Lokalni bankari su podizvođači radova
Bosanskohercegovački dužnosnici često vole reći da je bankarski sektor u našoj zemlji najsređeniji sektor u finansijama, pa čak i u privredi i ekonomiji. Međutim, gorka je činjenica da se finansijskim, pa i bankarskim sektorom, ne upravlja iz Bosne i Hercegovine, nego iz inostranstva, iako postoji nekoliko lokalnih institucija čiji se predstavnici busaju u prsa kako su, eto, oni glavni.
Istini za volju, obavljaju oni nešto malo poslova u nadzoru i superviziji, ali činjenica je da se sve ključne odluke o bh. bankarskom i finansijskom sektoru ipak donose u međunarodnim institucijama. Lokalne institucije su tek puki niskorangirani podizvođači radova.
Sjajni rezultati
Od početka pandemije i borbe protiv nevidljivog neprijatelja komercijalnim bankama u BiH poslovanje ide sjajno. Potvrđuju to i rezultati poslovanja. Petnaest komercijalnih banaka u Federaciji BiH završilo je 2019. godinu sa 273 miliona KM ukupne neto dobiti. U pandemijskoj 2020, kada je privreda bila zaključana (lockdown) zbog nevidljivog neprijatelja, dobit banaka u FBiH pala je na “samo” 174 miliona KM ukupne dobiti, ali je ta “nepravda” ekspresno ispravljena 2021. godine, koju su banke zaključile sa 293 miliona KM dobiti.
Ukupna dobit federalnih banaka u 2022. narasla je na rekordni 361 milion KM, da bi bankarski sektor na kraju 2023. opet ostvario rekordne rezultate - prošla godina zaključena je sa rekordnih 516 miliona KM dobiti banaka. Sjajno poslovanje se nastavlja i u 2024. Samo u prva tri mjeseca tekuće 2024. godine banke u FBiH su iskazale ukupnu dobit od 174 miliona KM. Isti trend se primjećuje i u poslovanju banaka u manjem bh. entitetu, dakle u Republici Srpskoj.
Sada se može postaviti pitanje kako to bankama u BiH polazi za rukom da tako dobro posluju u ekonomiji koja je poharana inflacijom nakon što ju je prvo nevidljivi neprijatelj doslovno razvalio. Odgovora ima puno, ali se nikako iz cijele priče ne smije isključiti “mala pomoć” prijatelja ovdašnjih banaka iz inostranstva. Tačnije iz MMF-a (Međunarodni monetarni fond). U maju 2023. šefica misije MMF-a u BiH Alina Iancu održala je sastanak sa tada novoimenovanim premijerom FBiH Nerminom Nikšićem.
Iancu je zatražila od Nikšića da banke u BiH podignu kamatne stope (usput, kakve veze federalni premijer ima s tim), odnosno da, kako je rekla, “prate rast kamatnih stopa u eurozoni kako bi se ublažila inflacija” za koju je napomenula da je vrlo visoka. Međutim, inflacija je u BiH u tom trenutku već počela da pada i to bez mjera MMF-a. Inflacija je zvanično, recimo, pala sa 17,39 posto u septembru 2022. na 6,4 posto u aprilu 2023. godine. S obzirom na to da je Nikšić odbio zahtjev MMF-a za rast kamata, može se lako utvrditi da je ova “mjera” koju je predložila Iancu bila onako prilično odokativna, odnosno, najblaže rečeno, imala je neki drugi cilj od proklamovanog.
Međutim, kako su tada prenijeli lokalni mediji, Iancu je bila jako ljuta što federalni premijer “neće da sluša”, pa je na pres-konferenciji održanoj u Sarajevu opet istakla da “vidi potrebu da kamatne stope treba da rastu” te je potom, vidljivo iznervirana, poslala svojevrstan ferman Centralnoj banci BiH (CBBiH) da “učini prvi korak”. Rečeno - učinjeno. CBBiH je odmah povećao stope naknade na obavezne rezerve, a potom je CBBiH, u saradnji sa entitetskim agencijama za bankarstvo, počeo da radi na nečemu što se krije iza tipično dosadnog birokratskog naziva - metodologiji obračuna referentne vrijednosti prosječnog troška finansiranja banaka u BiH.
Kako je navedeno u saopštenju CBBiH, bankama je na ovaj način ponuđen izbor korištenja ovih stopa kao referentnih vrijednosti u ugovorima o kreditima sa promjenjivom kamatnom stopom. Iako većini ovo izgleda prilično nerazumljivo, u suštini je riječ o jednostavnoj stvari. CBBiH prema zakonu (valutni odbor) ne objavljuje referentnu kamatnu stopu na osnovu koje bi komercijalne banke kalkulisale svoje kamate. Zato je ova “mjera” i dobila to ime - prosječni ponderisani trošak finansiranja.
Evo kako to funkcioniše. Zamislite jednu pijacu na kojoj ima dvadeset trgovaca voćem i povrćem. Menadžment pijace (čitaj CBBiH) ne može određivati cijene voća i povrća trgovcima (čitaj bankama) na štandovima, pa je zato menadžmentu pijace na um pala “sjajna ideja” da odredi prosječni trošak nabavke voća i povrća, baš kao da su trgovci kompletni idioti pa sami ne znaju izračunati svoje troškove. Međutim, suština je u tome da ta “mjera” daje menadžmentu pijace mogućnost da kontroliše maloprodajne cijene voća i povrća na pijaci, pa ako hoće više cijene, onda obračuna i više troškove. Trgovci bi to rado prihvatili s obzirom na to da im raste zarada, pri čemu imaju sjajno opravdanje za kupce kojima će reći da, eto, nisu oni krivi za cijene, nego pijaca.
To se desilo i sa bankama. Banke su, naravno, rado prihvatile prosječne ponderisane troškove finansiranja koje je obračunavao CBBiH i kamatne stope su u BiH počele da rastu. Upravo onako kako je to Iancu zatražila. U maju 2023, kada su se i susreli Iancu i Nikšić, prosječne kamatne stope u BiH su iznosile prema podacima CBBiH 3,8 posto. Danas, u aprilu 2024, prosječne kamatne stope porasle su na 4,4 posto. Ako slučajno mislite da je to malo, otiđite na online kalkulator pa vidite koliko bi taj “mali rast” iznosio na kredit od, recimo, 200.000 KM na dvadeset godina. Ili sačekajte kraj ove godine da vidite rezultate poslovanja banaka.
Bankarski sektor u BiH vjerovatno jeste jedan od najsređenijih. Međutim, loša vijest glasi da njim ne upravljaju bh. zvaničnici i BiH. A to nije dobro - ni za državu niti za suverenitet države niti, na kraju krajeva, za ovdašnje građane i kompanije. Primjera koji svjedoče da BiH ne upravlja finansijskim ili bankarskim sektorom ima i previše. Jedan od najočiglednijih je nedavna prodaja tone monetarnog zlata, kada je Centralna banka BiH izabrala ubjedljivo najnepovoljniji trenutak za prodaju plemenitog metala.
Cijena zlata
U oktobru 2022. lokalni mediji su objavili da je CBBiH prodao 40.000 unci zlata (32.000 unci su jedna tona). U tom je trenutku cijena unce zlata iznosila 1.666 dolara, a danas 2.425 dolara. Treba li napomenuti da je od trenutka te prodaje cijena zlata konstantno rasla? Ili, recimo, da su sve centralne banke u svijetu u tom trenutku mahnito kupovale monetarno zlato? A CBBiH je tada, kako je to opisao tadašnji guverner, odlučio da proda zlato jer se na zlatu ne može zaraditi (?) te da za taj novac kupi obveznice (dakle, tuđi dug) koji se danas ne može prodati nikome zbog rasta kamatnih stopa.
Iskreno, zaista je jako teško povjerovati da je takva nelogična odluka o prodaji zlata donesena u BiH. Čak i da bh. dužnosnici ne razumiju šta se dešava, bilo bi dovoljno samo da prate šta rade druge centralne banke. Znate i samo da je teško naći nekoga, naprimjer, ko je spreman prodati svoj stan kada je tržišna cijena nekretnina rekordno niska, što je BiH uradila sa svojim zlatom. A pored toga, (ras)prodaja bh. zlata se desila upravo u trenutku kada je Bakir Izetbegović, čelnik SDA i jedan od politički najjačih ljudi u zemlji, javno tražio da BiH povuče svoje zlato iz stranih banaka i da ga čuva lokalno. Nažalost, sve to jako lijepo ilustruje koliki je realni uticaj BiH na lokalni finansijski, a samim tim i bankarski sektor.
