Vatra na zaleđenom Grenlandu
Grenland iz sjene. Ako ćemo biti pošteni, malo ljudi zna gdje se nalazi Grenland, a o tome kome pripada, još manje. Ovo najveće ostrvo na svijetu došlo je tek nedavno pod lupu javnosti nakon izjave novog američkog predsjednika Donalda Trumpa koji je kazao da želi kontrolu nad ovim arktičkim ostrvom. Nije isključio primjenu vojnog ili ekonomskog pritiska, kao ni uvođenje carina Danskoj, u čijem sastavu se nalazi Grenland.
Najprije da kažem da je Grenland geografski u Sjevernoj Americi, ali politički i povijesno je mnogo bliži Evropi. Ovaj otok koji je smješten pod ledom (81%) nalazi se između Atlantskog okeana na jugu, Arktički okean zapljuskuje sjever otoka, dok su Baffinov zaljev i Kanada na zapadu. Ako sad posmatramo površinu, Grenland je skoro četiri puta veći od Francuske (2.166.086 km2) i to je najveći otok i teritorij koji nije nezavisan. Na Grenlandu se nalazi i najveći nacionalni park na svijetu. Skoro svi stanovnici, a njih ima svega 56.000, žive u fjordovima na jugozapadu otoka, koji ima blažu klimu. Još oko 2500. pr. n. e. naselili su ga Eskimi. Grenland u X vijeku osvaja norveški Viking Erik Crveni 982. godine, a na njemu je već živjelo inuitsko stanovništvo. Nakon tri godine Erik Crveni ponovo se vraća na Grenland i tamo je osnovao koloniju. Norvežani skoro izumiru, ostaje eskimsko stanovništvo, a za njima stižu Danci koji su u to vrijeme bili stanovnici zajedničke norveško-danske unije, a kada se ona raspala 1814, bivši norveški posjedi Grenlanda, Island i Farski otoci odlaze pod dansku krunu.
Cijeli Grenland je potpao pod upravu Kraljevine Danske 1919. godine. Norvežani koji su bili nezadovoljni raspodjelom teritorija zauzeli su 1931. godine sjeveroistočni nenaseljeni dio Grenlanda i nazvali ga Zemljom Erika Crvenog, po njihovom sunarodniku koji je otkrio Grenland. Lahko su se Danci i Norvežani dogovorili pred Ligom naroda 1933. godine da ta teritorija neće pripasti nikome, pa je danas ovaj dio Ostrva najveći nacionalni park na svijetu koji se zove Sjeveroistočni Grenland.
Drugi svjetski rat nije mogao mimoići ni ovu zemlju. Danska koja je držala Grenland bila je pokorena od fašističke Njemačke. U toj situaciji trupe SAD-a su 1941. zauzele Grenland da bi spriječili eventualnu njemačku invaziju. Nakon rata, 1945. otok je vraćen Danskoj, da bi vlada u Københavnu donijela odluku o statusu Grenlanda koji od 1953. više nije kolonija, nego je postao dio Kraljevine Danske. Ipak, polahko, ova zemlja je krenula prema nezavisnosti. Svoj prvi ustav Grenlad je dobio 1979, a stanovnici nezadovoljni politikom EEZ-a (sada Evropske unije) napustili su ga nakon referenduma 1985. godine. Sredinom 2009. stanovnici Kalaallit Nunaat (lokalni naziv) odlučili su se odvojiti od Danske. Od toga dana su postali autonoman narod, a sve upućuje na to da su na dobrom putu da steknu nezavisnost.
Trump traži Grenland. Sada se u sve umiješao američki predsjednik Trump koji je opisao kontrolu nad ovim poluautonomnim danskim teritorijem, kao “apsolutnu nužnost”. Danci, ali ni Grenlanđani nisu u početku rezolutno stali u odbranu nezavisnosti, nacionalnog suvereniteta i teritorijalnog integriteta, jer su bili u nevjerici. Odgovorili su sjevernjački mirno da su spremni razgovarati sa “gladnim Trumpom”. Niko nije rekao da bi grenlandski premijer Mute Egede išta mogao učiniti ili danska premijerka Mette Frederiksen, ali ako hoće poštovanje svijeta, moraju makar riječima izraziti protest protiv otvorene kolonijalne retorike Ujka Sama. Krajem januara Frederikson je to učinila rekavši da Grenland nije na prodaju, nakon što je američki državni tajnik Marco Rubio izjavio da interes predsjednika Trumpa za kupovinu otoka nije šala. Da se oni ne šale, vidi se po njihovim izjavama da se ne radi o sticanju zemljišta radi sticanja zemljišta, već da je američki nacionalni interes i da to treba riješiti.
Ne osvrću se Amerikanci na opiranja Danaca i Grenlanđana, jer njima je “otok potreban” i tu stavljaju tačku. Vidjećemo šta će biti, kako će šef Bijele kuće i da li će odgovoriti uopće na spremnost Mutea da razgovara o statusu Grenlanda. Na navaljivanja Trumpa lokalno stanovništvo je počelo sve više da se protivi agresivnoj politici SAD-a da taj teritorij postane dijelom najsnažnije države svijeta iako je svjesno da bi to moglo imati i neke pozitivne aspekte. Nakon toga, i premijer Mute je izjavio da otok nije na prodaju i da stanovnici Grenlanda moraju sami odlučiti o svojoj sudbini. Mnogo je ovdje nepoznatih u jednačini u koju će se nužno uplesti NATO kojemu pripadaju i SAD i Danska. Narednih mjeseci glavno pitanje će biti upravo Arktik, koji je ključan za plovne puteve SAD-a. Amerikanci namjeravaju “odbraniti” Arktik svim mogućim sredstvima, posebno što Washington procjenjuje da će američki rival NR Kina nastojati da poveća svoje prisustvu. Zasad su Amerikanci u prednosti jer na Grenlandu imaju kontrolu nad vazduhoplovnom bazom. Moguća je nova kriza i u Sjevernoatlantskom savezu koji se trese pred razbijačkom politikom SAD-a.
Tumbe okrenut cijeli svijet. Osim toga, Amerika je već nagovijestila da namjerava imati znatno drugačiji stav prema rusko-ukrajinskom ratu. Ovo će opteretiti međusobne odnose sa Evropom jer Evropljani ne odustaju od podrške Kijevu dok su mu SAD okrenule leđa. Ovo je bez sumnje veoma teška situacija za generalnog sekretara NATO-a Marka Ruttea, koji u postojećim odnosima mora imati mnogo takta i mudrosti da uskladi različite vizije saveznika. Drugo, Rutte mora biti svjestan da svađe unutar NATO-a nisu nikakav EPP za potencijalne članice Alijanse. EU ima već dosta problema sa Mađarima, očiglednim saveznikom Donalda Trumpa. Tu je i nadolazeći problem sa Slovacima, koje su Ukrajinci praktično isključili sa gasne konekcije iz Rusije. Premijeri Mađarske i Slovačke Viktor Orbán i Robert Fico su protrampovci i prijatelji ruskog predsjednika Vladimira Putina, što odavno komplicira odnose unutar zapadne vojne alijanse. Uz sve to, susret Trumpa i Putina je već gotova stvar.
Iz Trumpovog tabora se najavljuje napuštanje Ujedinjenih nacija, ali to je svakako na dugom štapu. U međuvremenu Trump je od inauguracije 20. januara uveo carinu od 10% na sav uvoz iz Kine, pored postojećih nameta, zbog kineskog neuspjeha da zaustavi trgovinu fentanilom. Također je najavio, a potom odgodio za mjesec, carine od 25% na robu iz Meksika i neenergetski uvoz iz Kanade. I tu se nije zaustavio, već je najavio uvođenje carine na automobile od “oko 25%” i na uvoz poluprovodnika i farmaceutskih proizvoda, što prijeti ugrožavanju međunarodne trgovine. Prema tome, nije samo Grenland u dometu prevratničke politike Washingtona. Svi napori evropskih zemalja koje su dosad bile 100% uključene u ratna zbivanja u Ukrajini na strani Kijeva, bili su uzaludni u pokušaju ublažavanja oprečne politike SAD-a. Ton iz Bijele kuće prema predsjedniku Ukrajine Volodimiru Zelenskom, koji se označava diktatorom i sugeriše mu se demisioniranje u Francusku, kao i solidarisanje Trumpa sa Rusijom potvrđuju moju ocjenu da se radi o prevratničkoj politici koja je zatekla potpuno nespremnim vlade evropskih zemalja.