Richard Serra i dašak blistavog pustinjskog pijeska
Dvadeset i šestog marta ove godine preminuo je jedan od najvećih svjetskih kipara, Amerikanac Richard Serra (2. novembar 1938 - 26. mart 2024). Bio je iznimno poznat i cijenjen po apstraktnim skulpturama velikih i neukrotivih razmjera napravljenim za specifične lokacije kao što su pejzaž, različite urbane sredine kao i arhitektonske postavke. Njegove radove su uglavnom povezivali sa postminimalizmom, umjetničkim terminom koji je skovao Robert Pincus-Witten 1971. godine. Koristi se u različitim umjetničkim poljima za radove koji su inspirisani ili pokušavaju razviti i nadmašiti estetiku minimalizma.
Richard Serra je prevashodno postao značajan zbog naglašavanja materijalnih karakteristika svojih djela i istraživanja odnosa između posmatrača, djela, ali i lokacije koje će nesumnjivo obilježiti njegovu bogatu karijeru, kao i multitalentovanu ličnost. Serra je izlagao svuda po svijetu, od Centra Pompidou u Parizu do Muzeja Guggenheim u Bilbau i Muzeja moderne umjetnosti (MoMa) u New Yorku. Prema anketi magazina Vanity Fair iz 2013, izabran je tada kao treći najveći živući umjetnik.
Dvije vrlo impozantne i nadahnjujuće skulpture nalaze se na Bliskom istoku, tačnije u dalekom Kataru. Smještene su na različitim, dijametralnim lokacijama koje se savršeno uklapaju u odabrani prostor, dajući mu novu namjenu i perspektivu, inspirišući samog posmatrača, odnosno sudionika ove javne umjetnosti. Nazivi danas tih čuvenih i kritički vrlo hvaljenih Serrinih djela su “Seven” i “East-West/West-East”.
Čarobni muzej
U samom srcu Dohe, nedaleko od stare gradske tržnice i turističke atrakcije Souq Waqifa, uz samo more, pruža se šetalište poznato kao Doha Corniche. Počinje od hotela Sheraton Grand Doha u West Bayu i dužine je preko pet kilometara. Taj put vodi gotovo do njegovog samog kraja, dakle do vještačkog poluostrva. Na njemu se kao savršena arapska poezija, svojom nesvakidašnjom pojavom, savršenim dizajnom i jednostavnošću, ističe Muzej islamske umjetnosti - MIA.
To je gradski brušeni dragulj koji blješti posebnim sjajem. Puno većim nego bilo koja zvijezda na tamnom, plavom nebu.
U samoj blizini ovog velikog umjetničkog zdanja nalazi se luka u kojoj su usidrene replike nekadašnjih katarskih brodica, poznatih kao dhow. One su u prošlosti služile za ribolov, ali isto tako za vađenje bisera iz mora, od kojeg je autohtono stanovništvo Katara vijekovima živjelo. Tako je čuvenoj Zahi Hadid (1950-2016) i renomiranoj konsultantskoj firmi AECOM dhow, tačnije njegovo apstrahovano jedro poslužilo kao inspiracija za projektovanje i dizajn stadiona Al-Janoub u gradu Al-Wakrah, nedaleko od Dohe.
Simbolika jedra daje novu percepciju, pogotovo snimkom vidljivim iz zraka, jer se krov stadiona može otvarati i zatvarati, gotovo na identičan način kao kada se jedra sa jarbola spuštaju radi željene plovidbe usljed dobrog vjetra. Otvoren je u maju 2019. utakmicom finala Amir Cupa, koja se igra u čast katarskom emiru počev od 1972. godine. Tada su se sastala dva ponajbolja i najtrofejnija katarska kluba, Al-Sadd i Al-Duhail. Na stadionu Al-Janoub su do sada odigrane mnoge utakmice FIFA-inog Arapskog (2021) i Svjetskog prvenstva (2022), te Azijskog kupa održanog ove godine u januaru i februaru, na kojem je domaći Katar sasvim zasluženo trijumfovao.
Muzej islamske umjetnosti projektovao je jedan od najvećih svjetskih arhitekata ikada, Amerikanac kineskog porijekla Ieoh Ming Pei (1917-2019). Njegov kreativni opus trajao je preko sedam dugih decenija, a iza sebe je ostavio mnoga remek-djela. Za gospodina Peija vezuju se neki od najznačajnijih kulturno-umjetničkih projekata i institucija kao što su John F. Kennedy Presidential Library and Museum, Boston (1979), Louvre Pyramid and La Pyramide Inversée (glavni ulaz u muzej), Louvre, Paris (1993), Rock and Roll Hall of Fame, Cleveland, Ohio (1995), Miho Museum, Shiga, Japan (1997), kao i mnogi drugi.
Kada je projekat za muzej odobren 2004, Ieoh Ming Pei je uveliko imao 91 godinu, ali itekako vitalan sa dovoljno britkim umom, te grozničavim entuzijazmom da osmisli dizajnersko rješenje na koje su svi u Kataru izuzetno ponosni.
Krajem novembra 2008. muzej je svečano otvorio tadašnji emir Katara, Njegovo visočanstvo, šeik Hamad bin Khalifa al-Thani. Muzej je za javnost otvoren u decembru iste godine.
Danas se u njemu čuvaju veoma vrijedni eksponati islamske umjetnosti sa tri različita kontinenta u rasponu preko 1.400 godina. Kolekcija koja datira iz perioda od 7. do 20. vijeka uključuje metalne radove, keramiku, nakit, drvorezbarije, tekstil i staklo. Muzej islamske umjetnosti u Dohi posjeduje jednu od najpotpunijih kolekcija islamskih artefakata na svijetu, s predmetima koji potječu iz Španije, Egipta, Irana, Iraka, Turske, Indije i srednje Azije. Ova kulturno-umjetnička ustanova također čuva stranicu Plavog Kur’ana, indigo obojeni rukopis stvoren prije više od 1.000 godina, koji je jedan od najelaboriranijih Kur’ana na svijetu.
Otvoren 2012. godine, MIA kafić dizajniran od jednog od najpoznatijih svjetskih produkt-dizajnera i arhitekata, Francuza Philippa Starcka, nalazi se u atrijumu samog muzeja. Starck je zamislio kafić unutar ovog impresivnog prostora, odabirući umjetničke i arhitektonske elemente kako bi generisao novi urbanizam unutar muzeja. Starck je u ovom istom muzeju, na bajkovit način, rekao bih u narativu pera osebujnog pisca Lewisa Carrolla, kreativno oplemenio i enterijer restorana IDAM Alaina Ducassea, šefa sa tri Michelin zvjezdice. Nalazi se na najvišem spratu muzeja, restoran slavi visoke standarde i posebnu kulinarsku sofisticiranost, a odatle se pruža predivan pogled na Doha West Bay i Doha Corniche.
Sjećam se da je Starck bio jedan od prvih važnih dizajnera sa kojim sam se susreo tokom studiranja na Likovnoj akademiji u Sarajevu, na Odsjeku za produkt-dizajn. Nezaobilazno štivo svakako je bila čuvena citruseta Juicy Salif, koju je proizvela italijanska kompanija Allessi. Dizajnirana je sada već daleke 1990, neodoljivo podsjeća na pauka srebrene boje, sa naglaskom na izdužene noge, sve u maniru crteža blistavog švicarskog umjetnika H. R. Gigera. Ova danas ikona produkt-dizajna, između ostalog, dio je stalne postavke Muzeja moderne umjetnosti i Metropolitan Museum of Art u New Yorku.
Naši profesori sa dizajna, oboje arhitekte, Stjepan Roš i pokojni Živojin Vekić uvijek su pratili moderne trendove i inovativne tokove. Obasipali su nas mnogim edicijama knjiga, časopisima od kojih je prednjačio italijanski Domus, kao i enciklopedijama kao što su bili njemački Tachen i Prestel Publishing. Nakon rata bilo je jako teško doći do ikakve, a kamoli do kvalitetne literature, a dom profesora Roša i njegove energične supruge Tanje Dimitrijević na Trgu oslobođenja, uz sarajevsku Svjetlost, bio je “istureno odjeljenje” biblioteke Likovne akademije.
Nekoliko godina poslije, kada sam dobio svoju zasluženu diplomu i počeo da zarađujem prvi novac, počeo sam da kupujem “ozbiljno štivo” i tako pravim kolekciju knjiga vidno inspirisan bibliotekom bračnog para Roš. Oni su me također uveli i u taj čarobni, magični svijet pozorišta, scenografije, plakata i videoarta. To je jedna toliko dobra, kako kažu stare Sarajlije, čestita i plemenita porodica, da sam sebe smatrao njenim punopravnim članom. Često sam profesora Roša nazivao svojim drugim ocem i zbilja on je to bio u svakom smislu te riječi.
Ne krijem da sam im mnogo zahvalan na svemu i da je bila čast disati i stvarati sa njima.
Grandiozna skulptura
Umjetnik Richard Serra angažovan je od vladine institucije Qatar Museums Authority (danas Qatar Museums) kojim predsjedava Njeno visočanstvo, šeika Al-Mayassa bin Hamad al-Thani, sestra današnjeg emira Katara, da stvori skulpturu na osnovu lične preporuke arhitekte Peia. Prema Peiju, želio je umjetnika koji bi upotpunio arhitektonsko zdanje i “povezao estetski sadržaj muzeja sa mogućnošću izgradnje javnog prostora za ljude”.
Broj sedam u islamskoj kulturi ima posebno značenje, spiritualno, odnosno duhovno, ali isto tako posjeduje i elemente naučnog stajališta. Time je ovaj umjetnik bio inspirisan da načini djelo od sedam čeličnih ploča raspoređenih u heptagonalni oblik. Skulptura je postavljena na trgu koji se proteže dužinom od 76 metara. Ukomponovana je u prirodni ambijent, tačnije more koje okružuje zeleni muzejski park, a nalazi se tačno preko puta Muzeja islamske umjetnosti. Sa desne strane su raspoređene bogate i plodne palme u savršenom nizu, sa nekoliko obližnjih kafića koji imaju predivan pogled na stakleno-plave nebodere centralne Dohe. Skulptura visine 24 metra, otkrivena u decembru 2011. godine, predstavlja najviše javno umjetničko djelo u Kataru danas i najviše koje je ikada koncipirao umjetnik Richard Serra. Također, Seven je njegova prva skulptura ikad koja je predstavljena na Bliskom istoku.
Projekt je trajao oko tri godine, dakle od prvog kontakta između Serre i Njenog visočanstva, šeike Al-Mayasse bin Hamad al-Thani do stvarnog otkrivanja i oko godinu u fazi izgradnje.
Ovo epohalno djelo suvremene umjetnosti koje se može pronaći u brojnim likovno-teorijskim edicijama i analizama brojnih kritičara i historičara umjetnosti ne može nikoga ostaviti ravnodušnim. Čak i one koji ne poštuju i ne cijene umjetnost kao sredstvo izražaja, ekspresije i najskrivenije ljudske emocije i empatije. Vrlo često praktikujem duge šetnje po Dohi, koje se znaju završiti do Serrine impresivne, megalomanske skulpture. Moram priznati da se pred njom osjećate tako malim i poraženim u svakom smislu te riječi. Zapravo, tek tada shvatate koliko veliki je univerzum i koliko samo mogućnosti nudi svima nama.
Cijeli taj put od Doha Cornichea do Muzeja islamske umjetnosti, pa sve do MIA parka je idealno mjesto za pasionirane ljubitelje fotografije i mnogobrojne turiste koji iznova žude da naprave savršene isječke za socijalne mreže koje će mnogi od nas lajkati u tom ludom i svemogućem virtualnom svijetu.
(Narednog vikenda: Serrino remek-djelo)
