Zašto Srbiji trebaju kineske rakete?

Republika Srbija proklamirala je vojnu neutralnost, u posljednjih pet godina enormno se naoružava izuzetno razornim dalekometnim oružjem, a svoj arsenal povećala je kineskim nadzvučnim raketama srednjeg dometa CM-400 i izraelskim raketnim sistemom PULS, dometa od 40 do 300 kilometara, što je izazvalo zabrinutost kod susjeda i u regiji. Očevidno Srbija ima ofanzivne kapacitete, jer su dometi ovih sredstava maltene ravni balističkim raketama iz vremena hladnog rata, koji je u svijetu bio od 1945. do 1990. godine.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić izjavio je da će Srbija ostati vojno neutralna i da nikoga neće napasti, ali da mora biti dovoljno snažna da odvrati svakoga od potencijalne agresije. Dodao je da se Hrvatska naoružava do neslućenih granica, a vojni savez koji je sklopila s Albanijom i Kosovom samo čeka trenutak da napadne Srbiju. Zvanični Zagreb odbacuje ove tvrdnje kao neutemeljene, ali pomenuti vojni savez Vučiću je dobar izgovor za ogromno naoružavanje. Vojni proračun Srbije za ovu godinu iznosi 2,2 milijarde eura, što je za 170 milijuna eura više nego u 2025, a Srbija inače izdvaja 2,53 posto iz bruto društvenog proizvoda za vojsku, što je više od nekih članica NATO-a.

Domet kineskih raketa CM-400 može biti i do 400 kilometara, ali se pretpostavlja da je verzija za strano tržište, koju posjeduje i Srbija, sa manjim dometom – oko 250 km. Srbijanska integracija kineske rakete na borbene zrakoplove MiG-29SM predstavlja prvi slučaj operativne upotrebe ovog sistema u Europi. Indikativno je da nije otkriveno koliko je Srbija platila Kini ove rakete, ali je točno da Beograd s Pekingom produbljuje vojnu suradnju i da je mu je u proteklih pet godina gotovo dvije trećine naoružanja stiglo iz ove najveće azijske države.

Pored toga, Srbija trguje i s Izraelom i od njih je kupila rakete PULS, dometa od 40 do 300 kilometara, kojim je naoružala dva diviziona od šest do 12 lansera s pratećim transportnim i pretovarnim vozilima. PULS predstavlja topnički sistem za uništenje točkastih ciljeva s površinom od nekoliko kvadrata, pri čemu posjeduje modularni sistem kalibra 122 milimetra. Srbija ne samo što kupuje izraelsko oružje nego i izvozi svoja borbena sredstva u Izrael, čak i onda kad su mnoge države prestale naoružavati režim u Tel Avivu zbog genocida nad Palestincima. Od početka rata u Pojasu Gaze 2023. godine, vojna industrija Srbije dostigla je rekordni izvoz naoružanja u Izrael, koji je dodatno pojačan od izraelskog napada na Iran.

Vojni analitičar iz Zageba Mario Galić, govoreći prije nekoliko dana u emisiji “Otvoreno” HRT-a, iznio je zabrinjavajuću procjenu da kineske rakete CM-400, koje ima Srbija, mogu pogoditi praktički bilo koju točku u Hrvatskoj i budući da od nje nema adekvatne obrane, kao moguće rješenje naveo je izraelski sistem protuzračne obrane. Riječ je o željeznoj kupoli poznatoj po imenu Davidova praćka, koja se ubraja u jedan od najboljih sistema u svijetu za obranu od raketnih prijetnji srednjeg i dugog dometa. Smatra da bi Hrvatska trebala od Izraela kupiti tri ove antiraketne kupole – za Zagreb, Slavoniju i Dalmaciju, ali se tome protivi predsjednik RH Zoran Milanović, koji isključuje svaku trgovinu s Tel Avivom.

Milanović je ocijenio da nema pregovora s Izraelom dok ta zemlja naoružava Srbiju, koju hrvatski državni vrh vidi kao sigurnosni problem i dodao: “Ako ministar obrane Ivan Anušić ili bilo tko želi ući u tu vrstu aranžmana s Izraelom, u nabavku Davidove praćke, to znači da je potrebna i suradnja Hrvatske vojske s izraelskom. Tako mi Boga, to se neće dogoditi”. Hrvatska vojska je, inače, u zaostatku u raketnom topništvu, a napredak se očekuje 2028. godine, kad bude isporučeno osam lansernih uređaja za američke rakete HIMARS koji imaju samo tri europske države.

Iz NATO-ovog Vrhovnog savezničkog zapovjedništva za Europu upozorili su vlast u Srbiji da ne kupuje dalekometno oružje iz Kine, jer se time može narušiti balans u regji, ali Beograd to nije uvažio. Doduše, Srbija kao članica Partnerstva za mir NATO-a nije obvezna provoditi program ovog vojnog saveza, ali bi morala doprinositi jačanju stabilnosti i povjerenja u Europi, što se ne gradi utrkom u naoružanju. Zbog toga u ovom vojnom savezu poduzimaju preventivne mjere, tako da će višenamjenski zrakoplovi Rafalle, koje je Srbija naručila od Francuske, imati umanjene borbene mogućnosti jer im neće biti isporučene rakete Meteor, koje proizvodi francuski koncern MBDA. To je raketa velikog dometa sposobna za uništenje izuzetno manevarskih meta, poput mlaznih borbenih zrakoplova, kao i manjih ciljeva, kao što su bespilotne letjelice i krstareće rakete.