Sandala iz škandala: Neka Asura nosi Pradu









Mislim da na Baščaršiji, i u ex Jugi, ne postoji osoba koja ne zna šta su kolhapuri, mada ih vjerojatno niko tako ne zove. Svojevremeno su se kolhapuri nosili preko cijelog ljeta, po gradu, oko kupališta na Bentbaši ili na bazenu na Ilidži. Da ne spominjem Neretvu, Hercegovinu, Jadran… Kolhapuri su indijske kožne “sandale sa jednim prstom”, tako smo ih zvali. I nosili su ih svi. A Indija se nije bunila. Vjerojatno zato jer nije znala, a nije bilo ni društvenih mreža.
Ako nešto preokupira službeni indijski potkontinent, onda je to Pakistan. Diplomatske kancelarije širom svijeta uprle su oči u tinjajući ratni sukob koji traje 80 godina; nadležni razmišljaju o novom pristupu terorističkoj prijetnji iz pravca Pakistana, i o Kini, koja ga navodno iz sjene naoružava. O malo sofisticiranijim, trgovačkim ratovima govori podatak da je indijski premier Modi nedavno boravio u (maloj) Hrvatskoj i na još manjem Cipru, da utvrdi nova tržišta: Indijci Europljanima uspješno otimaju poslove u Europi.
Na vjenčanjima i festivalima
A puk, Indijci, njih nekoliko stotina milijuna, na ulici, u prijevozu, po kućama i kafeima, i oni u dijaspori, raspravljaju o soft ratu sa Pradom. Luksuzna italijanska modna kuća je na defileu muške mode proljeće-ljeto 2026. u Milanu, krajem maja ove godine, predstavila kolhapuri kao svoj super proizvod. Indijci su zaprepašteni drskošću kojom je Prada oholo i bezočno otela kolhapuri, isprsila se i proglasila ih, kao da ih je ona izmislila, svojom uzdanicom – čitaj proizvodom, kojeg prodaje za ni manje ni više nego 1.400 eura. U Indiji ih narod kupuje po jedva 12 dolara. I nema Indijca koji ih ne nosi. To se zove škandal.
Kolhapuri su ručno izrađene sandale od pletene kože, koja se lokalno štavi biljnim bojama i ručno ukrašava perlicama ili pomponima. Sprijeda imaju T-remen sa petljom za palac, a napravljene su za obuvanje bez kopčanja. Lokalci tvrde da su nastale u XII stoljeću, kad su kralj Bijjala i njegov premier Basavanna nastojali podstaći lokalne proizvođače. Ove sandale je popularizirao Chhatrapati Rajarshi Shahu, pisac i maharadža Kolhapura do 1922. “Indijska vlada bi trebala odlučno djelovati protiv tvrtki koje ilegalno prisvajaju naše stoljetne obrte, a mi kao potrošači se moramo solidarizirati sa rukotvorcima i zanatlijama, koji stoljećima njeguju tu tradiciju”, oglasio se na društvenim mrežama Chhatrapati Sambhaji, potomak bivše lokalne kraljevske familije.
Još u julu 2019. kolhapuri su od glavnog kontrolora za patente, dizajn i zaštitu znakova Indije dobile oznaku geografskog porijekla. Gospodarska komora Maharashtre je odlučila patentirati sandale da bi se izbjegla globalna zloupotreba autorskih prava. Poznate po otpornosti, ove tradicionalne sandale su u Indiji zaštićene oznakom geografskog porijekla IG: Geographical Indications of Goods Act. A njihova cijena je i dalje između 500 i 1.200 rupija, znači između 5 i 12 eura, od čega lokalne zanatlije vrlo teško žive. Kopiranje dizajna ovakvih predmeta radi komercijalne koristi bez odobrenja ili dijeljenja koristi je nezakonito. Tako je od 2024. u Indiji zaštićeno preko 600 autentičnih lokalnih proizvoda.
Hindustan Times, treći najčitaniji dnevni list u zemlji, prenio je da je Prada kopirala kolhapuri, što je izazvalo opće nezadovoljstvo zbog kulturnog prisvajanja i prezira indijskih obrtnika koji sandale proizvode stoljećima. Kolhapuri su poznate po izdržljivosti, specifičnoj estetici i predstavljaju neotuđivu autentičnu kulturnu vrijednost Indije. Često se nose u posebnim prigodama, na vjenčanjima i festivalima, uz tradicionalnu indijsku odjeću. Svi Indijci nose kolhapuri, bez obzira na godine, od seljakā sve do superzvijezda Bollywooda i ultrabogatih poslovnih ljudi.
Na društvenim medijima je naglašena i ironija sudbine: dok Prada sandale prodaje po nečuveno visokoj cijeni, lokalne zanatlije jedva sastavljaju kraj s krajem. I javni ljudi, kao industrijalac Harsh Goenka (1957, predsjednik RPG Enterprises koji ima sjedište u Mumbaiju i godišnji promet od 4,7 milijarde dolara) izrazio je negodovanje i izjavio da svjetske marke “profitiraju na račun drevne indijske kulture”.
Tako je Indija optužila Pradu za otimačinu njenog kulturnog simbola: tradicionalne kolhapuri sandale su, naročito elegatno rečeno, inspirirale novi Pradin design. Luksuzni brand je priznao činjenicu tek nakon što su ga ozbiljni kritičari upozorili i nadležni optužili za preuzimanje kultnih sandala, a da dizajneri nisu ni uračunali, a kamo li naveli porijeklo, tj. kulturne korijene ove obuće.
Kad su “sandale sa jednim prstom” predstavljene na tjednu muške mode u Milanu, dizajner ih je opisao kao kožne, i to je sve. Naizgled banalne, ove odjednom Pradine muške sandale, izazvale su val ljutnje među indijskim modnim kritičarima, obrtnicima i političarima, jer je očito da je design ukraden od tradicionalne obuće nazvane po gradu Kolhapuru u Maharashatri u zapadnoj Indiji. Ručno izrađena kožna obuća sa isprepletenim uzorkom datira od XII stoljeća. Prada je izgleda zanemarila da Indija ima 1,4 milijarde stanovnika. Maharashatra je druga najnaseljenija država Indije. Njen glavni grad je Mumbai. Kolhapur ima preko 4 milijuna žitelja. Upitala sam ono malo Indijaca koji su mi dostupni: svi su nosili, ili nose, kolhapuri. Prada k’o da je htjela pođoniti travu ivu sa obronaka planine Ozren, uvjerena da niko neće skontati.
Za sada kolhapuri Prada nisu dostupne na tržištu, ali predviđena cijena je 1.600 dolara. Autentične kolhapuri se prodaju na lokalnim tržnicama širom Indije za 10 eura, ili 12 dolara.
Ogorčena, delegacija proizvođača ovih sandala sastala se sa glavnim ministrom Maharashtre, Devendrom Fadnavisom, da uloži službeni protest.
Nakon ovog čina i negodovanja na društvenim medijima, Komora za trgovinu, industriju i poljoprivredu Maharashtre (MACCIA) je dostavila službenu pritužbu Patriziju Bertelliju (1946), predsjedniku Upravnog odbora Prade, izrazila zabrinutost proizvođača sandala, i pozvala italijanske stiliste da priznaju indijske korijene dizajna.
Lorenzo Bertelli (1988), Pradin voditelj korporativne društvene odgovornosti – ma šta to značilo – sin Miuccie Prade i vlasnika tvrtke Patrizija Bertellija, za dva dana je odgovorio Komori za trgovinu Maharashtre: “Priznajemo da su sandale inspirirane tradicionalnom indijskom ručno izrađenom obućom, koja nosi bogato kulturno naslijeđe.” Dodao je da su sandale u ranoj fazi dizajna, da možda neće stići na tržište, ali da je “Prada posvećena odgovornim dizajnerskim praksama, poticanju kulturnog angažmana i otvaranju dijaloga za smislenu razmjenu sa lokalnim indijskim obrtničkim zajednicama, kao što je to činila u prošlosti u drugim kolekcijama kako bi osigurala zasluženo priznanje njihovog zanata.” To mi zvuči kao neuvjerljivo posipanje pepelom.
Shirita Vanguri, modna poduzetnica iz Hyderabada, izjavila je da su Pradini postupci “razočaravajući, ali ne i iznenađujući”. “Luksuzni brandovi imaju dugu i bogatu povijest posuđivanja dizajnerskih elemenata od tradicionalnih obrta, bez odavanja dužnog priznanja”, izjavila je za Al Jazeeru. “Kolhapuri nisu samo dizajn. One nose naslijeđe stoljećā obrtničkih zajednica u Maharashtri i susjednim državama. Ignoriranje tog konteksta briše sa lica zemlje stvarne ljude i njihov način života.”
Dizajnere često optužuju za kulturno prisvajanje i nepriznavanje izvora inspiracije - mi bismo rekli “krađu ideja”.
Christian Dior je 2019. bio žestoko kritiziran zbog korištenja elemenata inspiriranih tradicionalnom odjećom meksičkih jahačica u kolekciji Cruise, a bez formalnog priznanja ili suradnje.
Dizajnerica Isabel Marant se 2015. našla na meti osuda u Meksiku zbog bluze sa njenim potpisom, a koja je vjerno odražavala tradicionalne uzorke veza zajednice Mixe iz Oaxace. Optužena je za kulturno prisvajanje.
Prije desetak godina britanski modni dizajner Paul Smith je bio predmet bijesa zbog sandala koje je neutralno nazvao Robert. Pakistanci su prepoznali ovaj dizajn kao reprodukciju tradicionalnih pešavarskih sandala, samo što se model Paula Smitha prodavao 20 puta skuplje od jednakih – ako se kupe u najluksuznijem pakistanskom dućanu. Na dizajnerovom sajtu ih je ugledao Bina Shah, pisac i kolumnista sa sjedištem u Karachiju. Prvo je uočio cijenu od 600 dolara i pomislio “Ovo mora da je šala”, a onda je shvatio da je riječ o kulturnom prisvajanju. Takve sandale se u Pakistanu na pijaci prodaju za 5 dolara. Napisao je na svom blogu: “Paul Smith je sandale prvo nazvao Robert. Vjerujte mi, nemamo Pakistanaca sa autohtonim imenom Robert.” Odgovor na društevnim medijima je bio takav da je Paul Smith na web stranici naziv sandale Robert promijenio u “obuća sa remenom od lakirane kože” i dodao da je proizvod “inspiriran peshavarskim sandalama”. Trgovci ovom obućom u Peshavaru su bili dodatno nezadovoljni jer je Paul Smith predstavio staromodan, prevaziđen dizajn njihovih sandala, koji se nosio prije pedeset godina. Služba za odnose sa javnostima Paula Smitha nije odgovarala na novinarske pozive.
Modni brandovi su nerijetko crpili inspiraciju u Indiji, ali je posljednjih godina južnoazijski div, demografska i gospodarska sila, manje sklon kompromisima. I Indijci sve brže osuđuju sve što smatraju kulturnim prisvajanjem.
Le Monde je prenio izjavu Gautama Sinhe, osnivača i kreativnog direktora branda kože Nappa Dori, inspiriranog indijskom tradicijom: “Mlađa generacija je postala svjesnija i ponosnija. Danas Indija prihvaća svoju baštinu, što odražava napredovanje zemlje i na međunarodnoj sceni.”
A ima i dobrih primjera, a jedan je slijedio samo mjesec dana nakon Pradinog ekscesa: defile muške mode mudrog Louis Vuittona, u junu u Parisu, proslavljen je na indijskom potkontinentu, jer ga je doživio kao slavlje u počast indijskim tradicijama. Pharell Williams, američki autor-skladatelj, redatelj, producent i stilista, proljetno-ljetnju reviju je otvorio pjesmom Indijca A.R.Rahmana, usred dekora koji je eksplicitno podsjećao na zmije i ljestve, kao reference na drevnu indijsku igru, a sve je zamislio i dizajnirao indijski arhitekta Bijou Jain.
Više od mode
Al Jazeera je prenijela da zastupnik u državnom okrugu Kolhapur, koji pripada vladajućoj Bharatiya Janata Party (BJP), stranci premiera Narendre Modija, podržava proizvođače sandala koji su podnijeli tužbu Visokom sudu u Mumbaiju protiv Prade.
“Obrti su postali tačka trenja između kulturnog nacionalizma i soft powera. Otkad su 2014. došli na vlast, hinduistički nacionalisti elemente popularne kulturne baštine, poput joge i ayurvede, pretvaraju u instrumente soft powera”, smatra Phyllida Jay, autorica knjige o utjecaju Indije na modu (“Inspired by India: How India Transformed Global Design”, Roli Books, 2022).
Ali uprkos podršci u kontroverzi oko kultne italijanske kuće visoke mode, opskrba kože proizvođača sandala pogođena je vladinom politikom u vezi sa kravama, koje hindusi smatraju svetim životinjama.
Odkad je Modijeva BJP na vlasti, hinduistički ekstremisti su se osjetili ohrabrenim napadati trgovce-prevoznike krava za trgovinu i klanje. Žrtve ovih tzv. “čuvara krava” su “nedodirljivi” ili Daliti, najmarginaliziranija indijska kasta, i muslimani. Uprkos povjesnoj stigmatizaciji, obrtnici ove zajednice su savladali kompleksne tehnike tkanja i dizajniranja ovih sandala. Svoje vještine su prenosili generacijama.
Dalit Voice, skupina za ljudska prava koja se bori protiv diskriminacije na temelju kaste, rase, spola, zanimanja i porijekla, na Instagramu je objavila da su kolhapuri više od modnog stila: one su “baština proizašla iz dalitskog umijeća i otpornosti. Povijest, identitet i otpor”. I zaključili: “Poštujte korijene.”
Sjeća li se ko onog filma “Neka vrag nosi Pradu”? U Indiji je većinska vjera hinduizam. Kod njih u pravom smislu riječi nema vraga, a personificira ga Asura. Odustnost vraga u hinduizmu je posljedica njihovog svjetonazora utemeljenog na karmi, reinkarnaciji i nijansiranom pristupu dualnosti. Asura nije izravni ekvivalent vraga, jer se zlo smatra posljedicom djela i neznanja, prije nego izdvojenom zlonamjernom adresom.
Tako “Neka Asura nosi Pradu”, a Indijcima iz ove epizode, i posebno “nedodirljivim” - svaka čast.