USAID na aparatima

Amerika je, kao društvo, poznata po pragmatizmu, a nova administracija velike svjetske sile počela se ekspeditivno obračunavati s vlastitim državnim organima i institucijama: prvi na Trumpovoj listi za institucionalni odstrel našao se USAID, najpoznatija razvojna agencija te vrste u svijetu, koja još od 1961, kada je osnovana, pomaže nerazvijenim zemljama da kroče na stazu ekonomskog razvoja i društvenog napretka. Elon Musk, koji se nametnuo u prvog Trumpovoj savjetnika, inspiratora i izvođača radova, nakon preliminarne analize aktivnosti USAID-a zaključio je kako se radi o agenciji koju je nemoguće popraviti. Prvo je suspendirao sve aktivnosti te organizacije na tri mjeseca, a zatim je preko Odsjeka za vladinu efikasnost (DOGE), kojim rukovodi, blokirao isplate, onemogućio pristup e-mailu i web stranici. Iskopčao im je kablove, rekli bi kolokvijalno. Poetični Trump je amenovao Muskovu dijagnozu riječima kako je USAID-om upravljala skupina “radikalnih luđaka”, njegove pristalice su multiplicirale ove tvrdnje dodajući kako se radi o NGO parazitima i radikalnim ljevičarima te je stvoreno pozitivno javno mnijenje za drastičnu redefiniciju USAID-a.

Na opasnosti ovakvog pogroma ukazao je senator demokrata Chuck Schumer koji ovakva djelovanja vidi kao djelovanje “vlade iz sjene”, koja je izvela neprijateljsko preuzimanje federalne vlade, njezinih institucija i agencija. Trump je potpuno normalizirao vaninstitucionalno ponašanje u političkom i društvenom životu, a njegovi prekaljeni lojalisti sada reformiraju američke institucije. Trumpova odluka neobično je razveselila silnu plejadu političara s jugoistoka Europe koji su i sami nekada bili korisnici američke razvojne pomoći, ali su se recentno pobunili protiv tog oružja američke hegemonije, kako su etiketirali USAID. Mađarski predsjednik Orban, koji je od svih političara najopsjednutiji nevladinim sektorom – posebno Soroševom fondacijom Otvoreno društvo – izrazio je veliku radost zbog najavljenih ukidanja USAID-a, koji je financirao lijeve i liberalne medije u Mađarskoj, a koji njegov lik i djelo ne preferiraju baš previše. Percepciju USAID-a kao zločestog djeteta ili malignog aktera od autoritarnih političara, potvrdio je i predsjednik Vučić, koji je slavodobitno izjavio kako će sada “svašta da bude”, indirektno optužujući tu američku agenciju za organiziranje aktualnih protesta u Srbiji. I političari nižeg ranga obračunavali su se s američkim agenturama u liku USAID-a: Milorad Dodik ih je optužio da su financirali raspad BiH – najavio je i restriktivne antiNGO zakone - a pravomoćno osuđeni bivši premijer Novalić ih je optužio za vlastiti krivični progon i sudbinu uznika.

Prva faza ovog institucionalnog pogroma završila se na način da je mjesto administratora USAID-a privremeno preuzeo državni tajnik Marco Rubio koji je već najavio novog lidera te organizacije: Pete Marocco, koji bi trebao stati na čelo reformiranog USAID-a, radio je u raznim sektorima State Departmenta, a zajedno sa suprugom je svojedobno sudjelovao u desantu Trumpovih pristaša na Capitol Hillu – otkrili su novinari – a nepotvrđeni uvidi se još istražuju. Tako je Trumpova administracija lagano apsorbirala USAID, koji godišnje raspolaže s 40-50 milijardi dolara. Usporedbe radi, izdaci za vojsku 2023. bili su oko 820 milijardi i čini se da će USAID prestati postojati u obliku na koji su nerazvijene zemlje navikle: planira se generalna redukcija osoblja te će ih od 13.000 zaposlenih ostati, predviđa se, između 250-400.

Šezdesetih godina, točnije 1961, kada je USAID osnovan, politička klima je bila sasvim drugačija. Tada je na čelu Amerike bio John Fitzgerald Kennedy, koji je potpisao Zakon o stranoj pomoći s kojim je naložio uspostavu jedinstvene agencije za koordinaciju strane pomoći. A svojom izvršnom odredbom osnovao je Agenciju za međunarodni razvoj koja je preuzela odgovornost za koordinaciju i alokaciju pomoći zemljama u razvoju. Ovo je bio tangibilan simbol Kennedyjeve politike koja je poticala osnaživanje gospodarskog, političkog i društvenog razvoja depriviranih država: državama se pomagalo da razviju svoje resurse i poboljšaju životni standard, unaprijede obrazovanje te da uspostave odgovorne vlade. Iako sam JFK, kao mladi kongresmen, nije bio veliki zagovornik sličnih vanjskih aktivnosti, mišljenje je promijenio kada je 1951. posjetio Izrael, Pakistan, Indiju, Koreju, Japan i druge bliskoistočne i dalekoistočne zemlje. Potresen viđenim nerazvojem i ljudskom patnjom i fragilnim institucijama – njegovi dnevnici s putovanja donose bilješke o tome – smatrao je da je američki narod naprosto odgovoran za razvoj tog dijela svijeta. USAID nikada nije mogao preuzeti funkcije domaćih institucija koje su najodgovornije za razvoj vlastitih država i društava, ali je alocirao trilijune dolare s ciljem ojačavanja najosjetljivijih segmenata krhkih društava: demokratske postavke, medije, ekonomiju, infrastrukturnu i ljudsku obnovu. Američka razvojna pomoć je bila opipljiva. Naravno, grešaka nije manjkalo: optuživalo se USAID za širenje američkog utjecaja, mekanu hegemoniju, neokolonijalne postavke i lošu alokaciju sredstava. No, konkretne radnje u razvoju infrastrukture i obnove, pluralizaciju javne sfere te pomoć u javnom zdravstvu fragilnih država ovoj agenciji američkog naroda nitko ne može osporiiti. Sada, s Trumpovim velikim resetom, USAID prestaje postojati u obliku na koji smo navikli. No, ipak je sigurno da će se američka vanjska pomoć nastaviti, ali pod drugom administracijom i pripadajućim političkim agendama i ciljevima.