Ujeo vuk Zaimovića

Da božica pravde na Balkanu nije slijepa, već ponekad i vidovita, stara je priča koja je prošle sedmice dobila potvrdu za koju se obično koristi poslovica - i vuk sit i ovce na broju. Općinski sud u Sarajevu, naime, upisao je u sudski registar Tarika Zaimovića kao rektora Univerziteta, a nakon što je Kantonalni sud odobrio mjeru zaštite i odgodio izvršenje pravosnažnog inspekcijskog naloga do okončanja upravnog spora. U prevodu, ne lipši magarče do zelene trave, formalno-pravno Zaimović je rektor, a to što ministrica za nauku, visoko obrazovanje i mlade Adna Mesihović tješi i sebe i javnost kako se mjera osiguranja odnosi isključivo na odgađanje izvršenja drugostepenog rješenja, dok prvostepena odluka ostaje na snazi, dobro zvuči. Ali samo to. Tim prije što - gle čuda - upravo na ministricu Mesihović tipuju svi dobro obaviješteni kao sigurni zicer koji ispada iz Vlade Kantona Sarajevo, a Zaimović zadovoljno trlja ruke: upravni spor može potrajati do kraja mandata, kad on, je li, može i ispoštovati inspekcijski nalog i raspisati novi konkurs za izbor rektora. Koliko je zagrizao za funkciju, ne vjerujem da bi bilo iznenađenje kada bi naknadno poveo novi spor da dokaže da mu ovaj mandat i ne važi, pa da rahat krene u osvajanje dva nova. Ko zna, možda je vrijeme da UNSA dobije i doživotnog rektora, ovaj se baš začešljao, a valja mu priznati i da nije bez osnova tvrdio kako je dobar i podoban baš svim političkim opcijama.

Agilna ministrica Mesihović, koja je posao shvatila više no ozbiljno, pa se očito dobro zamjerila kojekakvim višim interesima, toliko da je svojim zalaganjem za ugled ovdašnjeg visokog obrazovanja zaslužila ispadanje iz Vlade, pokušava da sačuva obraz ne samo Ministarstvu, vlasti, već i pravosuđu, pa je objasnila kako mjera Kantonalnog suda zapravo predstavlja privremenu pravnu sigurnost za Univerzitet u Sarajevu. Što će reći da je i sud bio svjestan da je Zaimović u rektorskoj fotelji neeksplodirana bomba koja dovodi u pitanje validnost čitavog procesa na Univerzitetu. Pa se - umjesto provođenja pravosnažnog rješenja inspekcije - odlučio na legalizaciju Zaimovića, koji će u upravnom sporu dokazivati kako inspekcija i zakoni ne važe na UNSA, a ako se sudu nekad slučajno omakne (zaluta neki sudija raspoređen CMS-om) i presudi drugačije, uvijek imaju žalbe i procesi koji se mogu razvući koliko je potrebno da se proces vrati na početak. Da bi - u konačnici - mogao dokazati pravnu vidovidost već iskazanu u potrebi pravne sigurnosti Univerziteta, makar to značilo da je obezbjeđuje pravno nesigurni Zaimović, izabran za rektora po poništenom konkursu?! Ima i druga strana, ona inspekcijska i Ministarstva koja bi - u istom procesu - trebala insistirati na zakonitosti, no kako već vidimo da je ovdje ujeo vuk magarca, jasno je da će svima politički korektno biti da se kola slome na nekoj inspektorici i nekoj (bivšoj) ministrici.

Em su žene, a novi rektor baš nije naročito gender korektan, uostalom politika je na Balkanu muški posao, em su dokazale da se drže pravila i procedura k’o pijan plota, što u ovoj domaćoj baruštini nije naročito poželjno, ne toliko zbog alkohola koliko zbog plotova. Valja ih zagraditi, da se zna čija je u čijoj, a i da se vidi šta se traži, šta su poželjni aduti. Recimo, fleksibilnost, naročito kad je o zakonima riječ, širok spektar političke podobnosti, kako bi se moglo izaći u susret različitim oblicima moći, strateški pristup tenderima, da se zna raspored i za ovce i za novce. A Zaimović ispunjava baš sve uvjete, nije džaba Senat zažmirio na oba oka dok je glasao za njega, iako je - pripremajući teren - svjesno skršio procedure i njima, dekanima (dok nije objavljeno na portalu Oslobođenja), redom slao SMS poruke nudeći im, u četiri oka i uživo, prezentaciju svog programa rada. Je li tamo gdje je došao u program ubacio koju svot(ic)u, nikada nećemo saznati, ali ima mjesta sumnji, jer je Zaimović svakako (is)koristio svoj položaj prorektora za finansije, ne samo glasajući za sebe, iako protukandidatkinja nije imala to pravo, već i isplatom na račune studentskih udruga, netom po izboru. Previše je tu slučajnosti da bi iko u njih povjerovao.

Zapravo, prave su slučajnosti, da ne kažem incidenti upravo ženskog roda: da UNSA nije spremna za rektoricu presudio je jedan glas, koji se naknadno prometnuo u tri, inspekcija je reagirala i još je inspektorica drsko potpisala rješenje, koje je potom ministrica potvrdila, uprkos silnim javnim pritiscima, koje je onako muškom šakom o sto opečatio Rektorat. Kakva je to inspekcija da zbog zakona udari na dogovor? Zna se da zakoni i inspektori važe samo za sitnu boraniju, za discipliniranje neposlušnih i nepodobnih. Zato je, u međuvremenu, iz Rektorata i prognana barem jedna istaknuta naučna djelatnica koja je - gle drskosti - također javno kazala šta misli. A nije se baš pohvalno izrazila o trasiranju univerzitetske budućnosti. No, Senat je ostao dosljedan: svi su, kao jedan, stali iza ključara sehare u prethodnim i vlasnika u novom mandatu, onih 13 koji su pokazali interes za vlastiti i univerzitetski dignitet ušutkani su. Pa nećemo valjda dozvoliti da nam se preko Drine preliju studentski protesti i da ih povedu mahom žene, studentice koje su prednjačile u podršci koleginicama i kolegama u Srbiji?

Tamo daleko djeca i omladina već duže od tri mjeseca šutnjom, blokadama fakulteta i škola, protestima na ulici odaju počast žrtvama palim zbog dogovornih tendera i nepoštivanja zakona i procedura. Riješeni su da istraju u borbi za bolje i pravednije društvo, makar vlasti slale svoje partijske batinaše da ih guraju niz fakultetske stepenice i udaraju automobilima na ulici. Uz studente su i njihovi profesori, i sve više javnih, kulturnih, sportskih, zdravstvenih, pa i crkvenih ličnosti, uvjerenih da mladost ima pravo na odgovore i priliku da manipulacije zamijeni demokracijom. Šta će to nama? Našim su vlastima tenderi svetinje, moć je u službi bogaćenja, obrazovanje i ugled omrznute kategorije, a fakulteti rasadnici budućih kadrova. Zato naši univerzitetski profesori - čast izuzecima - vežu konja gdje im aga kaže, dovoljno mudri i pametni da ne režu granu na kojoj sjede. Uvijek će se naći neki sud da odloži zakon. Te studentice, koje nam spašavaju obraz prekodrinskom podrškom, nisu njihovi đaci: one misle svojom glavom i dovoljno su samosvjesne i vrijedne da će otići odavde. Jer ovdje su žene niža bića. Kod nas su i poslovice u muškom rodu.