Valentinovo u Mostaru

Ni najveći optimisti nisu dvojili: Dan oslobođenja Mostara u Drugom svjetskom ratu neće proći bez napada na Partizansko groblje. U najnovijoj epizodi, na remek-djelo Bogdana Bogdanovića, spomenički kompleks posvećen poginulim partizanima, koji je devastiran, sistematski uništavan, a njegove nadgrobne ploče razbijane jer svjedoče o nacionalnoj i vjerskoj raznolikosti oslobodilaca grada na Neretvi, sručili su se ispisivači grafita, koji su ostavili svoj pečat: kukasti križ i slovo U, uz poruku - Jugoslavija je mrtva?! Baš kao da se raspala prekjuče, a ne prije skoro četiri decenije.

Naš kolumnista Dragan Markovina nije izdržao, krenuo je sam u akciju, koju je ovako opisao: “Sinoć je, kao i svake godine, noć uoči 14. veljače, ustaška stoka ostavila svoj potpis i mržnju na ulazu na Partizansko groblje. S namjerom da to dočeka kolonu koja će doći na polaganje vijenaca. Nažalost, stigao sam prekasno u zoru da bih ih spriječio u tome, ali dovoljno na vrijeme da njihova mržnja ne dočeka ljude kad dođu. Inače, čitavo je Partizansko pokriveno kamerama, koje očito ničemu ne služe, čak i u večeri kad je bilo logično za očekivati da će se ovo dogoditi. Usput, vjerojatno su se spustili s Thompsonova koncerta, a i uzeli su njegovu frazu da je Jugoslavija mrtva. I kao što vidimo, kod njih se dvostruka konotacija svodi na kukasti križ i ustaško slovo. Dakle, sretan nam 14. veljače”.

Šta god Dragan mislio o tome, dobro je što je zakasnio, jer ko zna kako bi prošao da je stigao na vrijeme. Ovako je uspio prekrečiti ispisani fašizam, na čijim je krilima dvije noći zaredom u Širokom Brijegu jahao Marko Perković Thompson, prijeteći svojim pohodom na Mostar. Thompsonova ikonografija je znana u regiji, a od prošlog ljeta uživa i transparentnu podršku hrvatskog HDZ-ovog vođstva, koje se s gradonačelnikom Zagreba i pokretom Možemo obračunava upravo njegovim refrenima. Sukob je nedavno eskalirao na dočeku bronzom zakićenih hrvatskih rukometaša na Evropskom prvenstvu, kada je premijer Andrej Plenković - uprkos odluci Grada - preuzeo organizaciju dočeka s glavnim gostom Thompsonom, koji je - naravno - i tu priliku iskoristio za prizivanje u život Nezavisne države Hrvatske, koja je kao saveznik Trećeg Rajha sijala smrt i zlo i u Bosni i Hercegovini tokom Drugog svjetskog rata.

I to je od Daytona najveći problem Dana oslobođenja Mostara, zato se 14. februar u Mostaru obilježava kao Dan zaljubljenih, a najuporniji antifašisti koji pohode Partizansko groblje bivaju kamenovani. MUP HNK-a ne želi pronaći krivce, najveći doprinos daje u sprečavanju da padne mrtva glava i zapravo čeka da desničari i s druge strane - oni bošnjački - dovoljno ojačaju i da oni koji slave pobjedu iz Drugog svjetskog rata postanu statistička greška. I to polako uspijeva, prošla je subota bila sve više nego Dan oslobođenja grada iako su antifašisti položili cvijeće i svečanom akademijom podsjetili na civilizacijske vrijednosti antifašizma.

Na Thompsonovo koncertno orgijanje reagirao je predsjednik Le Benovalencije Vladimir Andrle, porukom: “Ustaško skandiranje i nacistički pozdravi. Bosna i Hercegovina, 2026. Relativizacija zla ne jača identitet. Uništava društva i vrijeđa sjećanje na žrtve. Suočavanje s prošlošću je najmanje što civilizirano društvo može učiniti. Učinimo to za Bosnu i Hercegovinu”. Nema dokaza da ga iko čuje. Daleko smo mi od civiliziranog društva, a još dalje od suočavanja s prošlošću. Toga je svjestan i univerzitetski profesor Branko Blanuša, predsjednik SDS-a, koji je skrenuo pažnju da se Za dom spremni orio jedva 50-ak kilometara od Prebilovaca, sela čijih je više od 800 žitelja ubijeno i bačeno u jame 1941. godine. “Ne mogu ni zamisliti kako su se osjećali potomci stradalih u Prebilovcima i ne mogu pojmiti kako je moguće da u civilizovanom svijetu postoje oni koji i dalje pokazuju nehuman odnos prema stravičnim zločinima. Umjesto pijeteta prema žrtvama, civilima, povampiruje se ustaški pozdrav”, napisao je Blanuša, pozivajući državno Tužilaštvo da reagira, a srpske predstavnike u institucijama BiH da pokrenu proceduru zabrane ulaska Thompsonu u našu zemlju.

No, od toga neće biti ništa, srpskim predstavnicima u institucijama BiH gospodari SNSD, kome su ustaše pogonsko gorivo za veličanje četništva i revitalizaciju zla u režiji Draže Mihailovića i njegovih pristaša. Što nimalo ne škodi bliskoj suradnji partijskog vrha s kolegama iz HDZ-a BiH i njihovim zajedničkim naporima da se civilizacijske vrijednosti antifašizma potisnu u našoj zemlji. I još iskoriste protiv nje: Aleksandar Vulin, beogradski trbuhozborac imenjaka Vučića i senator Republike Srpske, Thompsonovo orgijanje shvatio je kao priliku da se obruši na Federaciju, visokog predstavnika Christiana Schmidta i Evropsku uniju jer mirno “posmatraju okupljanje ustaša na korak od jama bezdanica u kojima su njihovi dedovi bacali srpsku decu”.

Ni Vulin ni Blanuša nisu riječi rekli na istupe Draška Stanivukovića u hrvatskom Gračacu, na Svetosavskoj akademiji. Gradonačelnik Banje Luke je, istina, uredno platio kaznu od 700 eura zbog svojatanja Like i Dalmacije, a onda se zaputio u Beograd i nastupio na Informeru, obećavajući kako ga niko neće ušutkati. Nastavit će, dakle, kidisati na Hrvatsku, kao što će i Thompson jurišati na Mostar. Antifašizam, civilizacijske vrijednosti i historijske činjenice nemaju svojih jurišnika. Imaju Dragana (Markovinu) koji dežura kod Partizanskog groblja i onog drugog (Čovića) koji neće ni da čuje za njegovo obnavljanje. I upravo je zato Partizansko i spomenik društvu u kojem živimo, razbijenom, devastiranom i uništenom.