Vrijeme je da Sud BiH ide na popravni

Za rubriku vjerovali ili ne kandidira se najnovije očitovanje Suda Bosne i Hercegovine. Sud je saopćenje izdao u subotu oko podne, što samo po sebi vrijedi zabilježiti, s obzirom na to da se ova državna institucija baš ne može pohvaliti brzinom reagiranja, a kamoli komuniciranja s javnošću. A drugi je razlog jači: konačno je Sud BiH shvatio interes javnosti za pravne i ostale posljedice presude Miloradu Dodiku, pa se kao angažirao da nam nešto i objasni. Koliko je uspio, najbolje ilustrira podatak da i dalje svi tražimo prevoditelje s jezika Suda na onaj razumljivi, s obzirom na to da i ovo saopćenje ne ispunjava osnovni uvjet, prijeko potreban: Sud je, naime, morao, davno već, izaći sa suvislim i jasnim obrazloženjem presude i njezinih zakonskih konsekvenci, jer - kako redovno podsjeća naš suradnik dr. Milan Blagojević - Sud BiH je nadležan, a time i odgovoran, za davanje tumačenja o obimu posljedica svake osuđujuće krivične presude tog suda, pa i presude u predmetu protiv Milorada Dodika. A nemamo je.

Upravo zato mjesecima već nagađaju novinari, nagađa javnost, ali i pravnici, advokati, (ostale) sudije. Različita tumačenja su i bila razlog što je Nebojša Vukanović, lider Liste za pravdu i red, uputio žalbu Sudu BiH, s obzirom na to da je Centralna izborna komisija BiH prihvatila kandidaturu SNSD-a za prijevremene izbore za entitetskog predsjednika u Republici Srpskoj s potpisom stranačkog lidera. Dodik je - bar to znamo - pravosnažnom presudom Suda BiH osuđen na godinu zatvora (uredno platio) zato što je “počinio krivično djelo neizvršavanja odluka visokog predstavnika i mjere sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika RS-a u trajanju od 6 godina, od dana pravosnažnosti presude”. Ta mjera sigurnosti kamen je spoticanja, debata i teorija zavjere još od izricanja. Ako - kažem ako - Sud BiH može sebi dozvoliti luksuz da se pravosnažnost presude javno razvlači od juna, kada su izrečene žalbe i održana statusna konferencija, do prvog augusta, kada je konačno obznanjena, pa svi nagađaju otkad važi, apsolutno nema nikakav alibi za svjesno izbjegavanje tumačenja vlastitih sigurnosnih mjera. Ako je presuda jasna, a jeste, njene zakonske posljedice nisu. I upravo zato što stupaju na snagu silom zakona, Sud BiH je trebao izaći jasno sa stavom šta to znači u konkretnom slučaju, jer je, s jedne strane, izrazit interes javnosti, a s druge vrlo snažan javni interes da se to zna (pravna sigurnost), da bi se izbjegle špekulacije i posljedice pogrešnog tumačenja koje mogu biti veoma dalekosežne... To je jedini ispravni put i odgovornost sudske vlasti, a ne pustiti zainteresovane strane da lutaju i vizionare. Nebojša Vukanović je ustvari pokušao da Sud žalbom natjera da uradi svoj posao.

Žalba je odbijena u petak, a Sud je u famoznu subotu odlučio da se oglasi. I opet ništa ne kaže osim da je žalba odbijena kao neosnovana. Sud BiH pritom “napominje da predmetna odluka po izbornoj žalbi predstavlja odgovor na trenutno faktičko stanje prema kojem osuđeni Milorad Dodik ima svojstvo predsjednika političke stranke koju predstavlja, sve dok je, u svojstvu lica ovlaštenog za zastupanje citiranog političkog subjekta, upisan u sudski registar”. Pa se onda Sud BiH poziva na ranija saopćenja i podsjeća kako su na snazi famozne mjere sigurnosti, “pri čemu su konsekventno tome nastupile i određene pravne posljedice osude, a o kojim je Sud BiH blagovremeno obavijestio CIKBiH, dana 1. 8. 2025. godine”. Sud je, napominje u saopćenju, CIK-u dostavio prvostepenu i drugostepenu presudu “na izvršenje i evidentiranje nadležnom organu za regulaciju i nadzor izbornog procesa u BiH, kako u pogledu izrečene mjere sigurnosti zabrane vršenja dužnosti predsjednika RS-a, tako i u pogledu pravnih posljedica osude koje nastupaju po sili Zakona, po pravosnažnosti odluke, s obzirom na činjenicu da je osuđeni Milorad Dodik, pored funkcije predsjednika RS-a i predsjednik političkog subjekta SNSD”.

Faktičko stanje je uvid u sudski registar u koji je Milorad Dodik upisan kao partijski lider s danom osnivanja SNSD-a, 10. marta 1996. godine, a ostatak saopćenja neodoljivo upućuje na ambiciju Suda da CIK tumači slovo zakona. Gurajući u stranu čak i bizarni podatak da je Sud BiH nadređena instanca, zapravo organ kome se i podnose žalbe na odluke CIK-a. Tako smo opet u istom vrzinom kolu, u traganju za odgovorom šta je starije, kokoš ili jaje, a da i ne pominjem sve prateće političke (zlo)upotrebe ovakve potrebe Suda BiH da se sakrije u mišiju rupu bježeći od vlastitih presuda i njihovih pravnih i ostalih posljedica. I Oslobođenje je, tragajući za odgovorima, konsultiralo brojne pravnike, naš suradnik dr. Blagojević je više puta pisao vrlo konsekventno tvrdeći kako baš po sili zakona Milorad Dodik više ne može obavljati narednih šest godina nikakve političke funkcije, ostavljajući pritom - čak optužujuću - opciju da je o(p)stanak na čelu SNSD-a izvodljiv jedino kao deal s visokim predstavnikom Christianom Schmidtom, zbog čije je intervencije u KZBiH Dodik i presuđen. Dr. Blagojević se, naime, u verziji deala poziva i prošlog vikenda na Schmidtovu zabranu budžetskog finansiranja stranaka koje čine vladajuću koaliciju u RS-u, SNSD-a i Ujedinjene Srpske, zbog njihovih kontinuiranih, flagrantnih napada na temeljna načela Dejtonskog mirovnog sporazuma i ustavni i pravni poredak Bosne i Hercegovine. Krajem aprila Schmidt je, donoseći ovu odluku, Dodika i Nenada Stevandića, lidera US-a, javno proglasio kolovođama antidejtonskih aktivnosti i podsjetio na njihovu obavezu da u potpunosti poštuju Dayton, “što je bio preduvjet za njihovu ovjeru na općim izborima 2022. i lokalnim izborima 2024. godine”, a sve što čine - objasnio je - “u potpunoj je suprotnosti”. Dr. Blagojević pak smatra da je obustava finansiranja dogovor s Dodikom, kako bi on ostao na čelu SNSD-a.

Na portalu smo, tokom jedne od brojnih debata istim povodom, objavili stavove eksperta za ustavno pravo dr. Nedima Ademovića, a s obzirom na to da je naš Ustav praktično dio Daytona, vrijedi ga parafrazirati. Ni dr. Ademović nema dilemu - pravne posljedice osude traju šest godina, tokom kojih je Dodiku zabranjeno obavljanje službene dužnosti u zakonodavnom, izvršnom, pravosudnom, upravnom ili bilo kojem organu koji se makar i markom finansira iz javnih sredstava, a što se tiče predsjednikovanja SNSD-om, uvjeren je da spada u spektar zabrana. On se, naime, ne referira na Schmidtovu obustavu finansiranja zato što je zakon jasan i predviđa da SNSD prima novac iz budžeta. Cilj je zakona, objašnjava dr. Ademović, da osuđenicima onemogući da obnašaju javne funkcije, a finansijska kazna ni SNSD ni predsjednika ne lišava javnog značaja. “Svaka politička stranka je itekako bitna javna politička organizacija. Pristup osuđenicima upravljačkim strukturama jednako je poguban kao i u slučaju pristupa bilo kojoj funkciji neke od tri grane vlasti”, kazao je dr. Ademović. Našem kolegi, koji je svojevremeno razgovarao s dr. Ademovićem, a i bavio se odbijanjem Vukanovićeve žalbe, izvor iz Suda BiH - pod uvjetom anonimnosti - objasnio je da bi se zabrana mogla primjenjivati samo u slučaju da je Dodik kandidat, ali i da bi se osporavanje njegovog vođenja stranke moglo dovesti u pitanje u eventualnom posebnom sudskom postupku.

Iskreno, ne vidim nijedan razlog za nastavke sudskih trakavica slučaja Dodik, no imam prijedlog za Nebojšu Vukanovića. Čak i ja laik znam da se ima pravo žaliti Ustavnom sudu BiH. Ako to učini, raspetljat će se na kraju Gordijev čvor famoznih sigurnosnih mjera, a s obzirom na to da je Ustavni sud BiH jedna od rijetkih državnih instanci koja se ne libi donijeti odluku i ponijeti odgovornost za nju, uopće ne sumnjam da su velike šanse Suda BiH da ide na popravni. Ako ni zbog čega drugog, ono da nauči lekciju da se nema pravo bojati vlastitih presuda, već ima obavezu da ih jasno i glasno protumači sa svim pravnim posljedicama. I stane iza njih.