Neslavni Davos
Kad je Bog hodio po zemlji uzdignute glave, išlo se sa rajom s posla, džematile, na nordijsko smučanje i na noćno sanjkanje, uz trošne svjetiljke, u Davos. Ne pamtim ništa ljepše iz mog ‘olimpijskog’ života, a ni sveukupno. Poslije tih najzdravijih aktivnosti išlo se u planinske brvnare i jeo fondue sa sirom. Budžovana nije bilo na vidiku. Kad hoću da se prisjetim da je nekad sve bilo bolje i drugačije, sjetim se Davosa. I molim onog Boga sa početka teksta da me pamćenje ne izda.
Komercijalna operacija
Ove su godine u Davosu, doduše na Svjetskom gospodarskom forumu, bili Antony Blinken, španjolski premier Pedro Sanchez i kineski Li Qiang, Sam Altman, utemeljitelj OpenAI, nesretni Volodymyr Zelenskyy, argentinski predsjednik Javier Milei, Ursulu von der Leyen ne treba ni navoditi... Michelle Yeoh, oskarovka, producentica i veleposlanica Programa OUN-a za razvoj, budući da je dobila nagradu Chrystal Svjetskog gospodarskog foruma. Odličje se dodjeljuje umjetnicima koji su model za ostatak svijeta. Sa Yeoh je poslom bio i muž, Jean Todt, specijalni izaslanik generalnog tajnika OUN-a za sigurnost na cesti, i donedavni predsjednik Međunarodne automobilske federacije... Tema ovogodišnjeg susreta, održanog sredinom januara, bila je “Vratiti povjerenje”.
Temelje WEF-a, World Economic foruma, 1971. je postavio švicarsko-njemački gospodarstvenik i profesor Klaus Schwab u obliku Europskog simpozijuma managementa, koji je 1987. postao WEF. Schwab (1938) ima dva doktorata, iz inženjerskih znanosti, iz ekonomije, i master iz javne uprave sa Harvarda. Mnogi smatraju da Schwab ima i ambiciju “postati car svijeta, ili zauzeti poziciju na čelu neizabrane svjetske vlade”.
Popularno smučarsko sastajalište u kantonu Grison, u švicarskim Alpama, tako se jedan tjedan u januaru pretvori u središte svjetske pozornosti. Sastane se elita iz cijelog svijeta i raspravlja o usmjerenjima i gorućim preokupacijama našeg vremena. I da se pokaže, naravno. Namjera je podstaknuti sudjelovanje u okviru političkih, društvenih i gospodarskih pitanja. WEF je neprofitna organizacija koja ima za cilj udružiti predstavnike javnog i privatnog sektora da zajedno razmišljaju o rješenjima globalnih problema.
Temeljno načelo Foruma je “Posvećeni poboljšanju stanja u svijetu”. Iako je WEF neprofitna organizacija, nekadašnji predsjednik Europske banke za obnovu i razvoj, Jacques Attali, smatra da je “Davos vrlo učinkovita komercijalna operacija, gdje se učestvovanje vrlo skupo plaća”. Samo su predsjednici država ‘pozvani’, ostali plaćaju vrlo visoke tarife. Zanimljivo je da se Donald Trump na WEF-u pojavio jednom, 2020. i bio prvi predsjednik SAD-a na Forumu nakon Billa Clintona 2000. A ‘guru’ Trump nije prije bio u Davosu, jer za vrijeme svoje poslovne karijere nikad nije bio pozvan. Zdravo je znati i da ovaj elitistički događaj postiže vrtoglave cifre - samo 2023. je proizveo profita 409 milijuna švicarskih franaka, što je približno 416 milijuna eura. Green Peace je objavio da je ovom prigodom 2022. iznajmljeno preko 1.000 privatnih jet aviona. Godišnja kotizacija za WEF, prenio je Business Insider, iznosi preko 50.000 eura.
Možemo se upitati šta zajedničko imaju Bill Clinton, Donald Trump, Greta Thunberg, Michelle Yeoh i Elton John, svi na WEF-u. Specifičnost januarskog sastanka je naravno u učesnicima. Iako je Davos mjesto na kojem se okuplja 1% kreme planete Zemlja, to je navodno i prostor gdje civilno društvo pokušava vršiti pritisak i utjecati na svemoćnike da promijene opasne i nezdrave svjetske tokove. Činjenica je da to za mnoge znači pristup najznačajnijim donositeljima odluka u svijetu, što je bez précédenta. Zvaničan popis najčešće podrazumijeva 2.000 do 3.000 učesnika, i govornika, ali privlači i hiljade drugih na događajima koji se tim povodom organiziraju.
Pored Kongresnog centra Davos, uz glavnu prometnicu, Promenadu, postavljaju se štandovi, privremene ‘kuće’, u te svrhe su zakupljeni prostori maloprodajnih poduzeća, za različite antene i ambasade, koje dočekuju organizatore sastanaka, okruglih stolova, posjetitelje... Jedno od istaknutih načela utemeljiteljā Davosa je nepristranost, neovisnost i odsustvo posebnih interesa. Ali kritike se ipak čuju: gospodarski dopisnik New York Timesa Peter Goodman je u svojoj knjizi “Davos Man” pisao o kontradikciji u traženju rješenja od milijardera i elita, koje kritičari optužuju da su na izvoru najvećih svjetskih problema: jedno od njegovih glavnih uporišta se odnosi na ‘licemjerstvo’ koje se tiče teme o klimatskim promjenama. Svake je godine u vrhu dnevnog reda Foruma, a 2022. je jedan od deset učesnika u Davos stigao privatnim jetom.
Da nije baš sve samo parada ukazuju i drugačije činjenice, i kako kaže Ai WeiWei “Sve je politika”: na sastanku 1988. potpisan je dokument poznat kao Deklaracija iz Davosa, kad su grčki premier Andreas Papandreu i turski kolega Turgut Ozal nasmijani pružili jedan drugom ruku, i pred svjedocima odustali od prijetećeg oružanog sukoba. Nelson Mandela i ondašnji predsjednik Južnoafričke Republike Frederik de Klerk su se 1992. u Davosu prvi put zajedno javno pojavili na međunarodnoj sceni. Sljedeće su godine obojica dobili Nobelovu nagradu za mir.
Ove godine se 14. januara preko 80 zemalja okupilo oko mirovnog plana za Ukrajinu. Bezmalo dvije godine nakon ruske invazije, to je četvrti susret savjetnikā za nacionalnu sigurnost. Rusija ni Kina nisu bile sa ostatkom svijeta u Davosu. U vezi sa onim načelom WEF-a ove godine, može se dodati da se povjerenje zasniva na demokratskim vrijednostima.
Obavještenje na hebrejskom
Ali, izgleda da Davos nije baš tako poseban ni nepristrasan, a ni neovisan. Djeluje, ipak, da je u gostoljubivom Davosu kao i svugdje, svakog svjedoka i gosta za tri dana dosta. Samo što je elita spakovala kofere i otišla, u februaru je na izlogu restorana-dućana za iznajmljivanje zimske sportske opreme, Pischa, na vrh smučarskih staza, manager Ruedi Pfiffner istakao natpis na hebrejskom: “Zbog različitih neugodnih incidenata, uključujući i krađe sanjki, više ne iznajmljujemo sportsku opremu našoj braći Židovima. Ovo se odnosi na svu sportsku opremu, kao sanjke, airboard, skije i krplje. Hvala na razumijevanju.” I sad, kad pomislim na ovo, na mene se stušti lavina zaprepaštenja.
Baruch, devetnaestogodišnji stanovnik Londona, odnedavno je u jednoj od vjerskih talmudskih škola u Davosu. Za haredime, ultraortodoksne Židove, “prekoračena je crvena crta”. Porede ovaj događaj sa zloslutnom atmosferom u Njemačkoj tridesetih godina. Haredimi su izrazito pobožna skupina, najčešće žive po strani od ostatka svijeta, u vjeri da je ona najvažnija u životu: izraz ‘haredi’ doslovno znači drhtanje, ili strah od Boga. U nekadašnjem hotelu u Davosu, koji je pretvoren u prijemni centar za ove mlade ljude posvećene vjeri, približno njih šezdesetak iz cijele Europe, i šire, prepoznatljivih po kipi i zulufima, proučava Talmud. Tu je jedna od dvije ješive-talmudske škole. Moshe je došao iz Antwerpena, Josef iz Bnei Braka, iz blizine Tel Aviva, a David iz Amsterdama: “Od 7. oktobra klima se promijenila. Pogledi su teški, uporni, kao da nam hoće natovariti krivicu.”
A manager Pische, Ruedi Pfiffner, kratko je objasnio švicarskim medijima: “Oni najčešće nisu opremljeni za zimske sportove. Nerijetko ostavljaju materijal na stazama. Nećemo se izlagati riziku da neki klijent izazove ozbiljnu nesreću, a da mi za to budemo proglašeni krivima”, i nestao, dok stvar nije postala ‘prijelomna vijest’ u SAD-u i u Izraelu. Navodno, njegovo odbijanje da iznajmljuje opremu nema nikakve veze sa osobnim stavovima, nego “sa sigurnosnim aspektima”.
Jonathan Kreutner, generalni tajnik Švicarskog saveza židovskih zajednica, zaključuje da je problem u izrazu “oni”, koji je samo po sebi antisemitski, zbog neprihvatljive generalizacije i diskriminacije koju implicira. “Svi Židovi ne ostavljaju sanjke na snijegu, i ne ponašaju se necivilizirano sa trgovcima.” Kantonalna policija Grisona je otvorila istragu koja bi morala utvrditi udio nespretnosti/namjere u obavijesti na izlogu dućana, koja je uklonjena i zamijenjena drugom, na njemačkom: više se ne obraća židovskoj klijenteli, nego precizira koja je vrsta odjeće i obuće neophodna da bi se mogla unajmiti zimska sportska oprema. U kantonu Grison službeni jezik je retoromanski, jedan od četiri službena jezika u Konfederaciji. Na pomolu je sudski epilog. A potencijalna šteta zbog obavijesti - kolosalna.
Slični incidenti su već zabilježeni u tom dijelu svijeta. 2017. je u termalnoj banji Arosa židovska klijentela zamoljena da se tušira prije korištenja bazena. Tada je reakcija bila gromoglasna, slijedilo je izvinjenje i objašnjenje da je tekst bio nespretno sročen. 2019. je otkazan projekat sa Švicarskim savezom židovskih zajednica koji je trebao olakšati situaciju i opustiti napetosti.
Reto Branschi, direktor Turističkog ureda Davosa, koji je u novembru 2023. trebao otići u penziju - a nije iz praktičnih razloga, da situaciju ne ostavi neiskusnoj osobi uoči početka nove zimske sezone, sad se našao usred protestā, i izjavio da je nažalost za dio Židova postao neprijatelj. Ali izgovorio je riječ “prezasićenje”: “Za posredovanje između domaćina i židovskih gostiju pozvani su ugledni pregovarači. Postojala je ideja da se angažiraju kulturni posrednici, kao što je prethodno izvedeno sa kineskim turistima. To je bilo uspješno, jer Kinezi obično dolaze u skupinama. Sa Židovima to nije bilo moguće, a ljeti ih je oko 3.000”, izjavio je za švicarski medij NZZ.
A šta se zamjera židovskim posjetiteljima: Le Monde prenosi da je neki trgovac, koji je želio zadržati anonimnost, naveo da “zauzimaju previše prostora na pločnicima, gurkaju prolaznike, zauzimaju mjesta u restoranima - a ništa ne konzumiraju, jer nije košer, a na planinama za sobom ostavljaju otpatke”.
U septembru 2023. je osnovana radna skupina koju vodi bivši državni tajnik i “vrhunski diplomata” Michael Ambühl. Prvo je organiziran okrugli stol za mještane, a sudjelovali su poljoprivrednici, hotelijeri, trgovci sportskom opremom, predstavnici zaposlenih na žičarama i vlasnici vikendica. Michael Ambühl je odnio prijedloge različitim osobama na židovskoj strani i oni su dodali svoje ideje. Branschi je očito bio na dobrom putu, ali nije imao sreće, za petama mu je bio 7. oktobar, a pretekao ga je incident u Pischi. Slijede novi pregovori sa Švicarskim savezom židovskih zajednica i nove mjere. “Uvjeren sam da ćemo pronaći rješenje da se gosti i domaćini odnose jedni prema drugima sa poštivanjem. Osudili smo incident u Pischi, to je jasno kao dan, a dijalog se nastavlja. Ne može se reći da je ‘Davos antisemitski’. Jedna osoba je odgovorna za ovaj incident, i ispričala se.”
Zanimljivo: Branschi je diplomatu Michaela Ambühla upoznao na WEF-u. Kad su se stvari zahuktale, nakon prekida sa Švicarskim savezom židovskih zajednica, 2019. diplomata se sam javio i ponudio pomoć. Naravno, postoji opravdan strah da će WEF napustiti kanton Grison. “Manager iznajmljenog restorana je već imao nekoliko incidenata te vrste - ali to nije opravdanje za plakat kojeg je istakao.” Onaj anonimni izvor navodi da se Židovima zamjera da se “najčešće autobusima voze bez karte, budući da zaboravljaju da papirne karte u Davosu odavno ne postoje, a prijevoz se plaća putem aplikacije na pametnom telefonu - spravi, čija je upotreba godinama zabranjena u zajednici haredima, nakon edikta utjecajnog rabina”. Prije nekoliko godina domaćini su se žalili zbog procesije “ljudi u crnom”, posvećenoj Tori.
Kao odgovor na ove pritužbe lokalni list Gipfel Zytig je septembra 2023. na prvoj strani objavio fotografiju ljudskog izmeta na terasi, a vlasnik stana ga je pripisao “ljudskom biću židovskog porijekla”. Švicarski savez židovskih zajednica je uložio žalbu. “Članovi židovske zajednice su doprinijeli izgradnji infrastrukture u Davosu, uključujući sinagogu u staroj bolnici. Nekoliko hotela vode židovske familije i nude košer hranu i molitvene sobe. Većina samoposluga ima odjele sa košer hranom. Nastupaju i priznati rabini iz Izraela, Antwerpena i New Yorka, zbog čega dolaze i drugi strani posjetitelji.”
“Kad krajem ljeta 3.000 do 4.000 ultraortodoksnih Židova stigne u Grison, jako su uočljivi među desetak hiljada lokalnih žitelja, i tri puta toliko zimskih turista u visokoj sezoni.” Jonathan Kreutner podsjeća da velike skupine po definiciji nisu ni tihe, ni naročito diskretne. “To je izgovor koji sve češće ima antisemitsku podlogu. Takve primjedbe nisu izrečene na račun Kineza, koji također putuju u skupinama.” Kreutner podsjeća da je u mladosti mnoga zimovanja proveo u Grisonu, i da je skijalište svojevremeno bilo vrlo gostoljubivo prema Židovima, zbog specifičnih prostora za molitvu i ritualna kupanja mikve, koji su rijetkost u Alpama.
Židovski turisti posjećuju Davos od 1919. kad je tamo za njih otvoren sanatorij Etania, lječilište za tuberkulozne bolesnike. To je bio i početak alpskog turizma: velika osunčanost donosi obilje D vitamina i mnogi imućni ljudi njemačkog govornog područja iz Istočne Europe posjećuju Grison. Njemački pisac i Nobelovac Thomas Mann je bio redovan gost i u taj je prostor smjestio radnju svog Bildungsromana, “Čarobni brijeg”, iz 1924.
Kreveti zjape prazni
Zahvaljujući Klausu Schwabu, Davos se sedamdesetih, iz usnule luke zubatog sunca, za vrijeme jednog zimskog tjedna, počeo pretvarati u metropolu globalizacije i postao popularno okupljalište gospodara svijeta, sinonim za liberalni kapitalizam. Ali kad glavešine, industrijalci i budžovani okrenu pete, ostaje nepopunjen smještaj, od kojeg strahuju turistički zaposlenici cijelog svijeta. Odatle su sve skupine dobrodošle, a ponajprije one ultraortodoksnih Židova, koji svoje rezervacije izvrše puno unaprijed.
Mladi, a prvi socijalistički gradonačelnik Davosa, Philipp Wilhelm, kaže da bi konačno, vrlo rado nešto drugo slušao, osim “nastavke tragikomične sapunice o bremenitim odnosima svojih sugrađana i pobožnih posjetitelja”. “O tome se pretjerano govori, ali zaslužuje svu našu pozornost. Otvoreni smo za sve zajednice. Svi oblici antisemitizma, rasizma i diskriminacije su za osudu. Mi smo turistička destinacija već 150 godina.” Očekuje da se dijalog sa predstavnicima ortodoksnih Židova čim prije nastavi.
Prije 2023. je postojala inicijativa “Likrat” Švicarskog saveza židovskih zajednica (na hebrejskom: ići u susret), a imala je za cilj približiti domaćine i posjetitelje podizanjem svijesti o očekivanjima i percepcijama i jednih i drugih, u vidu seminara, radionica i informativnih brošura, namijenjenih lokalnim hotelima, poduzećima i židovskoj klijenteli. “Proputovao sam cijeli svijet, i ovo je prvi put da mi neko pokušava objasniti kako se trebam ponašati”, izjavio je mladi Židov, porijeklom iz Brooklyna.
Budući da je situacija eskalirala, Davos je angažirao Michaela Ambüchla, koji je svojevremeno sa Bruxellesom vodio beskrajno delikatne pregovore o “kafkijanskom približavanju” Švicarske Europskoj uniji. Nikome nije promaklo da je broj antisemitskih činova u Konfederaciji eksplodirao: 2023. je zabilježeno 1.130 incidenata u ‘njemačkoj’ i ‘italijanskoj’ Švicarskoj. U poređenju sa njih 910 u 2022. A početkom 2024. njihov je broj značajno viši.
Jonathan Kreutner smatra da je u Švicarskoj došlo do pravog vala antisemitizma. Atmosfera je kulminirala 2. marta kad je na ulici u Zurichu petnaestogodišnjak nožem napao i pokušao ubiti ortodoksnog Židova. Prije nego je prešao u akciju, napadač je prikazao video snimljen njegovim mobilnim telefonom, u kojem iskazuje pripadnost (tvz.) Islamskoj državi i poziva na “svjetsku borbu protiv Židova”. “A u Davosu, između dvije studije Talmuda, učenici ješive ponavljaju: Nešto se mijenja, nešto se dešava. Napetost raste u zraku.”
Umjesto zaključka: “Pola Švicarske je raj, a pola pakao”, kaže čuvena švicarska poslovica. A ona naša nedosanjana pjesma bješe Moj će život biti Švicarska... Ili ona naša čuvena: “Sve je to isto. Samo malo slično.” I sve skupa, i tamo i ovamo: jako tužno i zabrinjavajuće.
