Pašović: Predstava "Svijet mogućnosti" je potpuno drugačija od onoga što se viđa u pozorištima

Pred nama je sarajevska premijera predstave “Svijet mogućnosti”. Možete li, za početak, pojasniti publici zašto je ovaj komad toliko specifičan i drugačiji od ostalih?

- Ovo je jedna zaista potpuno drugačija predstava od svega što se može vidjeti u pozorištima i kinima.

Kapitalizam forsira samo teme koje donose profit. To su rat, užas, zločin, vulgarnost, svađe, sve ono što cilja najniže instinkte i proizvodi dalje uznemirenje. Proizvodnja straha je veoma profitabilna. Odmah poslije te industrije ide industrija žudnje za luksuznim, bogatstvom, skupim provodima. Moć je droga i narod mašta i prepušta se opijumu.

Godinama u nastajanju

Ali svijet običnog čovjeka mnogo je složeniji od hipertrofiranog straha i pustih snova o novcu. Umjetnost kreirana u javnim institucijama i finansirana javnim sredstvima mora da se obraća cijelom društvu, svim njegovim segmentima, ne samo onome što je milo kapitalizmu. Osobe sa razvojnim teškoćama i njihove porodice su marginalizovana grupa, a društvo od njih može jako mnogo da nauči o životu i smislu postojanja.

Čija je originalna ideja za realizaciju ovako angažiranog komada i kako je do nje došlo?

- Godinama razmišljam o ovoj temi. Svijet osoba sa razvojnim teškoćama mi je bio blizak od djetinjstva jer sam odrastao pored sarajevskog zavoda Mjedenica i od malih nogu sam se sretao sa djecom koja su bila ometena u razvoju. Prije osam godina sam režirao predstavu “Za šta biste dali svoj život?” o ljudima koji su dali svoj život za neku ideju. Pomislio sam, “a šta je s ljudima koji jako žele da žive, a u tome su ometeni?”

Sa glumcima sam otišao u školu “Milan Petrović” u Novom Sadu, jednu od najvećih i najboljih institucija za rad sa osobama sa razvojnim smetnjama. Od tada sam počeo pripremati ovaj projekat, ali je trebalo mnogo vremena da se kreiraju produkcione okolnosti za ovu predstavu.

Ko je sve učestvovao u pripremi i realizaciji predstave?

- “Svijet mogućnosti” koproduciraju East West Centar Sarajevo, Srpsko narodno pozorište Novi Sad, Budva Grad teatar i Plesni centar TALA Zagreb, uz podršku EU programa Kreativna Evropa.

Kako je bilo sarađivati sa osobama sa poteškoćama u razvoju i njihovim porodicama?

- Svi mi koji učestvujemo u ovoj predstavi smo duboko zahvalni osobama sa razvojnim teškoćama i njihovim porodicama i terapeutima što su nam omogućili da upoznamo njihove živote i da postanemo njihovi prijatelji.

Unikatne priče

Mogu da kažem u ime svih nas iz ekipe da su nas oni transformirali zauvijek. Naučili smo tako mnogo o borbi za život, o životu samom, o strpljenju, milosti i ljubavi.

Čitao sam mnogo izjava nakon što je komad došao pred publiku i čini se da je mnogo neznanih činjenica isplivalo na površinu. Koliko je bilo katarzično to iskustvo, a kako sam stekao utisak - mislim da jeste...

- Ja sam istinski fasciniran ljudima koje smo sreli, njihovim dometima, njihovim odnosom prema svijetu i životu. Svaka osoba sa razvojnim teškoćama je jedinstvena, svaka porodična priča je unikatna, svaki terapeut je poseban. Njihove ljudske priče, njihova iskustva su umjetnička djela, ja bih rekao: remek-djela.

“Svijet mogućnosti” je već izveden pred novosadskom publikom, i to prilično uspješno. Kakvi su utisci reditelja sa te premijere?

- Ta noć u Srpskom narodnom pozorištu je bila magična. Svi smo plakali i radovali se u isto vrijeme. U publici je bio jedan broj osoba sa razvojnim teškoćama, bili su mnogi roditelji, mnogi terapeuti. Glumci su bili inspirisani, sve je treptalo. To je jedna od onih nezaboravnih noći koje se rijetko dogode u pozorišnom životu.

Predstava je ustvari neka vrsta krajnjeg produkta projekta “Enabled Theatre”, koji predvodi East West Centar. Da li projekat nastavlja dalje svoj put i kakva mu je budućnost?

- Tako je, predstavi je prethodilo istraživanje koje je trajalo više od godinu, u Sarajevu, Novom Sadu i Budvi. Nakon Novog Sada i Sarajeva, igraćemo u Zagrebu i Budvi.

Nova motivacija

Upravo sada pokušavamo da stvorimo okolnosti da igramo predstavu i u narednoj sezoni u BiH, Srbiji i Crnoj Gori, a nadamo se i šire.

Neću propustiti priliku a da ne pitam Vas, kao nekoga ko često gostuje i kao autor i kao gledalac širom Evrope, a bili ste i direktor jednog uspješnog evropskog festivala, u kakvom je stanju domaći teatar u usporedbi sa tom istom kreativnom Evropom?

- Ovo je jedno ogromno pitanje. U najkraćem: jako smo popustili. Naša četiri pozorišta u Sarajevu i njihovi direktori se veoma trude, ali ukupna situacija, nažalost, nije dobra. Ulaganja u kulturnu infrastrukturu su minimalna, mi smo još na jugoslavenskoj kulturnoj infrastrukturi, a vrijeme i potrebe su potpuno drugačiji.

U samim pozorištima i drugim kulturnim institucijama ogroman birokratski aparat i uhljebljenja su toliki da će uskoro zaustaviti produkciju ako se tako nastavi. Ne poznajem dovoljno situaciju u drugim gradovima, ali mislim da je svuda slično. Mora se pronaći nova motivacija.