Mladen Pandurević za Oslobođenje: Dobru državu čine sretni ljudi
Mladen Pandurević je krajem maja izabran na poziciju predsjednika Srpskog građanskog vijeća - Pokret za ravnopravnost u Bosni i Hercegovini. U razgovoru za naš list kaže da je prije 26 godina, sa pozicije potpredsjednika, napustio Vijeće, jer je mislio da priča o angažmanu sa nacionalnim predznakom polako gubi značaj. Mislio je da je borba za očuvanje države BiH dobijena. Ističe da je u više navrata odbio poziciju predsjednika, a i ovaj put, u prvi mah.
Zalaganje za BiH
No, nakon konsultacija ne samo sa pripadnicima srpske nacionalnosti nego sa svima sa kojima živi u Sarajevu, pokazalo se da njegova procjena i predviđanje od prije 26 godina nisu tačni. Pokazalo se, kaže, nažalost, da ta borba još ima smisao, jer svi principi i načela normalnog života za koje se mislilo da su manje-više tu, ponovo su ugroženi. I zato je prihvatio funkciju.
Kakve planove imate i u kojem pravcu će Vijeće djelovati?
- Pravac djelovanja Vijeća, u svakom slučaju, bit će zalaganje za Bosnu Hercegovinu, ali vrlo jasno želim da kažem, ne svakakvu BiH, nego onu u kojoj će svaki njen građanin, na svakom njenom dijelu, biti svoj na svome. Kako će ona izgledati - malo manje ili više centralizovana ili decentralizovana i kakav će imati odnos sa svojim susjedom - malo bolji ili ne, to su pitanja koja će biti predmet dogovora izabranih nosilaca političkih vlasti. Ali, sloboda građana na svakom njenom dijelu ne smije biti upitna. Ako će BiH opstati sa tri, pet ili deset geta u kojima će živjeti pripadnici jedne nacije ili konfesije, a gdje drugi neće moći da žive normalno, ja nisam zainteresovan.
Ove godine Vijeće obilježava 30 godina rada. Nastalo je u najtežim godinama i tri decenije ponosno se zalažete za zajedništvo i pravednije društvo. Kako gledate na prijetnje otcjepljenjem?
- Mislim da se u svijetu generalno dešavaju politički procesi koji definitivno vode nekim novim podjelama, antagonizmima i pozicijama - ili si sa mnom ili si protiv mene. To je potpuno preslikano, nažalost, i u BiH.
Umjesto da vodimo računa o životu građana BiH, pripadnika svih naroda i manjina koji ovdje žive, svi nastoje da izlaze sa isključivim stavovima koji mogu biti samo takvi i nikako drugačiji. Mogućnost razgovora, kompromisa, dogovaranja gotovo da ne postoji. Ono što je najgore, takva vrsta javnog diskursa postala je sastavni dio rezonovanja najšireg kruga ljudi i to je najopasnije. Ja neću da umanjujem opasnost toga kada neko javno izađe i kaže da je za otcjepljenje, razdruživanje, ali priča sa već određenim stavovima, međusobnim neprijateljstvom i isključivosti postaje sastavni dio rezonovanja kod običnih ljudi i to je onda jako teško ispraviti. Ukoliko neki političar zastupa određene stavove koji su opasni, loši, štetni za građane, teoretski se on može promijeniti, ali teško ćemo promijeniti ono što je u glavama ljudi.
Uz nove prijetnje, nacionalistički narativi širom BiH su sve glasniji. Kako im se oduprijeti, konačno prevazići traume prošlosti i krenuti naprijed?
- Bojim se, uskoro ne. Ali svi oni koji misle kao ja ili slično kao jedan krug ljudi, moraju biti uporni, argumentovani, zadržati smirenost, pokazati spremnost na kompromis, ali ne bilo kakav, nego onaj koji će voditi poboljšanju, napretku, progresu. Ja sam vrlo često u prilici da razgovaram sa ljudima koji nešto previše ne vole BiH. Oni imaju to pravo, to je političko pravo svakog da misli šta hoće, ali ne smiju da djeluju javno da bi ostvarili te ciljeve. Jer tada dolaze pod udar zakona, krše Ustav i tada strukture vlasti treba da reaguju. A sa takvim ljudima treba razgovarati. Ja njima volim da kažem da, kako god bilo, ljudi će na ovom prostoru nastaviti da žive. I nama svima prvi zadatak treba biti da stanovništvo ovdje treba da živi dobro. Kako god se politički zvalo to što će ovdje ostati, a ja se iskreno nadam da će to biti BiH, jer ja sam bosanski integrista i mislim da se može izgraditi država u kojoj će se svi osjećati dobro. Ne mislim da je razgovarati sa ljudima koji imaju takve stavove lako, ne mislim da su i oni spremni da čuju previše suprotnih argumenata, ali šta možemo očekivati ukoliko se ponašamo suprotno? Te stvari se ne mogu nametati silom, kao što se niko u slučaju BiH ne može otcijepiti silom, jer postoje neke jače snage koje će to zaustaviti.
Kako danas žive Srbi u našoj zemlji? Sa kojim problemima se suočavaju i kako ih riješiti? Kakav je konkretno položaj Srba u Federaciji i kako ga poboljšati?
- Nakon što se održi prva, konstituirajuća sjednica Upravnog odbora, odmah idemo na teren. Obići ćemo, na početku, područja gdje Srbi žive u značajnijem broju, a onda i druga područja da bismo vidjeli i iz prve ruke čuli kakav je njihov položaj. Ono što mogu da vidim, prateći medije, jeste da položaj Srba nije sjajan u FBiH, kao što i položaj pripadnika druga dva naroda nije sjajan ako žive u sredinama gdje su manjine. Međutim, ne mogu to tvrditi iako sam siguran da rezultati tih istraživanja neće biti sjajni. Jedan od naših osnovnih zadataka je formiranje biroa, službi za zaštitu ljudskih prava. U vrijeme dok sam bio potpredsjednik, imali smo 13 takvih biroa, sa 30 zaposlenih, od kojih je trećina bila nesrpske nacionalnosti. Čak smo imali i organizaciju u Srebrenici. Takvu stvar, vjerovatno, nećemo moći ponoviti, ali sigurno da ćemo morati da napravimo neki organizacioni oblik koji će se baviti tim pitanjima, pokušati ponovo obnoviti užu saradnju sa nevladinim organizacijama koje se bave zaštitom ljudskih prava, a sigurno ćemo pokušati intenzivirati kontakte sa svim nivoima vlasti, jer na kraju, vlast je ta koja uglavnom krši ljudska prava i koja je zadužena za ljudsku zaštitu.
Koliko nam je za budućnost važan međureligijski dijalog i saradnja i možemo li, svi u BiH, naći zajedničku tačku za buduće djelovanje i suživot?
- Dijalog je od neprocjenjivog značaja generalno u BiH, a pogotovo dijalog tako važnih institucija kao što su religijske zajednice, jer najveći broj ljudi poštuje, voli i smatra se pripadnicima tih organizacija. Sigurno da, ukoliko sa tog nivoa imamo pozitivne javne istupe, to može dovesti do smirivanja situacije. Ono što je bio moj princip, a čini mi se da je bio ispravan kada sam se bavio zaštitom ljudskih prava - inače sam to radio dugo, jeste da se ljudska prava najlakše brane ukoliko ih brane drugi.
Kvalitet života
To znači da će se, ukoliko se za ljudska prava Srba u prvom redu staraju Bošnjaci, Hrvati i Ostali, i obrnuto, puno lakše ostvariti viši stepen zaštite ljudskih prava, nego ukoliko ljudska prava određene kategorije brane samo pripadnici te kategorije. Mi ćemo pokušati da osnažimo i do sada dobru saradnju i sa Vijećem Kongresa bošnjačkih intelektualaca i Hrvatskim narodnim vijećem i drugim organizacijama. Pokušat ćemo da formiramo pet ili šest grupa, komisija, koje će se baviti pitanjima od najvećeg interesa. To su sigurno pitanja koja se tiču ljudskih prava, zapošljavanja, školovanja, kulture, ali i pitanja koja se tiču ekonomskog statusa Srba, a zašto ne i biznisa. Trebamo se baviti onim temama koje se tiču unapređenja kvaliteta svakodnevnog življenja. Imat ćemo dobru državu ukoliko se najveći broj njenih građana osjeća komotno, sretno i zadovoljno.
