Zakon i Poslovnik PSBiH protiv Ustava BiH
Svjedočili smo još jednoj iz niza sjednica Doma naroda Parlamentarne skupštine Bosne i Hercegovine koja je, ovog 2. aprila 2025. godine, prekinuta usljed nedostatka kvoruma, kada je na red došla tačka o smjeni dva srpska ministra (iz reda SNSD-a) u Savjetu ministara BiH. Do prekida sjednice Doma naroda došlo je zbog toga što su tri delegata iz SNSD-a napustila sjednicu. S obzirom na učestalost ovakvog ponašanja, nije zgoreg skrenuti pozornost na činjenicu čija je ustavnost u najmanju ruku upitna, na što se do sada, ako sam pravilno zapazio, nije ukazivalo našoj javnosti. Naime, njoj u kontinuitetu služi samo jedna tvrdnja, a to je da u konkretnoj situaciji, u kojoj je Predstavnički dom Parlamenta BiH već smijenio SNSD-ove ministre u Savjetu ministara BiH, njihovo konačno razrješenje treba da izglasa i Dom naroda Parlamenta BiH.
Međutim, kada se čita tekst Ustava BiH, stvari u najmanju ruku ne stoje baš tako. Jer, Ustav BiH propisuje (član 5.4c) da će Savjet ministara BiH podnijeti ostavku ako mu Parlamentarna skupština BiH izglasa nepovjerenje. Dakle, ova ustavna odredba, a druge o ovom pitanju nema u Ustavu BiH, propisuje da Parlament BiH, a to znači i Predstavnički i Dom naroda, odlučuju samo o sudbini Savjeta ministara BiH u cjelini, a ne i o razrješenju ministara pojedinačno. Ovo je ujedno i sasvim dobar primjer iz kojeg se može (na)učiti kako kod tumačenja prava ne treba uvijek pribjegavati, tj. uzimati zdravo za gotovo, samo ono pravilo logike koje se zove argumentum a fortiori (a maiori ad minus), tj. da ako neko pravilo važi za veće, važi i za manje. Ovo stoga što izostanak odredbe u Ustavu BiH da Dom naroda odlučuje o razrješenju svakog od ministara, a ne samo o kolektivnom razrješenju Savjeta ministara, može značiti i da Ustav BiH time ne daje pravo Domu naroda da donosi i odluke o tome da li će ministar biti razriješen ili ne.
To tim više proizlazi ako se uzme u obzir da o imenovanju i stupanju ministra na tu funkciju u Savjetu ministara BiH prema Ustavu BiH (član 5.4. stav 1) odlučuje sam Predstavnički dom Parlamenta BiH, usljed čega ustavno i pravno-logički i o razrješenju svakog od ministara pojedinačno treba da odlučuje Predstavnički, a ne i Dom naroda. Od toga bi bila izuzeta samo ona situacija u kojoj treba odlučiti o (ne)povjerenju i smjeni predsjedavajućeg Savjeta ministara, jer se u tom slučaju radi ne samo o sudbini te njegove funkcije već i o sudbini Savjeta ministara u cjelini, pa bi samo u tom slučaju glasala oba doma Parlamenta BiH, budući da razrješenjem predsjedavajućeg Savjeta ministara prestaje i mandat Savjetu u cjelini, poslije čega takav Savjet može obavljati samo tehnički mandat do izbora novog Savjeta ministara.
Otkud onda imamo situaciju da o razrješenju pojedinih ministara odlučuje i Dom naroda, iako Ustav BiH propisuje da oba doma Parlamenta BiH odlučuju samo o kolektivnom (ne)povjerenju Savjetu ministara?
Razlog za to je u činjenici da je tako određeno Zakonom o Savjetu ministara BiH i Poslovnikom Doma naroda, iako su i zakon i poslovnik niži pravni akti koji ne bi trebali propisati ono što ne dozvoljava Ustav BiH, a Ustav BiH, kako je rečeno, dozvoljava da Dom naroda odlučuje samo o izglasavanju (ne)povjerenja Savjetu ministara BiH u cjelini, a ne i o povjerenju ministara ponaosob.
Imajući sve ovo u vidu, bilo bi zanimljivo vidjeti kakvu bi odluku tim povodom donio Ustavni sud BiH, ako bi neko od ovlaštenih subjekata (recimo, 11 ili 12 poslanika Predstavničkog doma PSBiH) pokrenuo postupak za ocjenu ustavnosti navedene zakonske i poslovničke odredbe kojom pomenuti Zakon i Poslovnik Doma naroda propisuje nešto o ovom važnom ustavnom pitanju, iako to ne dozvoljava Ustav BiH.
Ustavni sud BiH ima nadležnost da odlučuje i o tome, jer saglasno članu 6.3a) Ustav BiH je jedini nadležan da odlučuje o bilo kojem sporu, što znači i ovakvom pitanju, budući da je i to pitanje koje se postavlja po Ustavu BiH, ako do tog spora dođe ne samo između institucija BiH (recimo između Parlamenta BiH i Savjeta ministara ili između Predstavničkog doma i Doma naroda), već i između jednog entiteta i BiH.