Kome vjerovati: lošem kompjuteru ili dobrom čovjeku?
Arben Murtezić/
Koliko javnost utiče na pravosudne postupke, kako se pritisak, prvenstveno medija, može izbjeći, postupati nezavisno i od javnog mnijenja, stara su i važna pitanja. Aktualizirana su i dodatno dobila na važnosti sa pojavom društvenih mreža. Međutim, šta se dešava kada je javnost nezainteresovana i kada ostavi na miru pravosuđe i druge institucije? Kažu da uvijek treba učiti od najboljih, pa i na njihovim greškama. Zato je priča o najvećem promašaju u istoriji pravosuđa Velike Britanije važna za sve.
Kriv je softver U središtu onoga što je poznato kao “Skandal Britanske pošte” je neispravan računovodstveni softver koji je predstavljao lažni manjak na računima hiljadama poslovnica. Od 1999. do 2015. godine, preko 900 upravnika ovih poslovnica osuđeno je za krađu, prevaru i lažno računovodstvo na osnovu pogrešnih kompjuterskih podataka. Prethodno su svojim novcem nadoknađivali nedostatke koje nisu napravili. Naravno, upozoravali su i menadžment i svakom od njih je rečeno da niko drugi nije imao problema sa sistemom. Pored krivično gonjenih, hiljade drugih su imale sreću da se nagode sa poštom i vrate novac koji nisu ni ukrale.
Čitajte kolumne Arbena Murtezića:
Jedan specijalizovani kompjuterski magazin je 2009. godine prvi objavio članak u kojem se sumnja u ispravnost ovog programa, uključili su se i drugi mediji, formirana su i udruženja žrtava. Kroz niz postupaka poništen je veliki broj ranijih sudskih odluka i dodijeljene su određene kompenzacije. Kao što dobro znamo, pravda rijetko žuri. Veliki broj postupka je još u toku. U međuvremenu, krivične presude, zatvorske kazne, gubitak sredstava za život, civilni sporovi, dugovi i bankroti, uzeli su ogroman danak. Između ostalog, zabilježena su i četiri samoubistva.
U najkraćem, potpuno nevini ljudi su od nadređenih pretvoreni u kriminalce samo kako bi se prikrila činjenica da kompjuterski sistem nije radio kako treba. Pravosuđe nije odigralo korektivnu ulogu, naprotiv. Međutim, kao da sve to nije dovoljno strašno, treba se podsjetiti i ko su ovi nesretni ljudi. Naime, uglavnom se radi o voditeljima onih malih pošta, u središtima idiličnih sela zbog kojih, kada ih vidite, razumijete zašto je kontroverzni Cecil Rhodes rekao da je biti Englez najveći dobitak na svjetskoj lutriji. Osobe koje vode ove pošte i male prodavnice nazivaju se subpostmaster i u svojim zajednicama su cijenjene kao kod nas… kao kod nas… Odustajem, mi nemamo poštovanih poslova i funkcija. Mnogi analitičari se pitaju zašto je javnosti trebalo tako dugo da reaguje i zašto ljudi nisu više ljuti i ogorčeni na ovu nepravdu jer stotine ljudskih tragedija nisu nastale kao posljedica prirodne katastrofe, već su žrtve tu zato što postoje krivci koji do danas nisu kažnjeni. Iako zvuči nevjerovatno, čini se da se u današnjem vremenu, u kolijevci demokratije, desilo da građani razmišljaju slično kao u “Tvrđavi”, ljudi iz Župče pred raspad Otomanskog carstva. Sjećate se kada Ahmed Nurudin pita čovjeka da li mrzi vlast koja mu je ubila brata, a ovaj kaže da ne mrzi jer “odvalila se stijena… mrziš li stijenu?”.
Ko presuđuje? Znamo ko bi trebao, ali možemo se pitati da li smo došli do onoga od čega se dugo strahuje, a to je da će vodeću ulogu u mnogim suđenjima imati vještaci, naročito IT struke. Otvara se i niz drugih pitanja. Naprimjer, da li se može pretjerati sa izolovanim razmatranjem pojedinačnih predmeta i uzimanjem u obzir isključivo onoga u tom spisu?
Dalje, kako je moguće bez zadrške pokloniti vjeru kompjuterskom programu, a ne ljudima sa besprijekornim biografijama i tolikim svjedocima koji su o tim uzornim životima svjedočili? Da li je moguće da se tužioci, policajci, sudije, državni službenici i ostali, nisu pitali kako se odjednom desilo da se toliki fini ljudi pretvore u lopove? Da li su u medijima samo gledali slike, recepte, rezultate utakmica?
Međutim, kao što je na nekom skupu jedan učesnik rekao drugom koji se ovako čudio nekim stvarima u našoj praksi - Ne bi trebalo, ali vidiš da je moguće. Moguća je distopija sa obaveznim elementima kakve su postavili upravo slavni Englezi Orwell i Huxley. Dominacija tehnologije nad ljudima, društvo bez empatije, bešćutni sistemi represije, moćni mehanizmi laži i manipulacija.
Deus ex machina: duh iz kablovske Na kraju, zadnjih mjeseci dolazi do još jednog obrta koji bar za one koji su preživjeli može biti nešto kao sretan kraj. Medijska kuća ITV je napravila izuzetno uspješnu kratku dramsku seriju o ovom skandalu. Premijer Rishi Sunak i drugi ključni čelnici kao da prvi put čuju za ovaj problem, poduzimaju konkretne korake da se isplata kompenzacija ubrza i donesu posebni zakoni koji bi ispravili ovu nepravdu i spriječili naredne. Interesantno je da se veza između TV serije i postupanja ključnih institucija zemlje uopšte i ne krije. Istina, mi znamo da se kod nas odluke donose brojanjem lajkova i na osnovu stručnih analiza komentara na forumima, ali ovo je priča iz ozbiljne zemlje sa obrazovanim liderima. Šta mi da očekujemo?
