Vojska kontra destrukcije

Dvadeset osmog siječnja ove godine, na ovom mjestu objavljena je moja kolumna pod naslovom “Vojska čuva BiH”, u kojoj sam, uz ostalo, napisao da je država bez vojske potpuno besmislena i da ona štiti Bosnu i Hercegovinu od eventualne vanjske agresije, ali i od unutarnjih nasrtaja. Takvo moje stajalište, zasnovano na Zakonu o obrani BiH, bilo je povod nekim autorima u medijima Republike Srpske za iznošenje drugačijeg mišljenja (pokušaj demantiranja), u kojima su potencirali tzv. princip da se vojska ne smije uplitati u rješavanje unutarnjih problema u državi i budući da, kako su isticali, nema s kim da ratuje, ne treba ni da postoji.

Ove i druge antivojne teze, po svemu sudeći, bile su uvod u donošenje zakona Narodne skupštine RS-a kojima se ruši ustavni sistem BiH i ponovo inicira da se, pored legalnih Oružanih snaga BiH, formira i nelegalna entitetska vojska. I sve to pod izgovorom vraćanja na izvorni Dejtonski mirovni sporazum koji, nakon svih promjena i dopuna, više ne postoji. Vraćanje, naprimjer, na 1996, kad je formirano prvo Vijeće ministara, ili na 2005, kad je, nakon reforme obrane, osnovana bh. vojska, nemoguća je misija i vrlo opasna jer krajnji cilj je secesija entiteta RS od BiH.

Od svog formiranja do sada Oružane snage BiH postale su stub suvereniteta naše države, ali i stub stabilnosti i sigurnosti svih koji žive u Bosni i Hercegovini, tako da je njihova i zakonska obveza da obrane državu u slučaju agresije, ali budući da su suverenitet i teritorijalna cjelina ugroženi antiustavnim zakonima Narodne skupštine RS-a, mora biti spremnosti da se država brani i iznutra. Uostalom, u članku 6 Zakona o obrani BiH, OS je dužan stvarati i održavati obrambene kapacitete kako bi se osigurala zaštita suvereniteta, teritorijalnog integriteta, političke neovisnosti i međunarodnog subjektiviteta Bosne i Hercegovine. S obzirom na ulogu OS-a, izvršen je razmještaj i upotreba vojske, a od 57 perspektivnih vojnih objekata, u Republici Srpskoj ih je 20, među kojima osam kasarni koje su u Banjaluci, Bijeljini, Bileći, Derventi, Manjači, Mahovljanima i dvije u Doboju. Pored toga, u tom entitetu je i nekoliko skladišta naoružanja, aerodrom Mahovljani, te više komunikacijskih čvorišta na relaciji od Prijedora do Trebinja.

Član Predsjedništva BiH Željko Komšić je povodom najteže političke i sigurnosne krize u Bosni i Hercegovini od Daytona izjavio: ‘’BiH ima spreman odgovor, državne institucije nastavljaju raditi bez obzira na to ko je u njima. Koga nema, bez njega se može i mora. Niko ne može dovesti u pitanje rad institucija BiH. Ako Dodik krene u secesiju, spremni smo izdati naredbu Oružanim snagama BiH”. Nije precizirao kakva bi to bila zapovijed, ali se pretpostavlja da bi bila obrana države i njenih ingerencija.

Na pitanje da prokomentira ovu Komšićevu izjavu, predsjedavajuća Predsjedništva BiH Željka Cvijanović je rekla da Predsjedništvo odlučuje konsenzusom i “ako smo legalisti, onda je to tako, ako nismo, onda je to državni udar” i dodala da “krnja odluka” ne bi bila relevantna za srpski dio Oružanih snaga. Pritom je “zaboravila” da su Oružane snage jedinstvene i nisu sastavljene od nacionalnih dijelova, nego da u njima rade pripadnici tri konstitutivna naroda i Ostali koji su razmješteni u stožerima, brigadama i bataljonima. Ukoliko je mislila na 5. puk Republika Srpska, koji gaji tradicije bivšeg VRS-a, onda bi morala znati da to nije nikakva operativna formacija, nego počasna, od 50-ak vojnika koji su u sastavu Oružanih snaga BiH.

Indikativno je da se Cvijanović, kad govori o eventualnom odlučivanju u Predsjedništvu bez njene nazočnosti, koristi terminom državni udar, a apstrahuje činjenicu da je udar na bh. državu u toku i da ga, uz njen pristanak, planski vrši entitet Republika Srpska. Nekad davno, na prvoj godini Pravnog fakulteta u Sarajevu, profesor Vlado Jokanović (Bileća, 1898 – Sarajevo, 1968) na predavanjima nam je objašnjavao šta je državni udar i, pored ostalog, naglasio da se ovaj termin može koristiti i kad niži organ vlasti ne poštuje ili negira ustav i zakone viših organa kojih se dužan pridržavati. Cijenjeni profesor već dugo nije s nama, a ova njegova definicija vjerno odslikava sadašnju političku krizu u BiH, u kojoj entitetska skupština donosi zakone za koje nije nadležna, budući da ono što je državno, isključivo pokriva Parlamentarna skupština BiH. Rješenje je da se Republika Srpska vrati u ustavni poredak BiH i zaustavi proces čiji je konačni cilj secesija, a što se tiče Oružanih snaga BiH, one će bez brige biti na braniku domovine.