Zlato i srebro, grumenje i papiri

Dizdarević objašnjava da je početkom 2026. došlo do velikog poremećaja na tržištu plemenitih metala, pri čemu su zapadna "papirnata" tržišta srebra i zlata pokazala znakove manipulacije i manjka fizičkog pokrića, dok je na Istoku rasla potražnja za stvarnim metalima. On to povezuje s politikom rezervi i postavlja pitanje sigurnosti bh. zlata koje drži Centralna banka BiH, naglašavajući da se ono uglavnom nalazi u inostranim trezorima poput Bank of England umjesto u fizičkom posjedu države. Kao kontrast navodi primjer Srbija, koja je povukla svoje zlato u domaće trezore, sugerirajući da fizičko vlasništvo nad metalom donosi veću sigurnost u nestabilnim globalnim okolnostima./Benjamin Krnić
Foto: Benjamin Krnić/Oslobođenje
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Krajem januara 2026. na svjetskom tržištu plemenitih metala desio se pravi strukturalni lom, koji je jako važan za cijeli svijet. U jednom trenutku cijene monetarnog srebra su na zapadnim tržištima naglo pale - sa 105 američkih dolara po unci na 85 dolara. Sa tržišta je za nekoliko minuta izbrisano oko 3 triliona dolara, da bi se krajem dana na tržište vratilo 2,5 triliona. To, prema stručnjacima, ukazuje na manipulaciju cijenama.

Međutim, uprkos tako velikom padu, ono što privlači pažnju javnosti je činjenica da je vrijednost srebra nastavila rast na istočnim tržištima. Cijena srebra po unci je narasla na 125 dolara. Razlika do desetak dolara na tržištima Istoka (Kina, Indija, Japan) i Zapada (SAD, UK) smatrala se normalnom, ali u ovom slučaju je taj jaz iznosio čak 40 dolara. A to je jako puno.

Šta se, zapravo, desilo? Zašto je cijena srebra (i zlata) pala samo na zapadnim tržištima, a na istočnim nastavila da raste? Clayton Morris, urednik američkog Reacteda, u razgovoru sa američkim ekonomistom Peterom Schiffom je, na izvjestan način, objasnio razlog. “Ako cijena srebra nastavi rasti, velike američke banke će propasti”, rekao je on, ukazujući na problem manjka 4,4 milijarde unci srebra u bilansima američkih banaka nakon kineske kontrole izvoza tog metala.

Kasnije se na osnovu podataka o trgovanju na američkoj berzi Comex otkrilo da se najveća američka banka JP Morgan Chase oslobodila 633 ugovora po njihovim kratkoročnim pozicijama (shorts) vezanim za srebro. No, ono što je za nas važnije je sama struktura tržišta. Postoje takozvana papirnata tržišta metala (u ovom slučaju, uglavnom, mislimo na monetarno zlato i srebro) i fizička tržišta. Papirnata tržišta su na Zapadu, a fizička na Istoku. U osnovi, razlika je u sljedećem. Ako odete, naprimjer, u New York i kupite uncu srebra, vi nećete dobiti komad srebra, nego papir (bank-notu) kojim se potvrđuje da je vaša tek kupljena unca srebra pohranjena negdje u nekom trezoru na Zapadu.

S druge strane, ako u Šangaju kupite uncu srebra, vi ćete dobiti fizičko srebro, kojeg, dakle, možete i vidjeti i uzeti. E sad, tu zaista ne bi bio problem sa papirima da ste potpuno sigurni da to srebro koje ste kupili postoji u nekom trezoru i - što je još važnije - da ga niko drugi ne potražuje. Srebro zaista i postoji. No, problem je što su zapadni bankari vremenom počeli primjenjivati i na tržište plemenitih metala principe iz modernog bankarstva pa su počeli emitovati više papira nego što postoji srebra (ili zlata, svejedno).

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Sjajni američki ekonomista John Kenneth Galbraith je davno rekao da se povjerenje u banke svodi na vjeru ljudi da banke ne čine s njihovim novcem ono što, zapravo, čine - posuđuju ga drugima. Bankari vjeruju da neće svi ljudi i kompanije koje posjeduju novac u bankama doći istog dana i podići svoj novac. E taj je isti princip primijenjen i na srebro i zlato. Bankari koji prodaju srebro preko papira vjeruju da neće svi kupci istog dana doći da uzmu svoje srebro ili zlato.

I to je moglo tako funkcionisati jedno vrijeme, ali ne i vječno. Omjer papira i srebra je u međuvremenu, prema Marketpulse, narastao na 1:350, što znači da na jednu uncu srebra ima oko 350 papira kojima je polog ta ista unca srebra. A to odražava duboke strukturne neravnoteže u ponudi, potražnji i - naročito važno - povjerenju na tržištu. Sada investitori većinom idu na Istok da kupuju fizičke metale, a svi izbjegavaju papire.

Taj je trend postao uočljiv prije dvije-tri godine i to na tržištu zlata. Investitori, većinom centralne banke, posljednjih godina masovno kupuju fizičko zlato, a oslobađaju se masovno svih papira. Zemlje BRICS-a su pokretačka snaga ovog trenda. One čine više od polovine globalnih kupovina zlata u posljednjih nekoliko godina, a njihove kombinovane rezerve sada prelaze 6.000 tona. Pri tome Rusija i Kina drže preko 4.600 tona zlata. Zašto? Odgovor je jednostavan - uslijed geopolitičkih nesigurnosti smatraju da su zlato i srebro ipak najsigurnija ulaganja.

A zašto je sve to važno BiH? Zaključno sa 30. novembrom 2025. godine, Centralna banka BiH (CBBiH) posjedovala je 3,5 tona monetarnog zlata, što je najveći nivo od osnivanja banke. Ova brojka odražava značajno povećanje u odnosu na prethodne godine, sa zlatnim rezervama u vrijednosti od približno 799 miliona KM. Lijepo, zar ne? Jeste, ali... Razmislite da li BiH posjeduje papirnato zlato ili fizičko zlato?

Sjetite se da je još sredinom 2022. godine Bakir Izetbegović, tadašnji zamjenik predsjedavajućeg Doma naroda Bosne i Hercegovine i lider SDA, tražio da se bh. zlato povrati iz stranih banaka u domaće. “Mi to držimo u papirima. Njemačka drži 50 posto u zlatu, a Amerika skoro sve u zlatu. Mislim da to većinom treba biti u zlatu i da se vrati u BiH”, kazao je tada lider SDA. Interesantan detalj je da je vrijednost zlata tada iznosila oko 1.650 dolara po unci, a danas oko 5.500 dolara.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

No, tome se usprotivio tadašnji predsjedavajući Doma naroda i prvi čovjek HDZ-a BiH Dragan Čović, kazavši da bi bilo “krajnje opasno poništiti međunarodne sporazume”, pri čemu su “posebno osjetljivi paketi oko monetarne i fiskalne politike”. I tako je zahtjev za vraćanje bh. fizičkog zlata propao. No, slučajno ili ne, onda se desila jedna interesantna stvar. Bosna i Hercegovina je nekoliko mjeseci nakon Izetbegovićevog apela prodala više od tone monetarnog zlata (oko 40.000 unci) po cijeni od 1.660 dolara (današnja cijena je oko 5.500 dolara).

Bugarski medij Obektivno je tada izvijestio da je BiH prodala zlato Hrvatskoj, koja se tada pripremala za uvođenje eura. Euro je službeno uveden u Hrvatsku 1. januara 2023. godine, a prije toga je Hrvatska trebala položiti nekoliko tona monetarnog zlata u Evropsku centralnu banku - koje nije imala. No, ova pomenuta informacija inače veoma dobrog i prilično pouzdanog bugarskog portala Obektivno nikada nije zvanično potvrđena, ali je, ako ništa drugo, tajming, najblaže rečeno, čudan.

BiH je naknadno kupila oko 1,5 tona zlata, ali po daleko višim cijenama nego je prodala. No, sada se opet vraćamo na početak. BiH sada ima najveće rezerve zlata - ali opet u papirima. Bh. zlato, dakle, leži negdje u trezorima banaka širom Zapada. A strukturalni lom na tržištu metala u januaru 2026. ukazuje da je Izetbegović bio potpuno u pravu. Jer, kada imate fizičko zlato, njegovom cijenom ne može niko vještači manipulisati, što je praktično pokazano na zapadnim tržištima početkom ove godine.

Uostalom, prisjetite se i šta je tim povodom uradila Srbija. Beograd je 2021. povukao sve svoje monetarno zlato (37 tona) iz inostranstva i vratio ga u zemlju, kada je i posljednja tona zlata iz inostranstva, iz Berna u Švajcarskoj i iz Londona u Ujedinjenom Kraljevstvu, prebačena u trezor Narodne banke Srbije. Odluka je donesena u kontekstu pojačane globalne neizvjesnosti, kako bi se povećala sigurnost i dostupnost zlatnih rezervi. Vrijednost (fizičkog) zlata Srbije sada raste. A bh. zlato je fizički u trezoru Bank of England u Londonu. BiH ima papir kao potvrdu toga. A vrijednost bh. zlata sada pada.