Vojnik je najveći resurs

U vojarni Rajlovac, povodom 1. prosinca, Dana Oružanih snaga Bosne i Hercegovine, održani su, što je uobičajeno, prigodni govori, a zatim je vojska na vježbi, po NATO-ovim standardima, u borbenom poretku pokazala šta zna i umije. Demonstrirala je zajedničke aktivnosti i taktiku združenih jedinica tokom evakuiranja ranjenih i borbu u urbanom području, čime je potvrdila svoje potencijale i za pomoć civilnom stanovništvu. Brzina i učinkovitost dejstava bili su povod ministru obrane BiH Zukanu Helezu za izjavu: “Naš najvažniji resurs nisu ni tenkovi, ni avioni, nego ljudi, odlučni i sposobni za izvršavanje svojih misija u skladu sa Zakonom o odbrani BiH”. U proteklih 20 godina naši vojnici i starješine kontinuirano se osposobljavaju u okviru OSBiH, kao i na više vojnih univerziteta u partnerskim zemljama – od Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Turske i Njemačke do Hrvatske i Srbije. Pojedini od njih pokazivali su vrhunsko znanje i proglašavani najboljim u svojim klasama.

Pukovnik Amer Riković pokazao je da su kadrovi Oružanih snaga BiH ne samo spremini za usvajanje vojnih znanja nego da mogu biti i predavači, a on je dobio individualnu NATO-akreditaciju i zvanje specijaliste za osiguranje kvaliteta. Zvanično je postao član skupine stručnjaka pri Vrhovnom savezničkom zapovjedništvu za transformaciju NATO-a, pri odjelu za kontrolu kvaliteta kao vanjski stručnjak za određenu predmetnu oblast. Trenutno u svijetu samo tri osobe imaju isti certifikat, a on ga je dobio prvi, tek nakon njega još po jedna osoba iz Finske i SAD-a. O ovoj akreditaciji on kaže: “Najveća vrijednost za mene je što sada, kao predstavnik zemlje koja nije članica NATO-a, imam administrativna ovlaštenja na jednoj od NATO platformi, da primam, selektiram i evaluiram zahtjeve za individualnu akreditaciju. Odluke menadžera prihvataju se bez propitivanja integriteta”. Riković je sada na dužnosti inspektora u Brigadi za taktičku podršku OSBiH, koja je locirana u Rajlovcu. Do sada je iz BiH u NATO akreditirana samo jedna institucija – Centar za obuku u podršci miru, a individualna akreditacija do ove Rikovićeve nije postojala ni za jednog pripadnika naše vojske.

Generalmajor u penziji Mirsad Gutić završio je vojnu akademiju i kao tenkista radio u trupi u bivšoj JNA, a u Oružanim snagama BiH bio je i zapovjednik Zapovjedništva za podršku OSBiH u Banjoj Luci. U jednom razgovoru, rekao mi je da je u njegovoj nadležnosti bilo i Zapovjedništvo za obuku i doktrinu u Travniku, zaduženo za razvijanje obučenih i spremnih pojedinaca i jedinica za uspješno izvršavanje svih zadataka, što se uvijek provjeravalo na terenu u uvjetima približno ratnim. Jedno vrijeme vježbe su izvođene na poligonu Barbara kod Glamoča, a nakon što se vojska odatle dislocirala, jedinicama je ostao samo Centar za obuku u vojarni “Mika Bosnić” na Manjači kod Banje Luke. U kolovozu ove godine u tom centru otvoren je suvremeno opremljen objekat straže, renoviran uz podršku britanske vlade, sukladno s preporukama programa “Žene, mir i sigurnost”, koji će omogućiti lakše obavljanje zadaća na poligonu. Ujedinjeno Kraljevstvo također je osiguralo nabavku inovativne opreme, poput automatiziranih meta za bojevo gađanje, mobilnog sela za urbanu borbu i pametnog videonadzora, čime je omogućena profesionalna obuka instruktora. General Gutić je istakao da se vojnici obučavaju da budu spremni za reagiranje u punom spektru vojnih operacija, a časnici da se mogu brzo prilagođavati promjenjivim okolnostima na bojištu i osigurati pravovremen i adekvatan angažman jedinica. To je prevažno u vrijeme globalnih i kompleksnih sigurnosnih prijetnji, hibridnih, kibernetičkih, energetskih i drugih izazova, a zemlja nepripremljena za rat najviše je na udaru onih koji bi vojnom silom željeli postići neke svoje neostvarene ambicije.

S obzirom na to da je veliki dio borbenih sredstava i opreme Oružanih snaga BiH nabavljen putem donacija, naši vojnici i starješine su za relativno kratko vrijeme, naprimjer, naučili upravljati američkim transportnim helikopterima Huey II, s kojima su u paketu stigli alati, oprema za zemaljsku podršku i rezervni dijelovi. Također, ovladali su i američkim tenkom Patton, koji su donirani još 1996, a još su operativni, francuskim protivtenkovskim topom Millan i drugim oružjima. Jer, nije važno samo dobiti oružje, nego je još važnije znati njime rukovati, a koliko je to presudno u ratu, pokazuje podatak iz Ukrajine, čija vojska se, u jednom dijelu borbe, sporo ili nikako nije mogla snaći s doniranim oružjem, posebno onim američkim, a što je imalo negativne konotacije na ratištu.