Zaboravljeni

Sve je počelo i sve se dešava - navodno - zbog talaca. Svi znamo i svi smo bili šokirani (ne računam tu one nehumane osobe koje su se možda i radovale) kada je 7. oktobra Hamas napao kibuc u Izraelu i pobio više od 1.000 civila, uzevši za taoce njih stotinjak. Nemam pred sobom tačne brojke, koje su se svakako mijenjale i kod Izraelaca, i bile od početka uvećane. Navodno je Hamas želio samo da uzme taoce i tako izdejstvuje oslobađanje stotina Palestinaca zatvorenih već odavno u izraelskim zatvorima, gdje su, po mnogim svjedocima, mučeni. Drugi pak ovaj point de vue osporavaju.

Podsjetiću da je u Francuskoj godinu - a možda i više? - bilo zabranjeno javno okupljanje protiv izraelskog “odbrambenog rata” u Gazi. Sve koji učestvuju u demonstracijama protiv izraelske politike i dalje nazivaju arabo-muslimanima iako među njima itekako ima i “čistokrvnih Francuza” i svih ostalih koji ne podnose dehumanizaciju Gaze niti aroganciju zapadnih vlada.

Nakon što je postalo evidentno - i to tek nedavno - do koje mjere su potlačeni, ubijani, izmrcvareni i izgladnjeli stanovnici Gaze, kada je to prevršilo svaku mjeru (iako je dehumanizacija odavno nadmašila sve granice!), Macron je podigao svoj glasić i rekao da je sramotno to što Izrael čini u Gazi, te najavio priznanje palestinske države. Sve je palo u vodu kad se Netanyahu brže-bolje sjetio svog decenijskog neprijatelja Irana i odmah ga bombardovao - da spriječi Macronove “plemenite” namjere.

Od tada državni mediji pozivaju i one Jevreje i francuske analitičare koji su donedavno bili zabranjeni da zucnu bilo šta protiv “najmlađe demokratije u regionu”. Ali i dalje se sve “ekvilibriše”: Izrael ima legitimno pravo da se brani! To je nova fraza koja je zamijenila onu staru, poznatu: “Recite, je li Hamas teroristička organizacija?” To je bila šehada. Sada se može reći da ljudi u Gazi gladuju, da im se ne daje hrana. Mediji koje kontrolišu milijarderi i dalje rone suze samo nad Izraelom. Državni mediji, s druge strane, zagovaraju otvaranje koridora za hranu stanovništvu. Niko ne spominje bombardovanje. Tu i tamo poneki kanal. Punog stomaka se, valjda, bolje umire. Poštenije. Humanije.

A taoci koje drži Hamas? Za njih naravno niko ne mari. A sve se, navodno, i dalje vrti oko njih. Ljuti desničari Evrope i Izraela tvrde da će rat biti završen kada Izrael oslobodi sve taoce. Ostalo ih je još nekoliko - mnogi su pomrli kao i svi drugi, u izraelskom bombardovanju Gaze od “najmoralnije armije na svijetu”. Ovaj slogan je ipak nešto novo. Do sada Izrael nikada nije rekao da će rat biti okončan oslobađanjem svih talaca. Obećavali su samo privremeno primirje. Naprotiv, napomenuli su da će Gazu vojno kontrolisati “do daljnjeg”.

Još gore je to što je dijaspora ekstremnija od matice -naročito francuska. Većina Jevreja - iako to nije ista dijaspora kao ona druga u svijetu i možda riječ dijaspora nije tu prigodna - u Francuskoj nije shvatila da ovaj “oslobodilački rat” koji Izrael vodi neće donijeti ništa dobro ni Izraelu ni Jevrejima na planeti. A da za taoce - nikad niko nije ni mario. Niko: izraelska fašistička vlada.

Po stoti put postavljamo isto pitanje: kako to da Izrael može - preko ličnih mobitela - oslijepiti stotine Libanaca, može ubiti naučnike u njihovom WC-u, a nije mogao spriječiti masakre koje je Hamas počinio 7. oktobra? Nije New York Times jedini koji je ukazao da je “Bibi” odgovoran za ta ubistva, da je puštao Hamas dovoljno dugo - onoliko dugo koliko mu je trebalo da pobije koga je trebalo da ubije - kažu neki i uz pomoć Tsahala, jer se pucalo sa svih strana, i još uvijek se ne zna ko je zapravo ubio i koliko nevinih.

“Bibica” je, kažu, to sve pustio - pa onda sravnio Gazu sa zemljom. To je bio njegov stari san, koji svi nezavisni izraelski analitičari potvrđuju. A odmah nakon 7. oktobra profašistički francuski mediji su nas obavijestili da je Bibi bio upozoren sa tri strane - od Mosada, Sisija i CIA - da Hamas planira napad.

Moralna armija, pod palicom Netanyahua i njegovih fašističkih ministara Ben-Gvira i Smotricha, ubila je, dakle, i taoce. Davno su ubijena i tri mladića koja su uspjela da pobjegnu od Hamasa i zvala pomoć na hebrejskom. “Ubij sve što se kreće” - to je zapovijest moralne armije! Čak su i izraelski i proizraelski mediji potvrdili da dolazi do masovnih samoubistava izraelskih vojnika kad napuste front. Ima dosta i dezertera, ali o tome se šuti svuda na Zapadu, osim na društvenim mrežama.

U listu Haaretz stanovnici Izraela ipak mogu pročitati jezivo svjedočanstvo izraelskog vojnika o smrtonosnim podjelama hrane u Gazi: “Naš način djelovanja je rafalna paljba. Ne znam ni za jedan slučaj uzvraćanja. Nema neprijatelja. Nema oružja.”

Najbogatiji su već napustili Izrael. Na stotine hiljada mladih odlazi, najviše u SAD. Nakon iranskog bombardovanja mnogi smatraju da je Izrael postao zemlja u kojoj se više ne može živjeti. Jedna izvrsna francuska analitičarka napominje da Izrael napuštaju oni najtolerantniji, koji bi trebali obnoviti zemlju. A oni je ostavljaju u rukama ekstremista. Mnogi ljevičari na Zapadu vide u ovim izraelskim ratovima zapravo - političko i moralno samoubistvo Izraela. Iako vojno pobjeđuje.

Ali zašto Evropa i dalje slijepo obožava jednu takvu vladu? Reći da je “oduvijek bilo tako” nije nikakav odgovor. Ni pred Drugi svjetski rat Evropa nije reagovala - u vezi s Jevrejima. Osim zbog interesa. Ni to više nije odgovor, nego izgovor.

Nakon rata koji je trajao 12 dana, kada je Trump zaustavio izraelsko bombardovanje Irana, porodice i prijatelji talaca ponovo su izašli na Trg talaca u Tel Avivu da protestuju protiv Netanyahua. Trump je i njima zaprijetio: “Pustite Bibija na miru!” Htio je reći da odustanu od procesa koji čeka njegovog jarana kad završi s ubijanjima.

Hoće li i njih bombardovati; to jest one koji žele Bibija izvesti pred sud?

A u vezi s bombardovanjem Irana - Guillaume Ancel, francuski oficir i jedan od rijetkih poštenih analitičara, rekao je da je napad Izraela na Iran bio i legitiman i nelegitiman istovremeno. Iran je, po njemu, mogao napraviti neku minijaturnu bombu i donijeti je do Tel Aviva. Međutim, meni ta ideja djeluje neuvjerljivo iako se radi o jednom od rijetko poštenih i hrabrih analitičara. Mule su pokazale da su - koliko god okrutne - i pragmatične. Znaju da bi čak i najmanji napad na Izrael bio kraj za njih - nestanak sa lica zemlje. Zato oni nisu ni počeli rat.

Drugi oficir francuske armije, čije ime očito ukazuje na rusko porijeklo, tvrdi da će sada stvar s Iranom i pravljenjem bombe biti još gora upravo zbog te arogancije koju Zapad odavno pokazuje prema toj zemlji. Kao što je pokazao i prema Iraku i svim onim okolnim zemljama na Srednjem istoku koje su željele biti samostalne. A koje su to i bile. Iran više ne mora obraćati pažnju ni na koga, a režim će biti sve gori. Iran je poštovao sporazum o nuklearnom nenaoružanju iz 2015, koji je Trump ukinuo.

Jadni taoci. Treba se i njih sjetiti iako desničarski mediji litanišu nad njima. Ali stvar nije u litaniji. Činjenica je da se oni nikoga ne tiču. I naravno, nikad se nisu ticali vlastite vlade. Navodno će sada Trump urgirati kod svog dragog Bibija da traži prekid vatre u Gazi. Možda i uspije. Ali to neće biti kraj rata. Jer se traži prekid vatre - od samo 30 dana.

U ovom trenutku, dok pišem, situacija u Gazi je jadna da jadnija ne može biti.

Javio se jedan ljekar iz Medicinara bez granica koji je dugo bio u Gazi i rekao da nikada u životu nije vidio takav užas. Ali novinar mu odmah replicira: “Zar ne mislite da slike užasa koje gledamo zapravo utiču na naše rasuđivanje?” Drugim riječima, htio je reći: to sve Hamas radi, a ne Izrael. Hamas izgladnjuje svoj narod. Hamas ih bombarduje. Izrael se brani.

A koliko li će sada, nakon Bibijeve izjave na njegovoj televiziji, biti novih terorista i džihadista? Taj mentalni patuljak nije ni svjestan šta govori. A ni evropski državnici - većina njih. Evo šta je izjavio, pred kamerama: “Sjećate li se šta sam vam rekao nedavno? Ja mijenjam lice Srednjeg istoka. A pazite šta vam sada kažem: Ja mijenjam lice cijele planete!”

Divota. Bravo, Bibice.

Pariz, 30. juni 2025.