Po skandalu se vlast poznaje
Zlatko Dukić
Ako ima onih koji su iznenađeni time što je početak nove vlasti – inauguracija članova Predsjedništva Bosne i Hercegovine, konstituisanje nekih i završnica formiranja preostalih skupština – obilježen incidentima, za njih se, u blažoj formi, može reći da su blaženo neinformisani, a u oštrijem tonu da površno (plitkoumno) gledaju na sve ovo što nam se radi. I jedni i drugi, zajedno s onima koji nisu iznenađeni, s velikom pažnjom su primili ono što su nam protekle sedmice javljali iz Sarajeva i Banje Luke, sa mjesta važnih događaja, a i sa još nekih adresa, s kojih smo počašćeni skandalima ili njima vrlo bliskim ispadima.
“Festival” ispada, ekscesa i incidenata
Ispostavlja se da je ta, samo naoko nevažna “tekovina” ovogodišnjih izbora, u suštini nastavak uspješne proizvodnje dokaznog materijala za staru priču o niskom, katkad nevidljivom, često izopačenom moralnom, obrazovnom i političko-protokolarnom profilu jednog broja ovdašnjih zvaničnika.
Čitajte kolumne Zlatka Dukića:
Nezavisno od toga da li je to posljedica “odsustva s nastave” onda kad je trebalo naučiti osnovna pravila, utvrditi znanje i pokazati ga u praksi ili je, naprosto, riječ o notornoj sirovosti i notorno urođeničkom primitivizmu, obavezno odjevenom u isključivost i čitko nacionalističko uzdrmavanje uma, ovi primjeri – i likovi – demonstriraju nam manir i stil upadljivo obogaljenog ponašanja, koje uporno žele promovisati u obrazac i normalan stil rada. Budući da na vidiku nema nikog ko bi im, u vaspitnom smislu, ukazao na ovo izopačenje, valja se pripremiti za to da nas u netom započetom mandatu čeka “festival” ispada, ekscesa i incidenata, čiji će zajednički imenitelj biti skandalozno ponašanje, blamaža funkcija i sramota za zemlju i sve nas.
Baš to se, nipošto blaže i mekše, može sažeti u refleks na ono što smo minule sedmice doživjeli, kad smo se, recimo, našli u koži gledaoca onoga što izvjesna Nataša Radulović, u ulozi SNSD-ove predsjedavajuće konstituirajuće sjednice Narodne skupštine RS-a, promoviše čobanskim jezikom “nemoj ođe da se obadaš”, obraćajući se poslaniku sa “mali”. Ili kada Milorad Dodik, nedostižni skandal-šampion, napusti istu sjednicu u vrijeme intoniranja himne Bosne i Hercegovine, a sutradan to učini i na inauguraciji Predsjedništva u toku nastupnog obraćanja Željka Komšića. Ne mijenjajući svoj uvriježeni stil rada, Nebojša Vukanović koristi prvu sjednicu Narodne skupštine RS-a, demonstrira s transparentima i viče “Lopovi!”, pa skupštinsko obezbjeđenje ima pune ruke posla. Već prvog dana novog Predsjedništva države, još tri događaja bijahu na korak od skandala: navodna zabrana prisustva ukrajinskom otpravniku poslova na zahtjev kabineta Željke Cvijanović, izostanak hrvatskog ambasadora Ivana Sabolića i ikoga iz HDZ-a BiH (zbog Željka Komšića, naravno), te odsustvo šefa OHR-a Crhistiana Schmidta, što su cinici odmah dočekali “na volej” tvrdnjom “bio bi on prisutan da je u Predsjedništvo izabran neko iz HDZ-a BiH”.
Bilo je još scena i ispada, a ni mediji nisu pelcovani protiv pretvaranja u pozornicu skandala. U programu RTVRS-a, kome to nije prvi “podvig” te vrste, predsjednik Udruženja novinara ovog entiteta Danijel Simić je zorno pokazao kakav đon-obraz ima i koliko oštećen čovjek mora biti da bi – negirajući srebrenički genocid – za 11. juli rekao “potočarski igrokaz”. Možda zbog šoka i nevjerice u takav monstr-stav, nema reakcija (pogotovo ne RAK-a), osim one Emira Suljagića, direktora Memorijalnog centra Srebrenica, čiji refleks je bio brz i suvisao, ali ne i dovoljan.
Efikasno sredstvo i poželjan alat
Nešto manje oštrim, ali ne i benignim vonjom ekscesa, zrače dešavanja u Goraždu i Skupštini Bosanskopodrinjskog kantona, u vezi sa izborom vrha parlamenta, kao i dodatno zatezanje formiranja vlasti Zeničko-dobojskog kantona, koja je “ukrašena” javnim iznošenjem krajnje problematične teze “kad papa pređe na islam, HDZ će biti u vlasti našeg kantona”. Ovo nisu jedini primjeri ovakvih gabarita, jer se i u većini drugih kantona može govoriti o “porođajnim mukama” nove vlasti, što je najava da će prave “gužve na terenu” i problema tek biti, posebno u izboru delegata za domove naroda parlamenata Federacije i BiH.
Da bi se to dodatno zaoštrilo, razvijalo i pretvaralo u besmisao – i u verbalnom, a i u praktičnom političkom izvođenju radova zakovanih u skandale – mora postojati, najprije, posebno odabrana i zadužena galerija likova, na manje ili više isturenim položajima u javnom prostoru, a zatim i precizan scenarij produbljivanja suprotnosti, razlika, neslaganja, blokada i, u konačnici, mržnje. U takvoj klimi, skandali su efikasno sredstvo i poželjan alat političke i društvene borbe i nacional-stranačkog prepucavanja, s dežurnim akcentom na trovanju klime kad god se učini da bi se nešto moglo normalizovati i da bismo mogli krenuti ka “zelenoj grani”.
Ni slučajno nije dobro to što su prvi koraci nove vlasti u znaku ekscesa, ispada, skandala. Uz preporučljiv oprez, u skladu s drevnim “Po jutru se dan poznaje”, to ne može da nas ne optereti. Ali, možda je, u neku ruku, to i dobro: bar ćemo na vrijeme biti pripremljeni za ono što nas – na isti način i u istom stilu – čeka iduće četiri godine?
