Ukrajina: mir je (još) daleko

Oni koji su izrazili sumnju o tome da će susret američkog predsjednika Donalda Trumpa i njegovog ruskog kolege Vladimira Putina na Aljasci dovesti do dogovora o prekidu rata u Ukrajini, pokazalo se da su bili u pravu i da će, nakon uključivanja u pregovore i ukrajinskog lidera Volodimira Zelenskog, trebati još vremena za definitivni pakt. Njihov sastanak najavljivan je s velikim očekivanjima, ali ni jedan ni drugi nakon susreta nisu iznijeli konkretne rezultate, nego su u obraćanjima obojica spomenula značajan napredak, bez detaljnog pojašnjenja šta ta formulacija podrazumijeva.

Jedinu precizniju informaciju dao je Trump u intervjuu za Fox News, rekavši da je s Putinom postignuta suglasnost o podjeli teritorija i da je na Zelenskom sada da napravi dogovor, dodajući da bez pristanka Ukrajine nema trajnog rješenja. S druge strane, Zelenski je ranije više puta poručio da neće pristati na razmjenu teritorija niti na predaju ukrajinskih oblasti koje se nalaze pod ruskom okupacijom. Pažnju je privukla i Putinova reakcija na Trumpovu opasku da će se uskoro ponovo vidjeti, uzvratio je riječima: “Sljedeći put u Moskvi”.

Susret Trumpa i Putina na Aljasci, nažalost, nije značio prekid rata u Ukrajini, gdje broj mrtvih vojnika na obje strane i ukrajinskih civila i dalje nezaustavljivo raste, tako da se i tri i pol godine od početka ruske agresije vode neke od najžešćih borbi. Rusi masovno ginu u napadima na ukrajinske položaje, dok Ukrajinci stradaju u upornoj i snažnoj obrani svakoga sela, koje napuštaju tek kada se nađu u okruženju, ali zbog toga su i njihove žrtve veće. Tijela nekoliko tisuća mrtvih Ukrajinaca vraćena su Ukrajini u posljednje dvije zamjene između sukobljenih strana, a Rusima nekoliko stotina, što ne predstavlja stvaran omjer poginulih, što potvrđuje rusko napredovanje, ali i ukrajinsku odlučnu obranu s obzirom na to da veliki broj mrtvih ostaje na okupiranom teritoriju.

Zapravo, o ljudskim gubicima u ovom ratu nema pouzdanih podataka budući da i Kijev i Moskva, zbog vlastite javnosti, prikrivaju realno stanje, prikazujući manje brojeve. Mediazona, ruska neovisna medijska kuća usmjerena na antiputinističku opoziciju koja prati ruske gubitke u ovom ratu, utvrdila je točna imena više od 95.000 Rusa poginulih u borbama u Ukrajini, dok je prema riječima Zelenskog više od 46.000 ukrajinskih vojnika ubijeno na bojnom polju od početka ruske invazije. To je ono što su strane priznale, ali broj poginulih u ovom ratu je mnogo veći, dok se o tome koliko je ranjenih i nestalih samo pretpostavlja, a bolnice su itekako pune.

Prije rata u Ukrajini mnogi su vojni stručnjaci diljem svijeta smatrali da su jedina ozbiljna oružja za kopneno ratovanje visokog intenziteta oklopna vozila na gusjenicama, ali događaji nakon ruske agresije pokazali su suprotno, jer oružja na kotačima ne samo da su savršeno prikladna za oružane sukobe najviše razine već se i pokazuju boljim od nekih drugih vrsta oružja. Topnički sistemi montirani na kamionska podvozja ili šasije i prije spomenutog rata dobili su na popularnosti, tako da je u ponudi sve više samohodnog topništva na kotačima i puno je više potencijalnih kupaca koji ih žele nabaviti. U protekle dvije godine zabilježene su narudžbe za vojske više zemalja. Francuska, Litva i Belgija odabrale su francuski CAESAR Mk2 (Cezar); Estonija CAESAR Mk1; Češka CAESAR 8 x 8. Brazil je odabrao izraelski ATMOS 2000, a Ujedinjeno Kraljevstvo i Njemačka objavile su planove za kupovinu sistem RCH 155 temeljenog na njemačkom vozilu Boxer u konfiguraciji pogona 8x8. Ukrajina je u međuvremenu počela proizvodnju haubice na kotačima 2S22 Bohdana, a prošle godine i Rusija se pridružila trendu, haubicom na kotačima 2S43 Malva, prekidajući svoju tradiciju ponude gusjeničnog samohodnog topništva.

Uskoro će početi serijska proizvodnja nekoliko prototipova samohodnih haubica: njemačka ATI na podvozju Iveco 8x8 i AGM na vozilu Piranha 10x10 HMC, turska T-155 Yavuz, slovačka EVA, češka Morana i srpska Nora B-52 NG. Finska tvrtka Patria namjerava postaviti svoje vučeno topničko oružje od 155 mm na podvozje s kotačima. Zanimljivo je da Američka kopnena vojska nema samohodni topnički sistem na kotačima iako je 2021. testirala haubice CAESAR, ATMOS, Archer i Nora B-52. CAESAR je naoružan sa 155 mm/L52 top/haubicom, opremljenom s poluautomatskim punjenjem. Može ispaljivati standardno NATO-ovo streljivo za top 155 mm. Maksimalan domet topa je 34 km, a brzina paljbe šest granata u minuti. Borbeni komplet vozila sastoji se od 18 granata.

Kao sekundarno naoružanje može se ugraditi strojnica 12,7 mm na krov kabine kamiona, a posadu čini pet vojnika. Prije desetak godina Tvornica mašina i hidraulike Bratstvo Novi Travnik počela je proizvodnju haubice kalibra 155 mm i to je prvo moderno topničko oružje proizvedeno poslije rata u Bosni i Hercegovini. Riječ je o oružju koje je gotovo u potpunosti bh. proizvod, jer osim kamiona i računarske opreme za navođenje, sve je proizvedeno u novotravničkim pogonima. Ova haubica je vrlo tražena jer je do 20 posto jeftinija od konkurentskog tipa i mnogo lakša, što ovom topničkom oružju poboljšava mobilnost. Haubica iz Bratstva ima domet 40 km, automatsko punjenje šest granata, kompjutersko GPS navođenje i – NATO kalibar 155 mm.