O bosanstvu - Ko stvarno živi u BiH?: Najosjetljivija pitanja u najnepogodnijem vremenu za ovu zemlju

Već neko vrijeme se po bosanskohercegovačkom prostoru, uglavnom na društvenim mrežama, vode žučne rasprave o identitetu Bošnjaka. Neka neslaganja su se pojavljivala i ranije, pa sam se ponadao da će to, kao sporadično pitanje, ubrzo nestati iz javnog prostora. Ali, da se radi o vrlo ozbiljnoj stvari, nedavno se pobrinula Tvrtkova ANU u BiH, koja je imala namjeru organizirati veliki međunarodni skup u Sarajevu za promociju bosanstva, kao svebosanske nacionalne odrednice u Bosni i Hercegovini. Skup je organiziran, ne naročito velik, ne znam da li je bio međunarodni, ali je bio posvećen cilju.

Šta mi ustvari tražimo?!

Sada se jedino može procjenjivati kakav eho i rezultate će polučiti u Bosni i Hercegovini, a bogami i šire? Prije njegovog održavanja sam uputio pismo nekima od inicijatora i organizatora skupa, s prijedlogom da odustanu od zamisli, koja mi se nije učinila kao dobra u ovom vremenu i da nema izgleda na realan uspjeh.

To prije svega zbog notorne činjenice da se bh. nacionalizmi nalaze u svome zvjezdanom stadiju, koji u redovima bosanskih Srba i Hrvata unaprijed isključuje svaku ideju koja bi njih odvajala od matičnih nacija.

S druge strane, očigledno je da ni sami Bošnjaci nisu načisto. Njihovo nacionalno biće ključa od polemika o vlastitom identitetu. Neki njegovi članovi, među kojima prednjače članovi Tvrtkove ANU, ne žele prihvatiti bošnjaštvo kao svoje nacionalno obilježje. Hoće da budu Bosanci. Treći žele ostati muslimani sa velikim M, četvrti se smatraju da su “Bosanci i Hercegovci”, peti brane bošnjaštvo i sl, što sve skupa dovodi do postavljanja pitanja, kako to postavi jedan naš ugledni intelektualac - ko to stvarno živi u Bosni i Hercegovini.

Postajemo teren za zbijanje šala.

Tvrtkova ANU ulazi u najosjetljivija pitanja u najnepogodnijem vremenu za ovu zemlju. Njeni akademici znaju da nacionalnost u smislu pripadnosti određenoj društvenoj grupi, što je dominantan kriterij na Balkanu, spada u red osnovnih ljudskih prava i sloboda. Niko nema pravo da to silom reguliše. Bar Bošnjaci to odlično znaju.

Drugo je stanje u dijelovima svijeta gdje se nacionalna pripadnost automatski određuje državljanstvom. Naše društvo nije zrelo za to.

Bez obzira na unutrašnja previranja u BiH i među Bošnjacima posebno, vrijedno je istaći da se u Srbiji i Hrvatskoj uvijek, pa i danas, govorilo za svakog pripadnika našeg podneblja da je - Bosanac. Pretpostavljam da je to isto u Njemačkoj, Rusiji, SAD-u i dr.

To, kada se o ovoj inicijativi radi, traži odgovor na pitanje - šta mi ustvari tražimo?! Ne tražimo li ono što u svijetu realno imamo? Zaboravljamo li, nadalje, da u drugim državama zapadnog Balkana (bivša SFRJ) ima više od 300.000 ljudi koji se popisuju kao Bošnjaci, što nije zanemarivo kada se ima u vidu ukupan broj Bošnjaka u BiH? Prema nekim podacima, u Turskoj se svi potomci protjeranih i izbjeglih muslimana sa Balkana u protekla dva vijeka, a prema nekim podacima ima ih oko devet miliona, izjašnjavaju kao Bošnjaci. Šta nudimo njima? U kakvom će se položaju oni naći? A Bošnjaci su po nama i zbog nas.

Očigledno je da Bošnjaci, nažalost, veoma kasne u izgradnji vlastitog nacionalnog bića. Najizglednije vrijeme za to je uništila osmanska sila (Latas), Kalaj je jednostavno zakasnio, od pripadanja miletu postali smo vjerska grupa u KundK i jugoslavenskim državama. Poznato je da su Mehmed Spaho i njegov brat reis Fehim Spaho bili “Srbi”, Alija Nametak, poznati bosanski književnik i zet Fehima Spahe, za sebe je govorio da je “hrvatski nacionalist” i sl. Komunisti su uspjeli da načine najvažniji formalni korak u tom pravcu. Od početka agresije na BiH do sada su učinjeni neki dodatni koraci.

Realna opasnost

Dalja propitivanja postignutog na ovaj način ili vraćanje pitanja na početak prijeti da nam dodatno komplicira stanje sada, kada je sudbina države, a time i nacije kojoj pripadamo, u realnoj opasnosti.

U ovom vremenu zaista ne bi trebalo ići dalje od borbe da se za sljedeći popis stanovništva u BiH osigura mogućnost izjašnjavanja kao “Bosanac”. To bi pomoglo da se realno procijeni stanje duha svebosanske nacije i realne šanse da se na tom pitanju dalje radi.

Inače, neuspjeli drugi pokušaj uvođenja bosanstva bi tu ideju definitivno poslao na smetljište historije.