Umjesto prazničnih čestitki

milisav tomović web/
Milisav Tomović
Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Bili su nam ponovo praznici. Veličanstveno ukrašeni i osvetljeni gradovi, svečane manifestacije, praznično aranžirani izlozi, bogata ponuda na uličnim tezgama i restoranima, razdragani turisti i muzika uličnih zabavljača nagovestili su veselje. Trebali su da nam donesu radost, izmame osmeh na usnama i da nam bar privremeno odagnaju svakodnevne brige i osećaj teskobe. Da li je tradicija slavljenja i praznična atmosfera u tome uspela, zavisi od subjektivnog osećaja svakog pojedinca i objektivnih okolnosti u kojima živi. Ni ove godine, nažalost, kao ni one prethodne nemamo mnogo razloga i uslova za slavlje.

Šta se dešava sa ljudima i svetom u kojem živimo? Savremeno doba je za većinsku ljudsku populaciju postalo doba haotičnih i tragičnih promena u kojima je sve teže obezbediti egzistenciju i sačuvati unutrašnji mir, dostojanstvo i ljudske vrednosti. Godinu koju smo ispratili obeležili su ratovi, nasilje, patnja nedužnih ljudi, teror i kriminal u svim mogućim oblicima, ali i spoznaja da vladajuće elite, od lokalnih do svetskih, nemaju interesa da se ozbiljnije suprotstave takvim pojavama. Na sve to na adekvatan način ne reagujemo, kao da se svi nalazimo u nekom opijenom stanju. Vreme je da se zapitamo kuda smo to krenuli i kakvu to budućnost gradimo?

Čitajte kolumne Milisava Tomovića:

U mnogim statističkim izveštajima ističu se prednosti razvoja savremenog društva (smanjuje se smrtnost, produžava ljudski vek, priraštaj stanovništva je sve veći, ponuda i potrošnja veća je nego ikad...). Ipak, turbulentna kretanja na svim poljima u svetskim okvirima, mnoštvo informacija, ogroman napredak nauke i modernih tehnologija, demokratija i savremeni svetski poredak donose nam sve više pretnji, nejednakosti, frustracija i nasilja umesto mira, jednakih prava i prosperiteta. Sve je veća pretnja od posledica klimatskih promena, globalnih katastrofa, lokalnih sukoba, nuklearnog rata, terorizma, pandemija, ali i od zloupotrebe savremenih dostignuća, veštačke inteligencije, biotehnologije, sajber-napada, svemirskog otpada... Nikad nije bilo glasnije priče o demokratiji, toleranciji, ljudskim pravima i poretku koji teži ka trajnom miru, a ni opasnijih sukoba, tenzija, većih izdvajanja u trci za naoružanjem, niti većeg jaza između bogatih i siromašnih u lokalnim i globalnim razmerama. Uz pomoć kapitala i različitih pritisaka moćna i bogata elita svoje političke namere sprovodi preko nadnacionalnih institucija i kompanija, a njihov uticaj na politike najvećeg broja država u svetu je očigledan. Tako dolazimo do zaključka da je savremeni svetski poredak i neoliberalni kapitalizam zloupotrebom moći, kapitala i uticaja izopačio etiku ljudskog roda stvarajući u svetu sve veći jaz između bogatih i siromašnih pojedinaca i država.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Naše duboko podeljeno društvo, koje nema adekvatne odgovore na svetske, međusobne i unutrašnje krize, niti je orijentisano ka neophodnim reformama, društvenim promenama i ekonomskom progresu, postalo je žrtva savremenih tokova. Zbog neadekvatnih vladajućih politika došlo je do duboke političke, društvene i socijalne krize i masovnog iseljavanja stanovništva. Svedoci smo najgore forme kapitalizma u kojem je grupa ljudi zloupotrebila poverenje glasača i demokratske procese da bi uz pomoć nacionalističke retorike, ratnih zasluga, lažnih obećanja i podizanja nacionalnih tenzija došla na vlast i na isti način se na vlasti održala. Predstavljajući sebe vladarima, a narod potčinjenom masom, manipulacijama, zloupotrebama, korupcijom i pljačkom je osiromašila narod. U nedostatku pravne i ekonomske sigurnosti i slobode izražavanja sopstvene volje, obespravljeni i dezorijentisani narod ipak im je najveća podrška i uvek ih iznova dovodi na vlast. Tako su demokratija, humanost i nacionalni interesi postali samo fraze koje koriste u cilju sprovođenja onoga što im donosi korist stvarajući prostor za društvene devijacije. Tragedija je u tome što su takve devijacije izmenile sistem vrednosti i postale prihvatljive za većinsku populaciju uprkos tome što joj ne garantuju ni bolji život ni perspektivu.

Ubrzane i suštinske promene na makro i mikroplanu utiču na sve aspekte ljudskog života. Prema potrebama modernog društva menjaju se politika, privreda, kultura i društveno okruženje. To zahteva nove pristupe vaspitanju i obrazovanju mladih ljudi, ali i ostalih članova društva. Kao dobar poznavalac stanja u ovoj oblasti, skoro pedeset godina upozoravam na slabosti koje su prisutne u vaspitno-obrazovnom procesu, kod nas i u svetskim okvirima nekad, a pogotovo danas. Odnose se prvenstveno na sticanje formalnog znanja i veština, bez usmeravanja na kreativnost i formiranje sopstvenih stavova razvijanjem sposobnosti za kritičko razmišljanje. To se naročito odnosi na sve oblasti društvenih nauka. Na taj način se obrazuju kadrovi kojima se lako manipuliše, koji nisu u mogućnosti da shvate potrebu za promenama i da ih pokrenu stvaranjem kvalitetnijih odnosa u društvu. To je u interesu samo političkim i ekonomskim elitama koje teže da zadrže postojeće stanje. Kao posledica toga, institucije su postale stranački plen i predmet postizborne trgovine, pa su u državnim preduzećima i institucijama na odgovornim funkcijama podobni stranački kadrovi umesto kompetentnih stručnjaka. U obrazovanju je zanemarena i humanistička komponenta vezana za odnose među ljudima, zbog čega se održavaju i produbljuju mnoge društvene devijacije i međunacionalne tenzije, što je takođe u interesu političkim elitama.

Društvo ne može da bude uspešno bez funkcionalnih institucija. Institucije mogu da funkcionišu samo ako u njima rade kompetentni, časni i obrazovani ljudi. Zato treba imati u vidu da sve počinje i da se oslanja na kvalitetno obrazovanje. Bez kvalitetnog obrazovanja nema uređenog društva, ni funkcionalnih institucija, ni kompetentnih stručnjaka, ni slobodno mislećih ljudi. Posledice po našu zemlju, ali i ukupnu civilizaciju, vidimo danas u nedostatku humanosti, etike i perspektive za nas, našu decu i većinsku svetsku populaciju.

U okolnostima kad većina ljudi nema osnovne uslove za dostojanstveni život, vrednosti i znanje se zanemaruju, a promoviše se bogaćenje “snalažljivih” pojedinaca, nisam imao volje za slavljem. Kakav je naš odgovor na sve ono što čini da se osećamo bespomoćni, obespravljeni i poniženi? Samoproglašena elita urušava jedinu otadžbinu koju imamo. Podelila je narod i zarobila sve institucije. To nema veze sa politikom. To su neskriveni kriminal, nasilje i bahaćenje kako bi se porobio i orobio sopstveni narod. Vreme je da se probudimo iz kolektivne kome, prevaziđemo zablude i veštačke podele i da počnemo da se borimo za svoje živote. U to ime, želim onima koji su praznovali kako su želeli i mogli da nakon svega prizovu pamet u glavu, jer niko nam neće pokloniti bolji i sigurniji život ako se za njega ne izborimo sami.