U nabavku u RS, ali i preko Drine: Zašto su lijekovi u BiH najskuplji u regiji?

BiH: Federacija skuplja od RS-a

Statistički podaci i dalje pokazuju da građani Bosne i Hercegovine posljednjih godina najskuplje plaćaju lijekove u cijeloj regiji. Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH je krovna institucija države koja izdaje dozvole za prodaju lijekova na području zemlje i uređuje veleprodaju, dok većinu propisa iz apotekarske djelatnosti donose entitetski nivoi. Uz državne mnogo je i privatnih apoteka, ali i veleprometnika lijekova iz godine u godinu. Za razliku od Federacije BiH, državne apoteke u Republici Srpskoj nemaju svoju veleprodaju, nego lijekove nabavljaju od registrovanih privatnih veleprodaja, kao i sve druge apoteke u BiH.

Državna Agencija vodi registar veleprometnika i javno je dostupan. Pravna lica koja imaju dozvolu za promet lijekovima na veliko mogu da se bave prometom lijekova na veliko i prodaju lijekove apotekama, navode iz Agencije.

- Kada su u pitanju cijene, Agencija određuje maksimalnu veleprodajnu cijenu lijekova u skladu sa Pravilnikom o načinu kontrole cijena, načinu oblikovanja i izvještavanja o cijenama lijekova u BiH. U skladu sa podzakonskim aktom daje okvir za sve lijekove koji nemaju režim izdavanja “Lijek se izdaje bez ljekarskog recepta” i cijena lijeka može biti od nula do maksimalne veleprodajne cijene. Cijene lijekova dalje određuju fondovi zdravstvenog osiguranja, pojašnjava za Oslobođenje Tijana Spasojević-Došen, šef Odsjeka za informisanje o lijekovima.

Apoteke su u nadležnosti entitetskih ministarstava, kao i maloprodajna marža. Godinama smo svjedoci kako su cijene lijekova u apotekama širom FBiH veće u odnosu na one u apotekama u RS-u. Razlika je nekada baš znatno veća, zavisno od proizvođača i ukoliko se radi o kvalitetnijim lijekovima, odnosno preparatima.

Farmaceuti pojašnjavaju da cijenu lijeka formira njegova uvozna cijena. Kada veledrogerije prodaju lijek apoteci u RS-u i u FBiH, prodaju ga po istoj cijeni, nebitno je li veledrogerija iz RS-a ili FBiH i u koji entitet prodaju lijek. Građanima se prilikom kupovine lijeka u apoteci na njegovu cijenu zaračunavaju veleprodajne te maloprodajne marže. Na visinu cijene lijeka neizostavno utiče i PDV u našoj zemlji koji iznosi 17 posto i najveći je u zemljama okruženja, što utiče na visoke cijene lijekova koju danas plaćaju bh. građani.

Bosna i Hercegovina u registru Agencije broji blizu 50 veleprodaja lijekovima. Magistrica farmacije Adisa Džananović, članica Upravnog odbora Komore magistara farmacije FBiH, u izjavi za Oslobođenje naglašava da BiH nema državnu veleprodaju, već se promet odvija preko svih registrovanih veleprodaja, kako na teritoriji FBiH, tako i RS-a. Sve apoteke, javne i privatne, izjednačene su što se odnosi na usluge i prava. Pacijentima je omogućeno da biraju gdje će otići po lijekove. Skoro sve apoteke imaju potpisane ugovore sa zavodima zdravstvenog osiguranja i mogu da izdaju lijekove na recept.

- Marže na lijekovima su ograničene i mogu biti maksimalno 25 posto. S obzirom na slobodnu volju pacijenta, gdje će otići po svoju terapiju i gdje će tražiti uslugu, apoteke se nalaze u tržišnoj utakmici, tako da su marže na lijekove znatno niže od maksimalno dozvoljenih, kazuje mr. Džananović, tvrdeći kako je mala razlika u cijenama lijekova u apotekama u entitetima.

- Ipak, cijene mogu da se razlikuju, čak i u sklopu iste ustanove, i s obzirom na njenu lokaciju, ali to su mali iznosi 10-20 feninga, mišljenja je naša sagovornica.

Kada se radi o cijenama lijekova u Republici Srpskoj, u privatnim apotekama one su niže, tako da često građani iz Federacije lijekove nabavljaju u apotekama drugog entiteta.

Cijene lijekova kontroliše Agencija za lijekove i medicinska sredstva BiH putem maksimalnih odobrenih veleprodajnih cijena, dok se cijene lijekova u entitetima, kazuje u izjavi za Oslobođenje predsjednica Farmaceutske komore RS-a Jadranka Bjelaković, znatno razlikuju.

- Veleprodajna marža u FBiH iznosi osam, dok je u RS-u šest posto. Maloprodajna (apotekarska) marža u FBiH iznosi 25 posto, dok je u RS-u maksimalno 18 posto, objašnjava magistrica Bjelaković, navodeći jasno vidljivim da apoteke u RS-u imaju za devet posto (dva posto VP i sedam posto MP) niže zarade u odnosu na apoteke u FBiH.

U Brčko distriktu ne postoji državna apoteka, niti veledrogerija, sve su privatne. I sve apoteke, bilo privatne ili državne, imaju jednaku, zakonski definisanu maržu na lijekove, kazala je za Oslobođenje magistrica farmacije Emina Hajdarević iz Pododjeljenja za javno zdravstvo, Odjeljenja za zdravstvo i ostale usluge Vlade Brčko distrikta.

Crna Gora: Građanima je skupo plaćanje iz džepa

Cijene lijekova koji se izdaju na recept u apotekama ili koriste u javnim zdravstvenim ustanovama ograničene su Vladinim propisima, ali veliki broj građana Crne Gore tvrdi da su medikamenti koji se plaćaju iz džepa mnogo skuplji nego u susjednim zemljama.

Cijene lijekova koji se propisuju i izdaju na teret Fonda za zdravstveno osiguranje - takozvana pozitivna lista, ograničene su Uredbom o formiranju maksimalnih cijena lijeka. Maksimalna cijena tih lijekova formira se na bazi izračuna prosječnih cijena lijekova u referentnim državama koje određuje država, trenutno Srbija, Rumunija i Hrvatska, na način da ona može biti maksimalno 95 odsto prosječne cijene u te tri zemlje za originalne lijekove. Takođe, cijene lijekova sa pozitivne liste formiraju se u direktnim pregovorima između proizvođača i Ministarstva zdravlja, a osnovna i doplatna lista ažurira se najmanje dva puta godišnje, samim tim i cijene koje država utvrđuje. Država sama bira referentne zemlje za koje smatra da su prepoznate po pristupačnim cijenama lijekova, a kao dodatni, korektivni faktor, uzima se u obzir to da su zemlje koje imaju neuporedivo veće tržište od Crne Gore, samim tim i niže cijene.

Lijekovi na recept mogu se uzimati u 56 državnih Montefarm apoteka i stotinjak od 250 privatnih koje su potpisale ugovor sa Fondom za zdravstveno osiguranje. Tokom prošle godine Fond je platio oko 70 miliona eura za te lijekove, a oko 50 miliona (71 odsto) otišlo je za medikamente u Montefarm apotekama.

Za lijekove za koje država smatra da ne pripadaju korpusu esencijalnih za zdravlje našeg stanovništva (takozvana negativna lista), odnosno lijekove koje građani kupuju iz džepa, cijene određuje proizvođač, a korektivni faktor može biti konkurencija, što najčešće dovodi do snižavanja cijena lijekova.

Građani se često žale da određene lijekove koji se nalaze van liste kupuju u susjednoj Srbiji po nižim cijenama u apotekama. Sagovornici Vijesti kažu da je za očekivati da veći broj lijekova u Srbiji bude jeftiniji, s obzirom na to da u toj državi postoje proizvođači lijekova.

- Sa druge strane, u Srbiji se često nalaze konsignaciona (centralna) skladišta velikih proizvođača. Očekivano je da postoje razlike u cijeni, ali ne bi trebalo da budu veće od 20 odsto, jer postoje troškovi carine, registracije fajlova, prevoza, ističe jedan od sagovornika.

Zakonom propisane marže iznose šest odsto za veleprodaju i 18 odsto za maloprodaju u apotekama.

Iz Ministarstva zdravlja nedavno su ocijenili da cijene lijekova van liste diktiraju veličina tržišta i interesi velikih farmaceutskih kompanija, te da je Crna Gora malo tržište. Ipak, nagovijestili su da bi u narednom periodu, kroz izmjene Zakona o lijekovima, mogli da ograniče i cijene tih lijekova, ne precizirajući na koji način.

Prema podacima iz državnih apoteka, acetilsalicilna kiselina (aspirin) u Crnoj Gori se može kupiti po cijeni od 0,89 eura do 2,87, paracetamol od 0,90 do 2,12 eura, a ibuprofen košta od 2,18 do 3,24 eura, u zavisnosti od proizvođača.

Antaciti, koji smanjuju želudačnu kiselinu, u zavisnosti od proizvođača kupuju se po cijeni od oko 1,70 do 5,84 eura, a inhibitore protonske pumpe, koji se takođe koriste u iste svrhe, građani plaćaju od 1,66 do 7,43 eura.

Antihistaminici, lijekovi protiv alergije, mogu se kupiti za tri eura. Lijekovi protiv kašlja i prehlade koštaju od 2,75 do 5,74 eura.

Srbija: Trgovačke marže dižu cijene

Lekovi protiv kašlja, temperature, bolova, kapi za nos i oni protiv alergija spadaju u takozvane OTC lekove, odnosno mogu da se nabave bez lekarskog recepta. Njihove cene formiraju se na osnovu Uredbe o kriterijumima za formiranje cena lekova za potrebu u humanoj medicini čiji je režim izdavanja na recept.

Sledstveno tome, marže apoteka su od 12 odsto na veleprodajnu cenu leka koji se izdaje na lekarski recept do 25 odsto na OTC lekove.

Kako za Danas objašnjava farmaceut iz jedne od mnogobrojnih apoteka u Srbiji, a koji je želeo da ostane anoniman, “jer nema dozvolu da govori za medije”, jedan te isti OTC lek možete da kupite po ceni na osnovu marže od 12 odsto, ali i za 13 odsto skuplje ukoliko je apoteka odredila maksimalnu maržu od 25 odsto.

“To sve zavisi u kom ste gradu ili mestu, da li je puno apoteka ili ih ima nekoliko, te će lek biti skuplji, naravno, ako je manje apoteka. Ali, to je retkost. Uglavnom kolege računaju maržu od 12 odsto i na OTC lekove. Sa druge strane, kod nas je situacija takva da su mnoge državne apoteke privatizovane, ali primaju recepte i u tom smislu rade baš kao i državne, dok cena OTC grupacije lekova koja je u slobodnoj prodaji može da se razlikuje u odnosu na maržu”, navodi on i dodaje da kada su lekovi koji se izdaju na lekarski recept u pitanju, njihove maksimalne cene direktno određuje i kontroliše država.

Da bi se rasplela zamršena priča o tome kako je taj, na primer, ibuprofen dospeo na rafove apoteka i građanin ga platio, na primer, 400 dinara po kutiji, neophodno je da se razume prvi korak u tom sistemu, a to je Agencija za lekove i medicinska sredstva (ALIMS).

Pavle Zelić iz ALIMS-a kaže za Danas da pre nego što se lek nađe na tržištu Srbije, potrebno je da podnosilac zahteva zatraži izdavanje dozvole za lek.

“To može da učini pravno lice registrovano za ovu vrstu delatnosti i sa odgovarajućim stručnim kadrom koji može da obavlja takve specijalizovane poslove u domenu zdravstva. On podnosi Agenciji obimnu dokumentaciju kojom se dokazuju, pre svega, kvalitet, efikasnost i bezbednost leka. Ova dokumentacija treba da bude prilagođena standardima koji važe u Evropskoj uniji, sa kojom je naša zemlja u najvećoj meri usaglašena u pogledu zakonskih odredbi, ali i procedura i njihove praktične implementacije”, objašnjava on za Danas.

Dodaje da bez ulaženja u detalje dokumentacije može se istaći da ona obuhvata kompletan razvojni put leka, od pretkliničkih, kliničkih ispitivanja i podataka iz primene iz prakse ako je lek već bio u prometu na nekom drugom tržištu, što je najčešći slučaj.

“Procedura obuhvata formalnu i suštinsku procenu i terminski je usaglašena sa rokovima u EU, dakle 30+210 dana, ne računajući vreme za dopunu dokumentacije”, navodi naš sagovornik.

Sanda Savić iz Grupacije proizvođača lekova kaže za Danas da kada podnosilac zahteva za registraciju leka u ALIMS-u dobije sve neophodne dozvole za stavljanje leka u promet na teritoriji Srbije, taj lek ima svoju veleprodajnu cenu koja je formirana u odnosu na striktna pravila po Uredbi o kriterijumima za formiranje cena lekova za potrebu u humanoj medicini čiji je režim izdavanja na recept.

- Ono što je važno, Uredba predviđa komparaciju cena u odnosu na referentne države, a u našem slučaju su Slovenija, Grčka i Italija. Na taj način se formira veleprodajna cena. Kada lekove trebuju apoteke, one pri formiranju maloprodajne cene leka dodaju maržu od 12 odsto ukoliko se izdaje na lekarski recept, a ona može da bude do 25 odsto, na osnovu kriterijuma koji propisuje Uredba, kaže naša sagovornica.

U Uredbi, u koju je Danas imao uvid, stoji da kriterijum za formiranje cene lekova u prometu na malo jesu troškovi prometa na malo, koji se zaračunavaju na cenu leka na veliko, formiranu u skladu sa kriterijumima iz ove Uredbe, i to: za lekove čiji je režim izdavanja na recept i koji su na listi lekova koji se propisuju i izdaju na teret sredstava obaveznog zdravstvenog osiguranja, u visini do 12 odsto, a za lekove čiji je režim izdavanja na recept i koji se ne nalaze na listi lekova u visini do 25 odsto u odnosu na cenu leka.

Kako je, između ostalog, predviđeno Uredbom, nosilac dozvole za lek dužan je da na zahtev nadležnih ministarstava u pisanoj ili elektronskoj formi dostavi podatke u postupku utvrđivanja najviših cena lekova u roku od najviše sedam dana od dana prijema zahteva.

Prof. Radan Stojanović sa Katedre za farmakologiju Medicinskog fakulteta u Beogradu dodaje za Danas da je od izuzetnog značaja za sve građane da shvate da slobodna prodaja OTC lekova ne znači i njihovu apsolutnu bezbednost za upotrebu jer mnogi imaju neželjena dejstva.

“Bitno je da se građani pre kupovine ibuprofena, na primer, ili kapi za nos, obavezno konsultuju sa svojim lekarom ili farmaceutom. Ibuprofen može da izazove krvarenja iz digestivnog trakta, a neki od OTC lekova mogu da stupe u interakciju sa drugom terapijom koju pacijent pije za neku svoju hroničnu bolest ili stanje”, naveo je on.