Umrlo je i dostojanstvo

Jecaji, buketi cvijeća i počast žrtvama. Tišina koja je glasnija i od samog vriska. Kiša koja odzvanja asfaltom nakon nesnosnih vrućina. Na licima živih stapaju se kapi kiše i suze. I dok su stanovnici Sarajeva i ostalih gradova ispraćali posmrtne ostatke sedam žrtava genocida počinjenog u Srebrenici u julu 1995. godine kako bi napokon svoj smiraj našli u Potočarima, omladina je zaluđena i u transu dočekivala IShow Speeda, ko god on bio jer za njega prvi put čujem. Možda nisam u trendu i nisam cool, ali ko je ovaj lik? Okupljena masa uzvikivala je njegovo ime, a atmosferu su upotpunili i trubači. Bila je ovo avantura koja je u samo tri sata prikupila 1,6 miliona pregleda. Možda i nije za čuđenje s obzirom na to da smo narod koji je uživo pratio i prijenos mučenja i ubijanja žene i majke u Gradačcu.

Ko je čovjek koji je okupio stotine hiljada ljudi u glavnom gradu BiH? Kažu da je poznat po snimcima dok igra videoigrice. Koji posao, bravo. Sa 16 godina postao je milioner, a sada obilazi zemlje širom svijeta. Bravo, on je dokaz da se i pošteno može dobro zaraditi. Dok je ovaca, biće i vune. Samo što su ovce u ovom slučaju, nažalost, naše uzdanice, naša omladina.

Oni koji su ga doveli, trebali su imati barem mrvicu dostojanstva i ne raditi to u julu, kada se naša zemlja bolno i jako sjeća ubijenih u genocidu. Kada preživjeli plaču i koračaju putevima smrti kojima su koračali ubijeni pokušavajući bježati od katila. Da li smo toliko nisko pali da pojedincima ništa nije sveto? Da li smo toliko okrenuti novcu i zaradi da nas se više ne tiče uopće kako se osjećaju oni pored nas.

Obišao čovjek, kažu, gotovo kompletan grad, slikao se pa čak se i sam šokirao dolaskom fanova koji su doslovno okupirali grad. Bio je to haotičan doček. Ne znam samo kako je uspio pojesti pitu i baklavu, a kažu da jeste. Ćevape probao, pišu pojedini, pojesti u jednoj ćevabdžinici, ali je na kraju završio obrok u drugoj zbog silne svjetine koja ga je okupirala. Čovjek jeo, a na hiljade mladih ga gledalo i ibretilo se, što kažu. Zamislite pa on jede. Zanimljivo je gledati to. Susreo se, kažu, i s Nunijem. Ko je sad pa Nuni? Kažu i on influencer, i to popularan, a ja i za njega prvi put čujem. Šokantna je informacija kako je u prijenosu uživo stizalo bezbroj poruka da se ne zaboravi Srebrenica koje se sjećamo jače nego ikada u ovom mjesecu i kako se YouTuber Ishow Speed interesirao šta je Srebrenica, što svakako govori o njegovom informiranju i pismenosti, a taj neki Nuni izbjegavao je dati odgovor i tek na kraju ipak promrmljao kako je to dan žalosti vezano za rat. Bože, u šta smo se pretvorili? Bio je i na stadionu “Asim Ferhatović Hase”. Nisam sigurna da je na posljednjem koncertu Dine Merlina bilo toliko ljudi. Posjetio Sedrenik i zamislite jahao konja. Ma hajte, molim vas… Stvarno.

Kada je poslije rata u Sarajevo stigao Bono Vox i pio kafu na Baščaršiji, bio je šokiran činjenicom kako ga niko nije ometao ni prilazio. Tada su Sarajlije još imale svoje dostojanstvo. Prokomentirao čovjek kako nam zavidi na ovome, jer svi imaju priliku da uživaju u privatnosti. Nobelovac Ivo Andrić slušao je za života dobacivanja tipa:

- Halo, nobelovac, napiše l’ se šta?

U Sarajevu su se ljudi s, dok je živ, neka ga s rajom, da se ne pohasi.

Nažalost, danas smo to definitivno pokopali. Umrlo je… S ovim je umro i djelić mene, kao i manjine vjerujem onih kojima je Sarajevo rodni grad, grad njihovih predaka, srce, duša, nadahnuće… Pjesma kaže: Je l’ Sarajevo gdje je nekad bilo il’ se mome srcu učinilo?

E pa, druže, Sarajevo jeste gdje je nekad bilo, ali više nije ono što je bilo.

Ovo definitivno više nije moje Sarajevo. Ko su ovi ljudi koji žive u njemu? Sarajeva se ne odričem, naravno, ni po cijenu života, ali potrudit ću se da ga pamtim onako kakvo je nekad bilo, jer ovdje su sada neki novi ljudi koji su, izgleda, uspjeli da pogaze stoljeća i stoljeća sarajevskog dostojanstva. Sve je palo u vodu. Dali smo dostojanstvo, kulturu, obraz pa evo i ulice… Sramota!