ali ne i bezizlaznih situacija i ne bez adekvatnih rješenja.
Kvalitetna obuka
Polazio sam od ideje da kao oficir radim najbolje što znam i mogu za svoju državu Bosnu i Hercegovinu, za sve njene građane i narode. Sa mnom su u jedinicama, komandama i štabovima bili vojni profesionalci s kojima sam u karijeri kao potčinjen ili kao nadređen odlično realizovao i najsloženije naredbe i projekte.
U Zajedničkom štabu OSBiH cilj Vam je bio da imamo jake Oružane snage, spremne da štite suverenost, nezavisnost i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Koliko je ostvaren taj cilj?
- U teškim finansijskim uslovima postignuto je zaista mnogo. Predao sam dužnost načelnika ZŠ-a s dvostrukim osjećajem, ponosom, ali i žalom što je OSBiH funkcionisao u uslovima nedostajućeg finansiranja, što je moglo usporiti ili u potpunosti zaustaviti proces modernizacije vojske, no nismo se predavali. Nije bilo lako raditi u uslovima opstrukcija iz Republike Srpske, ali smo pronalazili načine da, uz pomoć prijatelja, donatora u naoružanju, napredujemo. Danas kad se svijet možda nalazi u najvećoj krizi na globalnom nivou poslije završetka Drugog svjetskog rata, uvjeren sam da BiH mora imati jake, moderne i kapacitirane Oružane snage. Naglasio bih da nema Bosne i Hercegovine bez njene vojske. Oni koji bi OSBiH htjeli svesti na počasnu četu i vojnu muziku, u tome neće uspjeti, pogotovo ne potcjenjivanjem i uvredama koje realni ljudi odlučno odbacuju.
Vi ste prošle godine izjavili da je jedan od Vaših najvećih uspjeha, kao i Vašeg štaba, Bataljonska grupa lake pješadije koja je, nakon nekoliko provjera na vježbama dobila najviše ocjene stručnjaka iz NATO-a. Kako će se nastaviti kondiciranje ove formacije?
- Dobro ste to fokusirali, jer je Bataljonska grupa lake pješadije rezultat profesionalizma, entuzijazma, vizije i jasnog usmjerenja da se poštuje i realizuje ono što je propisano i definisano. Kroz ocjenjivanje u potpunosti je potvrđena borbena spremnost Bataljonske grupe da uđe u NATO-ov bazen snaga za brzo djelovanje. Na to sam posebno ponosan, a taj rezultat, po mnogim relevantnim mišljenjima, predstavlja i najveći uspjeh od uspostave OSBiH. Kad me pitate šta dalje, reći ću da je težište na kvalitetnoj individualnoj i kolektivnoj obuci, što je ključna pretpostavka za jačanje svih kapaciteta i borbene gotovosti Oružanih snaga BiH. Naša vojska ima vrlo jasno propisane zadatke i treba joj dati mogućnost da bude značajno ojačana i modernizovana, da ima status u bh. društvu koji zaslužuje i da u svim pitanjima obezbijedi sigurnost kao ključni aspekt države i građana.
Neke vojske, pa i one iz NATO-a, nisu položile ispit kakav je položila Bataljonska grupa lake pješadije…
- U nekim NATO-državama, čija su budžetska izdvajanja možda i 10 ili 20 puta veća nego za OSBiH, prilikom takvih ocjenjivanja, njihove jedinice su padale. Naša bataljonska grupa je dobila certifikat potpune spremnosti za provođenje svih NATO-ovih vođenih misija. Još mnogo više bi se postiglo da smo za vojsku imali više novca iz državnog budžeta. Loše je kad se na OSBiH jednostrano gleda samo kao na potrošača društvenog novca, a namjerno se zanemaruje to da, kad se izdvaja za vojsku, izdvaja se za vlastitu sigurnost. Nažalost, neki ministri finansija na državnom nivou pokazali su totalno neznanje o vojsci i nerazumijevanje potreba da imamo vojsku, koja svojom spremnošću za odbranu svakog može da odvraća od eventualne agresije.
Oni koji neopravdano kritikuju Oružane snage, u ime nekih separatističkih scenarija, zapravo atakuju na Bosnu i Hercegovinu i iznose apsurdne teze. Koji je Vaš odgovor na to?
- Dok sam bio u aktivnoj vojnoj službi, smatrao sam da onima koji loše pišu i govore o OSBiH nema rezona odgovarati. Sada se, ipak, moram osvrnuti na izjavu samozvanog eksperta, objavljenu na jednom portalu u RS-u, o tome da navodno “naša vojska nije ni zamišljena da ratuje i bori se protiv nekoga”.
Novi izazov
Tako može govoriti samo neuk i zlonamjeran čovjek, koji nikad nije pročitao Zakon o odbrani po kojem su Oružane snage BiH dužne braniti državu od agresije bez obzira na to odakle dolazila. Radi toga se naši vojni profesionalci, s naoružanjem i opremom koju imaju, planski pripremaju da izvrše pomenuti i svaki drugi zadatak u zaštiti naše nezavisnosti, suverenosti i teritorijalnog integriteta.
Već je poznato da poslije vojne nastavljate diplomatsku službu, a kao Vaša diplomatska destinacija pominje se Libija. Koliko će Vam vojna diplomatija koristiti kao ambasadoru?
- Tačno je da sam prihvatio poziv da, kad dobijem agreman, preuzmem diplomatsku dužnost. Imam 55 godina, visoko obrazovanje i međunarodno educiranje, a kao načelnik ZŠ-a OSBiH stekao sam iskustvo iz vojne diplomatije. Sve to će mi, uz znanje engleskog jezika, poslužiti da kao ambasador dostojno predstavljam domovinu Bosnu i Hercegovinu.
