Represivne mjere nisu rješenje: Potrebno je uključiti struku - nije 5 do 12, 12 i pet je!
U skladu sa zakonskom regulativom, sa maloljetnim bivšim učenikom Osnovne škole Lukavac Grad koji je upucao zamjenika direktora i nastavnika engleskog jezika Nedima Osmanovića, postupaju nadležne službe socijalne zaštite i relevantne medicinske ustanove. Podsjećamo, riječ je o maloljetniku mlađem od 14 godina. Prema informacijama iz Tužilaštva Tuzlanskog kantona, otac maloljetnika jučer je predat u njihovu nadležnost, a osumnjičen je za dva krivična djela. Prema medijskim napisima, maloljetnik je jučer smješten u dječiju psihijatrijsku bolnicu u Sarajevu. Ranjeni nastavnik, prema informacijama sa tuzlanskog UKC-a, samostalno diše, svjestan je, ali je njegovo zdravstveno stanje i dalje izuzetno teško.
Uklanjanje uzroka
Mićo Letić, penzionisani inspektor i stručnjak za maloljetničku delinkvenciju, ističe da je ovako nešto bilo za očekivati.
- Dugo godina upozoravali smo na određene aspekte sigurnosti, na nove modalitete koji su prisutni na terenu u obliku međuvršnjačkog, vršnjačkog nasilja, kao i da se stepen tolerancije na nasilje jako smanjio zbog neadekvatnog sistemskog postavljanja i rješavanja problema u primarnom dijelu. To prvenstveno znači uklanjanje uzroka koji mladu osobu mogu dovesti u situaciju da počini neko krivično djelo ili da ispolji nasilje. Sistem je bio upozoravan i da je potrebno smanjiti broj rizikofaktora u našem okruženju, kao i da je potrebno uvesti primarne programe prevencije, formirati stručne timove koji će na adekvatan način prepoznati određene rizikofaktore, objašnjava Letić.
Dodaje da nemaju sve škole stručne timove i da je to tek nešto malo zaživjelo prošle godine.
- Veoma je visok stepen tolerancije na pojavne oblike nasilja, a tolerancija na nasilje mora da bude nula i ispod nule. Određeni menadžmenti su neka neprihvatljiva ponašanja gurali pod tepih da ne bi škola došla na udar, gubila rejting, zataškavali su to, a nisu bili svjesni da su tim zataškavanjem povećavali stepen nasilja kod nasilnika i stepen tolerancije, kaže Letić.
Upravo takva forma ponašanja, koja traje dugo vremena, dovela je do scenarija u Lukavcu.
- Problem ovakvih krivičnih djela je sistem prelivenih posuda. Kada se jedna posuda napuni sa određenim rizikofaktorima, modalitetima i načinima izvršenja, ona se prelijeva u drugu – iz Amerike, u Srbiju, Evropu, u BiH, u Lukavac. Mnogi maloljetnici, zbog neshvatanja i nemogućnosti da prepoznaju sve te rizikofaktore kojima su izloženi, dolaze u situaciju da upotrijebe oruđa i oružja i povećaju stepen nasilja. Ukoliko izostane komunikacija između djeteta i roditelja u pravcu rješavanja problema, za posljedicu ćemo imati da to dijete postane ili žrtva ili nasilnik. Mi smo poprilično zapušteni u dijelu destrukcija porodica koje su na različitim nivoima prisutne u BiH - nepotpune porodice, prisutnost narkotičkih sredstava, alkohola, nasilja u porodici i sve je to nešto što na direktan ili indirektan način može mladu osobu odvesti u situaciju da dođe u sukob sa zakonom i da počini neko nasilno djelo, objašnjava Letić.
Naglašava da sistem nema mehanizme koji bi ga adekvatno pokrenuli, a metode primarne prevencije koja se radila sa djecom prije deset i 15 godina više ne važe. Novi su rizikofaktori koji utječu na djecu, a djeca su izložena cyberbullyingu i žive u novom, virtuelnom svijetu.
- Djeca su nedovoljno socijalno zrela i poistovjećuju se sa posrnulim likovima, počinju ih oponašati i kada dolaze u najobičniji verbalni sukob, umjesto da ga riješe kulturom dijaloga, upotrebljavaju silu, upozorava Letić i dodaje da u Federaciji BiH ne postoje osposobljene jedinice koje bi se bavile visokotehnološkim kriminalitetom.
Bilo šta da se dešava, kaže Letić, pokušava se riješiti ad hoc mjerama i represijom, a represija nije nikome donijela rješenje problema.
- Potrebno je primarno uklanjati uzroke i postavljati sistem na zdrave noge. Uključiti struku, a ne da nam političari kroje kako će se određene aktivnosti odvijati na poljima psihologije, pedagogije, sociologije, kriminala. Do sada smo govorili da je 5 do 12, a zapravo je 12 i pet, poručuje Letić.
Nermina Vehabović-Rudež, psihologinja i psihoterapeutkinja, ističe da pod hitno trebamo da se probudimo i postanemo odgovorniji, da ne tražimo krivca u nečem desetom.
- Mi odrasli pravimo okvir u kojem se djeca odgajaju i ta djeca gledaju nas. Ovakve situacije su vrlo vjerovatne i ubuduće, zato što okvir i struktura koji se nude djeci nisu jasni, stvorena su visoka očekivanja, a iz zajednice dolaze vrlo značajne poruke, jer onaj ko napravi nešto što nije dozvoljeno, ne bude adekvatno procesuiran, upozorava Vehabović-Rudež.
Objašnjava da je upravo takvo ponašanje poruka djeci da sistema nema i da djeca imaju osjećaj da su odrasli zbunjeni i da oni mogu vladati. Rješenje je, kaže, potrebno tražiti sistemski. Smatra i da djeca šalju nevjerovatne poruke, zovu u pomoć, ali da odrasli ne obraćaju dovoljno pažnje. Važno je, naglašava, ulagati u porodične odnose, kao i da nastavnici pokazuju autoritet. Zajednica mora pokazati da za sve postoji posljedica.
Preventivno djelovanje
Faruk Durmić, direktor Odgojnog centra Tuzla, upozorava da je od početka godine povećan broj maloljetnika koji dolaze u Centar, ali i zahtjeva za izvršenje odgojnih mjera ili opservacionih tretmana.
- Osnovna djelatnost OC-a je izvršenje odgojne mjere, gdje se vrše dijagnostika i opservacija maloljetnih počinilaca krivičnih mjera, po nalogu Suda i Tužilaštva. Drugo odjeljenje je stručno dijagnostičko opservacioni, tj. preventivni tretmani, objašnjava Durmić i dodaje da djeca dobiju pažnju tek onda kada se desi problem.
Za takvo stanje, smatra Durmić, odgovoran je svaki pojedinac koji ne želi ili neće da reaguje i spriječi maloljetničku delinkvenciju. Najbitnije je, kaže, djelovati preventivno.
- Pozivamo sve roditelje, nastavno osoblje, institucije, ukoliko primijete bilo kakve poteškoće u svakodnevnom funkcionisanju djece, da nam se obrate. Stavljamo se svima na raspolaganje. Zajedničkim djelovanjem trebamo poslati poruku da smo svi mi prevencija, ističe Durmić.
