Ratovi najviše vole ubijati djecu
Znam odavno, ali možda svi ipak ne znaju, da je svake godine u Americi ogroman broj veterana Vijetnamskog rata koji počine samobojstvo. Ni dan-danas, nakon toliko godina, i sjećanja na toliko zločina koje su sami počinili i na koje su im drugi odgovarali, ti vojnici ne mogu podnijeti zlo kome su kumovali i koje su vidjeli vlastitim očima.
Savremeni užasi
Što se tiče savremenijih užasa, ja u Francuskoj najviše pratim vijesti na TV kanalu i24; to je izraelsko-francuski kanal koji je finansiran iz naših džepova, tj. iz poreza francuskih građana. Iza toga gledam i sve ostale kanale svijeta koje imam, na raznim jezicima. Samo zato da bih pokušala shvatiti u kom društvu, na kojoj planeti živimo. Ali što više zla vidim, i zla i hipokrizije, odnosno propagande s ove ili s one strane, sve manje razumijem bijedu čovjeka. Ljudsko biće.
Zar je moguće da smo dotle došli? Ili uvijek bili takvi. Znam da nije naša zajednička prošlost, mislim na cijelo čovječanstvo, nimalo slavna jer pliva u krvi. Ali zar stvarno ni u tom pogledu nema čovjekove evolucije? Naročito kad je riječ o evoluciji, duševnoj i mentalnoj, takozvanih intelektualaca svijeta, pa i Francuske i Izraela?! Einstein je rekao da svijet neće uništiti oni koji čine zločine, nego oni koji su gledali te zločine, a ništa nisu uradili. Sjećam se riječi mog tetka Jože Engela koji je bio u hitlerovskim logorima: Da su svi vojnici okrenuli puške prema ubicama, generalima, ne bi došlo do pokolja nevinih...
Naravno da izdvajam mnoge profesore i istoričare iz svijeta i iz Izraela koje stalno slušam. Jedan od njih, na primjer, ne može sebi da dođe što njegove kolege iz Njemačke neće ni da čuju za kontekst koji on želi da pomene kad je u pitanju Hamasov zločin. Čega se moje kolege boje, pita se ovaj profesor, naravno nesvjestan pravog stanja na Zapadu i u zapadnim intelektualnim sredinama, gdje ljudi gube posao ako prežustro kritikuju Izrael i totalni rat koji vodi u Gazi. Pomenuti profesor je krajnje human čovjek i krajnje pošten istraživač i nastavnik. I nije jedini kad je riječ o izraelskim istoričarima i univerzitetskim profesorima, iako oni možda nisu pravilo koje danas vlada u Izraelu. Ne zaboravimo ni pisca Gideona Levya, za koga se može slobodno reći ono što Francuzi zovu l’âme noble: plemić u duši.
Na i24 su najiskreniji od svih francuskih kanala, koji su se tek malo pomjerili u svojoj netanjahuovskoj propagandi, jer je valjda teško do te mjere zatvarati oči nad tolikom pobijenom djecom iz osvete prema Hamasu. A nijednog hamasovca još ne vidjesmo, a posebno ne spasenje više od dva izraelska taoca putem toliko ubijenih civila, bombardovanjem cijelog kvarta u Rafahi, ne vidjesmo druge nakon toliko strahota koje počiniše, i izgladnjivanja svih stanovnika koje izraelska vojska tretira gore nego stoku. Jedan WC na šest stotina stanovnika! Da ne pominjemo druge zločine. A vidjeli smo gole muškarce civile koje je Tsahal proglasio teroristima i ponižavajući ih, skinuo ih i natjerao da kleče pred njihovom armijom, tako goli s rukama dignutima iza potiljka. Kakav sram za te izraelske vojnike! Koji su ubili svoja tri taoca, jer im je Netanyahu naredio da ubijaju sve što se kreće. To je ta moralna vojska!
Gledajući, dakle TV i24, neki dan sam opet čula da sve stanovnike Gaze treba pobiti, naravno uz sve hamasovce, ali i sve simpatizere Hamasa, i Palestinaca, i protjerati ih sve iz Gaze. “Evakuirati!” Jedna ministrica viče u mikrofon da je ponosna na sva razaranja koja su počinili u Gazi vojnici Tsahala. Cijela zemlja je svakako već 3.000 godina samo izraelska.
Takođe sam čula i to da ima strašno puno samoubistava među izraelskim vojnicima kad se vrate kući. Trauma je doživotna. Nedavno su se u dva dana desila četiri samoubistva, što nije, nažalost, usamljen slučaj. Eto šta radi Netanyahu Izraelcima da bi se održao na vlasti! Jadni ti mladi ljudi.
Ni Izrael, a ni Netanyahu nisu ništa posebno u svijetu koji je uglavnom postao truo, zločinački. Treba li ponavljati da u svakom društvu ima svega i da je oduvijek dobrih ljudi bilo malo. I da se oni smatraju nesposobnim da se “snađu” u tom današnjem društvu, odnosno da nikad neće biti tzv. uspješni, respektabilni ljudi. Na njih ne gleda javnost kao na savjesne građane, hrabre i humane ljude, nego na nesposobne! Obični čovjek, izmanipulisan medijskom propagandom, koja vlada na Zapadu, “domovini sloboda i ljudskih prava”, ne prestaje da se divi onim najmoćnijim, korumpiranim, ali i ubicama. A ubica ima na jedan ili na drugi način.
Naravno da je i među njemačkim nacistima, vojnicima, bilo samoubistava, ali još niko valjano nije istražio taj fenomen. Moguće da ih je bilo manje nego što ih je među Amerikancima, veteranima, i mladim Izraelcima. Ne znam.
Za naciste, Jevreji su bili isto ono čime jedan od Netanyahuovih ministara “kiti” Palestince: beštije u ljudskome liku. Gamad koju treba istrijebiti. A potom su to za Hitlera bili i svi Sloveni, i Romi, i komunisti. Ovim uopšte ne poredim nijednog današnjeg državnika sa Hitlerom. Što ne umanjuje ničije današnje zločine. A mnoge zločine počinili su ne samo takozvani diktatorski režimi nego i demokratije, poput SAD-a, evropskih zemalja, a danas im se pridružio i Izrael sa SAD-om na čelu.
Još jednu svoju pjesmu sam posvetila svim unesrećenim, ovaj put i vojnicima koji dignu ruku na sebe, u svim društvima, i opet svim nevinim civilima, naročito djeci jer dječija stradanja diraju cijeli svijet, a djeca su takođe i najveći stradalnici u ratovima. Njihove traume dok su živi. Mnogi od njih kasnije će se odlučiti na osvete. Tako nema nikad kraja osvetama. Zub za zub, osveta na osvetu, i tako milenijumima.
Nažalost, narodi se često identifikuju sa ubicama drugih naroda. I to je fenomen na koji bi sociolozi trebali obratiti pažnju. Za mene je to misterija. Izgubila sam mnogo prijatelja i prijateljica koje su se poistovjećivale sa autorima genocida u svijetu. Ali ni to me neće pokolebati da uvijek budem na strani ugnjetenih i nastradalih. Bez obzira na to što moj glas predstavlja manje od kapi u okeanu. Bez obzira na to što iz iskustva znam da je Nietzsche imao pravo kad je rekao: Prezajte od onih kojima ste učinili dobro.
Nadajmo se da nećemo ništa u vezi s tim slušati ipak iz pera i usta logoreje zvane Michel Onfrey, filozofa koji se ne libi da tvrdi pred kamerama da je rat u Gazi borba civilizovanog (izraelsko-zapadnog) svijeta protiv barbara (a barbari su, u ovom slučaju naročito djeca iz Gaze). Jer svi oni su na strani Hamasa.
Dolje ću tačno prenijeti misli i tvrdnje ovog velikog filozofa, Michela Onfreya, koji je to izrekao skupa s francuskim rabinom. Michel Onfrey je inače pokazao tugu i empatiju prema ljudskom stvorenju općenito, jedino kad mu je umirala saputnica, ali drugi su bezimene stvarčice poput kamenica koje se slučajno zadese ispod bombi, jer “rat je rat”; zato ne vidi stradanja djece i žena, pa ni nevinih muškaraca u Gazi, budući da su za njega svi ti stanovnici, njih dva, tri miliona Gazevita ubice izraelske djece, žena i nevinih muškaraca! To je dakako diareja od pisca i filozofa koji je i spužva, ali tamo gdje njemu zatreba da usisa tuđe misli i provari ih u svom rasističkom mozgu, kvazihumanista i kvaziljevičar kad je u stanju reći ono što kaže javnosti... A laž je to što kaže, što je nažalost i najnovija teorija brojnih Izraelaca, pa i nekih mojih tamošnjih prijatelja koji su sve stanovnike Gaze izjednačili sa džihadistima. A ovi posljednji, uistinu izmanipulisani, natjerani su da više vole smrt i nadu u raj, nego život na “ovom svijetu”. (Kako bi drukčije klali sve što naiđe i ne slaže se s njima?) Tako misliti o djeci u Gazi je skandalozno.
“Nije potrebno biti Jevrej da bi patio zbog divljaštva koje ubija, i to na koji način, muškarce, žene i djecu svih dobi. Dovoljno je voljeti život naspram onih koji slave smrt”, M. A. i M. Onfrey.
Zapad je sebe iznevjerio
Divljaštvo je svakako ubijati žene i djecu, kao i sve nevine civile, ma odakle da dolaze, ali i krvnički se svetiti i vojnicima neprijateljske vojske. Ipak se mora ponoviti blasfemija da su djeca Gaze ono za što ih optužuje francuski filozof. Jadna djeca koja ne znaju ni šta je smrt, a pogotovo šta je pravi život.
Zapad je sebe iznevjerio odavno. A danas to više nego ikada i potvrđuje. Pitanje ostaje otvoreno: ko vlada kime? Zapad i SAD Izraelom ili Izrael SAD-om i cijelim Zapadom?
Glasnogovorniku pobjedničke vojske
Ura! /Sreća nas prati drugovi! /Potamanili smo toliko djece /Ni jedno ne smije opstati /Ni jedno ne smije prohodati /A kamoli propjevati /Djeca su naš dušmanin /Najžešći! /Ura! /Spalili smo toliko žena /Tolike majke što kopilad nose /Koje će zmije snijeti /I štakore iz mrtvih trbuha, /Što su male zloduhe gajile po vrtićima /Bivšim Lucifere u stomaku im, /U tmici ispunjenom krvlju, u sjenci naše plemenite /Raskoši /Bravo prijatelju! /Pogodio si metu! /Ali tome nije kraj! /Jer sve ih treba istrijebiti /Poput žohara što se u pijesku kote /Poput izmeta /Iz mrtve utrobe koja neće ni da /Istrune /Samo nastavite /Sve do jednoga /Sve njih /I one što za njima cmizdre /Bravo /Regruti hrabri, /Istinska je to kuraž: /Djeci se osvećivati /Djecu spaljivati /Već u začetku! /Vojnici! /Bravo, plemeniti! /Okitiću vas /Dukatima /Iz pustinjskih trezora /Prekriću vas medaljama /Da uživate u /Sebi samima kad se u zrcalo pogledate /I sliku svoju izljubite /Od sada do vječnosti /Vremena su na našoj strani /Svevišnji je naš /A univerzum nam plješće /Nama spasiocima /Univerzuma! /Ja i vi /Plesaćemo pod zvijezdama /Krilatim /Mi koji ćemo krila dobiti /Kad ih do kraja uništimo /Te beštije u ljudskome liku /Ponovio je glasno, pun sotonskog elana /glasnogovornik /pobjedničke vojske /Još jednom vojniku /Vojnik drugom vojniku /Koji je uzeo pušku /I pucao u sebe /To je uradio i drugi /I treći vojnik /I mnogo njih, /Mjesto da okrenu cijev /Na onoga koji obeća u zlato ih okovati /Zlato što u pijesku cvate /Jedna žena je uzela /mikrofon stala pred kameru /I rekla: /Ponosni smo na naše /Heroje! /Tad sam ugasila /Televizor i stavila na starinski gramofon /Iz doba Mira /Ariju /Mio bambino caro /I zurila u sivo nebo pitajući se /Može li i ono biti /Licemjerno i zlo /Poput ljudi
Vatra vatra
Vatra vatra /Vrištala je majka /Ali je nisi čuo /Nisi osjetio zemlju kako se /Otvara pod tvojim nogama /Nisi vidio nebesa kako mjesto kiše /Liju krv /Nisi susreo Zloduha na zapaljenom /Pijesku u zapaljenom snijegu /Nisi stajao iznad provalije u kojoj su popadale zvijezde /Nisi vidio zidove kako se razmiču da prođe vojska /Ubica /Nisi vidio zemlju i nebo u plamenom zagrljaju /Nisi vidio ljude s brojnim očima /Iz kojih bljuju plam /Vatra Vatra /Vikalo je dijete /Ali ti nisi vidio ništa /Osim tvoje palme tvog oleandera tvog ligeštula /Tvog bazena tvog ljubavnika tvog smaragdnog prstena /A onda si i sam zavikao /Vatra Vatra /Ali te niko nije čuo /Niti vidio
