Uloga rakije u paralizi vlasti

Da li samo zbog iznenadnog lirskog nadahnuća ili, zaista, zato što je bio “izrazito šokiran glasanjem o hitnom postupku vezano za ovaj zakon” (o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara), tek HDZ-ov državni poslanik Predrag Kožul nam je prošle sedmice otkrio suštinu dobrog broja onih koji sjede u državnom Parlamentu, te njihov moralni, stručni, politički i, uopšte, javnosti dostupan profil. Njegovo “budući da sam bio šokiran, morao sam otići do kluba i popiti jednu rakiju, te s kolegama raspraviti smisao našeg ostajanja na sjednici”, konačno je demaskiralo - ako je to, poslije svega dosad viđenog, bilo potrebno? - i motive, a još više ulogu poslanika ovog tipa u najvišem zakonodavnom organu ove države. I, naravno, i učinak, bez koga tekuće paralize vlasti, blokade sistema i sramnog otaljavanja poslova kojim se takvi bave ne bi ni slučajno bilo.

Iako u skladu s višemjesečnom blokadom vlasti, jalovošću institucija i stranački lohotno, a nekažnjeno i bezgranično neumnim iživljavanjem, i prošlosedmična sjednica državnog Predstavničkog doma je imala šanse da bude uspješna. Dva zakona - o javnim nabavkama i o izmjenama i dopunama Zakona o Vijeću ministara - očekivano su uspalila podjele, prepucavanja i ujedanje. Ali, kada se ispostavilo da je samovolju i besprimjernu osionost predsjedavajuće Vijeća ministara Borjane Krišto moguće anulirati korekcijama tog zakona, kojima bi to ubuduće bilo osujećeno - u igru je “svečano” uvedena rakija. Pa je, potom, sve krenulo tokom koji je svojstven ovom, ali ne i normalnim parlamentima.

Namah je bilo jasno koliko je dubok rov između branilaca zakonitosti i reda i onih koji se tome suprotstavljaju i nesuvislim argumentima - naročito protiv toga da se, umjesto plaćanja smiješno malih novčanih kazni za tenderske mućke, odsad krivično odgovara. Posebnu buru je izazvalo propisivanje brana za zloupotrebu tendera. Na površinu su isplivali lako prepoznatljivi motivi onih kojima je to prst u oko, recimo kroz pokušaj podvale u vidu intervencije SNSD-ovog Milorada Kojića - da bi poštovanje tenderskih procedura izazvalo probleme u zdravstvu. To nije pilo vode i predložene zakonske promjene su prošle. Pomogao je u tome stav Agencije za javne nabavke (iz saopštenja koje potpisuje direktor Tarik Rahić) da to neće dovesti do kolapsa zdravstvenog sistema, jer “Zakonom se jača odgovornost, povećava transparentnost i sprečavaju zloupotrebe javnog novca, uključujući i zdravstveni sektor”.

Kad su izmjene propisa o javnim nabavkama ipak prošle - s vrlo izvjesnim potopom u Domu naroda - nastavak prepucavanja je otišao u tačku kod izmjena Zakona o Vijeću ministara. Direktan povod za to je obrazložio NES-ov Jasmin Emrić: već peti mjesec se čeka da predsjedavajuća Borjana Krišto odmrzne izbor novog ministra sigurnosti u liku Nebojše Vukanovića. Iako je 19 poslanika to pisanim putem zatražilo i iako Zakon o Vijeću ministara obavezuje njegovu šeficu da reaguje u roku od 15 dana, Borjana Krišto za to ne haje i, na braniku partnerske ljubavi HDZ-a i SNSD-a, uporno i srčano doprinosi blokadi vlasti. Poslanici su to durali dok se moglo durati, a sada to, eto, više ne žele.

I tu je, nakon “šokantne” zakonske izmjene o tome da, na zahtjev 14 poslanika (trećine Doma), čelnik državne vlade mora reagovati, predstavu začinio Predrag Kožul. Čovjek je šokiran i javno priznaje da sebi može doći samo uz pomoć rakije. Nije šokiran time što se njegova stranačka kolegica Krišto oglušila o onih 15 zakonom propisanih dana. Ni time što ista dama, poslije prošlosedmičnog briselskog konačnog potpisivanja ugovora sa FRONTEX-om, trijumfalno izjavljuje da se ona ponaša i radi u skladu sa ustavnim i zakonskim odredbama - što se, izgleda, ne odnosi na poštovanje Zakona o Vijeću ministara? - već mu je šokiranost izazvalo to što je većina poslanika (uz obavezno SNSD-ovu kontru) izglasala promjene i otvorila put ka tome da prvi lik državne vlade najzad otkoči ono što uspješno sabotira već mjesecima.

U nekim drugim prilikama i na nekim drugim mjestima sve ovo bi imalo izglede za to da bude proglašeno tragikomičnim, s većim udjelom komičnog i crnohumornog. U našim prilikama i na našem mjestu ustaljeno poslaničko ruganje kroz izvrtanje suštine, načina i svrhe rada državnog Parlamenta ozbiljno konkuriše za to da bude nazvano konačno dešifrovanim generalnim ciljem da se uradi što manje, da i urađeno bude naopako i da se - uz skoro zaboravljeni evropski put, jer niko ozbiljno više ne pominje ni Plan rasta, ni pare, ni uslove za primicanje Evropi - javno, pred kamerama, otvoreno pokaže da bez dopingovanja rakijom i sličnim opijatima neki poslanici naprosto ne mogu, neće i ne znaju da rade.