Zlo zvano društvene mreže

Lupanje vratima, kolutanje očima, suprotstavljanje odraslima, samo je početak doba adolescencije. Često čujemo kako odrasli komentiraju da nisu ni znali kada su bili u ovom razdoblju, a da roditelji nisu ni osjetili njihov pubertet. Možemo tako misliti, ali nemojmo naglas izgovarati. Različita su to doba u kojima smo mi odrastali i ovo u kojem odrastaju današnja djeca. Sizifov je posao danas izvesti dijete na pravi put.

Roditelji prezaposleni, jer tempo života je gotovo nemoguć. Zaraditi se mora. Trči na posao, trči kući, trči na roditeljske sastanke, a ako tome dodamo vanškolske aktivnosti, shvatamo da je malo da dan traje 24 sata. U vrijeme naših odrastanja mnoge majke bile su kod kuće. Pratile djecu, razgovarale s njima, upućivale ih i davale savjete. Danas su majke razapete na više strana i ukoliko se ne organiziraju, ne piše se nikome dobro. Čak kad je i organizacija na visokom nivou, desi se greška u sistemu. A kada se nešto loše dogodi, kasno je. Ne kažem, naravno, da je samo do majki. Tu su i očevi koji itekako imaju važnu ulogu, ali i oni su na stotinu strana. Život danas rijetke mazi i odvija se vrtoglavom brzinom.

Da bih ovo pisala, potakla me fenomenalna serija koju sam nedavno gledala. Danima nakon toga bila sam pod dojmom, ali i velikim pritiskom. U kući imam adolescenta, a svakodnevno se s njima i susrećem u javnom prijevozu kada idem na posao. O svemu ovome govori serija “The Adolescence”, o kojoj ovih dana bruji gotovo cijeli svijet. Ona baca svjetlo na neke pojmove koje većina roditelja nikada nije čula. Da budem iskrena, i ja sam se prvi put susrela s nekim pojmovima. Serija govori o 13-godišnjem dječaku koji je u školi izložen mizoginiji, ali i bullyingu. Dječak postaje ubica djevojčice koja je s njim pohađala engleski jezik. Dječak odrasta u normalnoj i funkcionalnoj porodici. Ima sestru, roditelji rade i trude se da im pruže sve što je u njihovoj mogućnosti. O ubistvu roditelji nisu imali pojma. Sve je bilo normalno dok policija jednog jutra nije nasilno razvalila vrata njihovog do tada naizgled mirnog doma. U seriji, prilikom istraživanja, policajac u jednom momentu ima veliku pomoć svoga sina, koji je također adolescent i koji oca upućuje u sve tajne Instagrama i društvenih mreža. Šta znače oznake, srca, mišići, mozak... Film naglašava problem dječaka i muškaraca u prisilnom celibatu, u kojem se osjećaju neprivlačnim suprotnom spolu i gaje jedan vid mržnje prema njimu. O ovome naša djeca itekako raspravljaju na društvenim mrežama.

U školama je sve više vršnjačkog nasilja. Maloljetnici su skloniji samoubistvima. Roditelji rijetko imaju vremena baviti se detaljno odrastanjem djece, škole uglavnom kažnjavaju i traže da se poštuju pravila i na kraju svega, kada se desi nešto loše, svi osuđuju i tek onda pametuju. Djeca sve više vremena provode u svojim sobama za računarima. Opsjednuti su brojem pratitelja na društvenim mrežama. Nakon što pogledate seriju, shvatit ćete da ni njihove sobe nisu više sigurno utočište.

Adolescencija je veoma komplikovano razdoblje za djecu, baš kao i za roditelje. Djeca ulaze u fazu promjena, dolazi do razvoja mišljenja, razvijanja identiteta, stavova i neovisnosti od roditelja. U ovom periodu itekako se mijenja odnos između djeteta i roditelja. Mnogi roditelji počinju shvatati da gube svoj odnos koji su do tada imali i da im polako stvari izmiču kontroli. U ovim momentima bitno je ostati hladne glave i kontrolirati emocije. Ma koliko nas boljelo i ma koliko u sebi vrištali, moramo, kao roditelji, znati postaviti granice i ostati dosljedni u tome do kraja. Svi smo na ispitu i svakome se može dogoditi da dijete krene krivim putem. Bitno je to prepoznati i reagirati na vrijeme. Današnji adolescenti odrastaju u doba interneta, kablovske televizije, globalizacije, ratova, terorističkih napada, a sve to teško je kontrolirati. Oni imaju drugačije poglede na svijet nego mi, a preteško je balansirati između dva različita svijeta.

Čuvajmo djecu, imajmo dobru komunikaciju, kontrolirajmo ih iz sjene da ne primijete, pazimo s kim se druže, gdje izlaze, a što je najvažnije kako komuniciraju na društvenim mrežama. Pogriješiti svi možemo, ali gledajmo da se te greške daju ispraviti i da se ne ode u duboku tamu. Neka vam obaveza bude pogledati seriju zajedno sa djetetom i neka nikada nijedan roditelj ne osjeti bol pitajući se: Gdje smo pogriješili, sve smo mu dali?