Zima, snijeg, led i druge istine

Uz manje-više redovno praćenje onoga što mediji izvještavaju o problemima i nevoljama, koje nam dođoše sa zimom i snijegom, na um mi je pala onomad upamćena misao ruskog književnog klasika Ivana Turgenjeva: “Istina koja nije izrečena u pravo vrijeme, gora je od laži”. Iako je to, na prvi pogled, teško dovesti u vezu s onim što nam se događa od 1. januara, ipak – kad se razmisli – ispada da se ova misao itekako prepoznaje u onome sa čim kuburimo od početka godine. Preciznije rečeno: u onome što je već nanizano u nisku izjava, ispada, provokacija, porepucavanja i svađa, koje su redovan biljeg naših prilika i, pogotovo, odnosa u politici i vlasti, nezavisno od njenog nivoa i od kalibra likova, koji su protagonisti blamaža, paceraja i trivijalnosti.

Nije potreban ni poseban napor, a ni mnogo vremena za uvid u čitav registar primjera, čiji je zajednički imenitelj istina da im akteri boluju (neizlječivo?) od potrebe da ono što dominira našim prilikama i javnom pažnjom – a zove se blokada redovnog života, izazvana snijegom, ledom i zimom – tisnu na marginu, u strahu da bi oni, samodopadljivo važni, mogli biti zanemareni i potcijenjeni u odnosu na ono što su zajednički problem i briga. Taj iščašeni manir potiče ne od juče. On je duboko ukorijenjen atribut onih koji su uporni u tome da javnu scenu i javnu pažnju podrede sebi, svojim apetitima, svom nametanju u odori važnosti, koju žele uzdići u opšti stav, uvjerenje i mišljenje.

Ne čekajući krupniji povod, niti suvisao razlog, bez pardona će takvi hitro reagovati na nečiji istup, potez ili aktivnost. To što se, slikovito kazano, radi o tome da se češu tamo gdje ih svrbi, nikakav je alibi za proklizavanje, upadanje u zamku gluposti ili tumaranje vrletima lišenim razuma i logike. Ni to što je, po automatizmu, riječ o podebljavanju istine, koju ne uspijeva zamagliti ni zima, ne uzbuđuje ih, niti ometa u istrajavanju u inauguraciji vlastitog lika na nivo važnog, zanimljivog, cijenjenog...

Pa će Nenad Stevandić, predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske, za koga se moglo misliti da je u zimskom snu, uoči 9. januara i neustavnog praznika ovog entiteta, pokazati i da je otporan na zimski san i da ga paranoja ne pušta – čim poručuje da se budno čuva Republika Srpska, koju neko želi ukinuti. Što će Staša Košarac, reagujući na izjavu Zukana Heleza, produbiti upozorenjem na “buđenje iz Alijinog sna”. Na sličnoj ravni provociranja javne pažnje su se našli i šefica Vijeća ministara Borjana Krišto i federalni premijer Nermin Nikšić, koga Krišto optužuje za to da, zbog odnosa prema Fiskalnom vijeću, kasni državni budžet i da će to ugroziti – ni manje, ni više – održavanje ovogodišnjih izbora, a na šta Nikšić odvraća čekanjem odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine o legalnosti Dodikove Vlade RS-a sa Savom Minićem na čelu.

Što ne smeta i ne zbunjuje one koji su i ove zime iznenađeni snijegom i ledom, pa su gradovi – Sarajevo pogotovo – u vanrednom stanju, jer se snijeg usudio da nas zatrpa baš u januaru. Iznenađena je i Elektroprivreda BiH, a obilan snijeg je samo u Tuzlanskom kantonu onesposobio više od 30 dalekovoda i bez struje ostavio skoro 30.000 ljudi (4.700 još nema struju dok nastaju ovi redovi). Đerdanu istina, koje zaokupljaju i našu pažnju i ukrašavaju prilike s kojima deveramo, uoči vikenda je svoj obol dao i Semir Efendić, lider Stranke za BiH, najavivši, devet mjeseci ranije, kandidaturu za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH, vjerovatno zato što se smatra kadrim da to bude, a i promućurnim da to učini već sada, ne bi li bio brži od drugih.

Taman kad se naivno pomisli to da se niska istina, otpornih na ignorisanje i prijetnje da budu manje važne od zime, snijega i leda, bliži kraju, dođe odluka Vlade Federacije o tome da se dnevnice za službena putovanja (duža od 30 km) sa dosadašnjih 25 povećaju na 45 KM, što se sasvim uklapa u povećanje plata od 1. januara onima koji se ni dosad nisu mogli požaliti na neimaštinu - pa će predsjednica Federacije Lidija Bradara sada morati da se snalazi sa 5.400 KM, federalni premijer Nermin Nikšić sa 5.292 KM, a njegovi zamjenici i ministri Vojin Mijatović i Toni Kraljević će valjda biti zadovoljni sa po 5.130 KM svakog mjeseca u 2026. godini.

Sve u svemu, dok se čeka, ne samo u većim gradovima, da se neko sjeti i očisti trotoare, isprazni smeće iz kontejnera i omogući povratak normalnom životu u ovom zimskom kijametu, ipak se od svega toga – od niskih temperatura, neprohodnih ulica i puteva, te prisilno usporenih redovnih aktivnosti – može ušićariti i neka korist: zima, snijeg i led su nam olakšali prepoznavanje istine o tome koliko smo bogati i onima koji ne odustaju od samoreklame, ispada, inata, svađa, ekscesa i tvrdoglavosti, što im se čine pogodnim i rado korištenim alatom u želji da nam se predstave važnijim, krupnijim i potrebnijim od onoga što je suočavanje sa zajedničkim problemima i neprilikama. Ne samo zimskim.