Prokleto lijepe, teško im je odoljeti: Naša avantura kroz Prokletije - uživajte u prizorima
Gusinje, Vusanje, Dolina Grebaje... destinacije su na koje smo se uputili, a koje su smještene na granici Crne Gore i Albanije. Tamo nas čekaju eko katuni i tradicionalna jela spremljena ispod sača, domaće kiselo mlijeko, kačamak, trileće, hajčajlija i sokovi od bobičastog voća.
Bogata trpeza nezaobilazan je dio ugođaja koji vas dočeka ako se uputite u ovaj kraj Crne Gore. Pošli smo planinariti prema vrhovima Nacionalnog parka Prokletije i uživati u domaćim specijalitetima.
Zelena dolina Grebaje
Prvi dan planiran je za bajkovitu šetnju zemljanim stazama koje vas vode kroz mnoštvo borovnjaka i travnatih livada. Drugi dan slijedi mnogo izazovniji uspon kroz vrleti Prokletija do vrha Očnjak. Želje su jedno, a mogućnosti i vremenski uslovi - realnosti su koje je teško izbjeći.
Od sela Vusanje, u kojem smo bili smješteni u eko katunima Rosi, pa do polazne tačke u dolini Grebaje vozi se desetak minuta kroz Gusinje. Neobični prizori različitih stilova arhitekture u kojima su izgrađene privatne kuće nanizane jedna do druge, poklapaju se sa pričom vezanom za gradić. Većina stanovnika živi i radi u New Yorku, a ljeti dolaze da obiđu, grade i uređuju kuće i dvorišta koja imaju mješavinu starinskog domaćeg i modernog američkog stila. Ljeti su tu, a od septembra opet via Amerika. I domaćini koji su nas dočekali, zadržali su mnogo od svoje tradicije, a govore perfektan američki engleski.
Vusanje i dolina Grebaje su etno- sela podignuta u turističke svrhe u koja se tokom čitave godine slijevaju planinari i alpinisti iz svih dijelova svijeta. Smjestili smo se u rezervisane katune, odmorili, te sa svitanjem uputili prema planinarskoj kući Branko Kotlajić.
Dolina Grebaje/ Tanja Cerić/
- Polazimo u 9h, a današnji plan je popeti se na vrh Volušnica, pa grebenom do vrhova Talijanka i Popadija. Tura nije tehnički zahtjevna, a trebali bi savladati oko 1.100 metara nadmorske visine, kazao nam je na polasku Muhamed Idrizović, vodič Kluba extremnih sportova “4Season” iz Jablanice i dodao: “Pred nama je jedna jako lijepa planinarska tura tokom koje ćete uživati i u pogledima prema stjenovitim prostranstvima Prokletija sa jedne i zelenoj panorami sa druge strane grebena.”
Tako i bi. Sa pašnjaka ispred planinske kuće ulazimo u listopadnu šumu i laganim korakom nastavljamo prema prvoj destinaciji. Sat vremena trajala je dionica koja nas je dovela do platoa, sa kojeg se otvara pogled na vrhove u čijim ljepotama ćemo uživati čitav dan.
Iznad nas su oblaci, a iz trave se podiže magla koja sakriva ljepotu panorame. Tura je kružna, a mi smo se odlučili prvo izaći na vrh Volušnica, pa nastaviti do vrhova Talijanka i Popadija.
Vrh Volušnica bio je okružen sumaglicom. Skriveno nam je bilo i nebo, kao i pogled prema stjenovitim prostranstvima. Dolina Grebaje se jedva nazirala ispod, tek po neki jarko crveni krov. Kratka pauza, a onda nastavak sa nadom da će nas obradovati poneka zraka sunca, bar toliko da nam obasja špiceve, od kojih je jedan planiran za dan kasnije.
Eko-katuni Rosi, mjesto Vusanje/ Tanja Cerić/
Malo uzbrdo, pa opet nizbrdo i uzbrdo, kretali smo se laganim korakom prostranstvima koji podsjećaju na ilustracije iz priča o Hajdi. Oaza smještena između stjenovitih masiva Prokletija ostavlja osjećaj da se nalazite na posebnom mjestu, pa i u posjetiteljima budi jednako poseban osjećaj. Zelenim prostranstvima protiče voda za piće, jagode i borovnice dočekuju vas na svakom koraku... gostoprimstvo se osjeća u zraku.
Gustirali smo borovnice i upijali smiraj koji je dopirao sa svih strana. I tek poslije vrha Talijanka, nakon dva sata hodanja od polaska, zavjesa se rasplinula i ukazaše se ispred nas špicasti strašni vrhovi Prokletija...
- Tamo vidimo Karanfile, iza njih se nazire vrh Maja jezerce, a eno i našeg sutrašnjeg zadatka Očnjaka, kazao nam je vodič Hasan Ibrahimović, čiji je zadatak bio da bude na začelju i pripazi na svakoga ko se malo zadrži iza kolone.
Kroz vrleti do vrha Očnjaka
A zadržavali smo se svako malo... nizali smo dobar dan, dobri den, buongiorno, hello, hi, ciao... pozdravljajući se sa planinarima iz Češke, Italije, Nizozemske, Srbije i Crne Gore. Prirodne ljepote iz ljudi izvlače ono najljepše, radujemo se jedni drugima, pitamo za umor i odakle ko dolazi, slikamo se i uz sretan put želimo sve najbolje.
Polazak kroz šumu /Tanja Cerić
Smijeh i dobro raspoloženje širi se kroz zrak, a planinski masivi osvajaju prvo oči, a zatim srca svojih posjetitelja...
Prvi dan je bio kondicioni zahtjevan i dobra priprema za izazovniji uspon do vrha Očnjaka, koji je uslijedio dan kasnije.
Smješten među šiljastim vrhovima Prokletija, sav od stijena i kotrljajućeg kamenja, izazivao nas je i mamio svojom impozantnošću i ljepotom. Od prvog koraka dočekala nas je klizava i pod nogama neugodna staza, a negostoljubivost terena rasla je sa nadmorskom visinom. Nagib se povećavao kako smo se približavali korijenu Očnjaka, a uspon postajao tehnički sve zahtjevniji.
Izlazak na proplanak i pogled prema vrhu Volušnica/ Tanja Cerić/
Posljednjih sat vremena nabacujemo kacige i alpinističku opremu, užad, karabinere i ferrata setove. Počinje dionica koju penjemo i rukama i nogama, provlačimo se između stijena, hvatamo za sajlu i nastavljamo dalje.
Zabavno je, adrenalin i radost rastu kako se vrh nazire. I tako, malo sajla, malo stijena pod ruku i dotakli smo nebo, bar smo se tako osjećali na špicastom vrhu koji sa 2.185 mnv pruža jedinstven pogled.
Očnjak nas je preznojio i osvojio, ali i nagradio prizorima kakve malo koji vrh Prokletija može. I povratak je bio jednako izazovan i težak, kroz stijene, preko sipara, pa klizavom stazom do doline... sve je to dio fantastičnog doživljaja koji konkurenciju nema.
Očnjak, izazov drugog dana /Fb
Zajednička fotka na vrhu Očnjak /Fb
