vizual za kolumnu boška Jakšića, trump/Benjamin Krnić

Ilustracija: Benjamin Krnić

Trumpova diplomatska diverzija u UN-u

Benjamin Netanyahu je uspeo. Donald Trump je popustio. Palestinski predsednik Mahmoud Abbas neće moći da izađe za govornicu 80. zasedanja Generalne skupštine UN-a pošto mu je američka administracija uskratila ulaznu vizu.

Diverzantski diplomatski manevar neće, međutim, sprečiti da se svet podseti na decenije izraelske okupacije palestinske zemlje i na sve brutalnosti rata u Pojasu Gaze koji je za nepune dve godine odneo 64.000 palestinskih života, mahom žena i dece, dok su plansko izgladnjivanje i masovna raseljavanja izazvali katastrofalnu humanitarnu krizu.

Palestinci su već odneli jednu diplomatsku pobedu otkako je zasedanje otvoreno 9. septembra. Generalna skupština je na osnovu prethodne inicijative Francuske i Saudijske Arabije uverljivom većinom prihvatila rezoluciju o hitnom prekidu rata i mirnom rešenju konflikta po formuli dve države: Izraela i nezavisne Palestine na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze, sa istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom. Rezolucija je dobila 142 glasa “za”, a među samo 10 glasova protiv su SAD, Izrael, Argentina i Mađarska.

“Njujorška deklaracija”, koja bi trebalo da bude usvojena na sednici 22. septembra, udahnjuje nov život rešenju izraelsko-palestinskog konflikta po formuli dve nezavisne države: Izraela i Palestine na okupiranoj Zapadnoj obali i u Pojasu Gaze sa istočnim Jerusalimom kao glavnim gradom.

Izrael još od vremena Hamasovog masakra nedužnih Jevreja i uzimanja 250 talaca 7. oktobra 2023. optužuje UN da nije jasno osudio napad, ali deklaracija koju su u startu podržali Arapska liga i 17 država je sada i oko toga jasna: Generalna skupština osuđuje napad protiv civila, zahteva oslobađanje 20 talaca koji su još u životu, poziva na kolektivnu akciju za okončanje rata i za trajno rešenje konflikta zasnovano na konceptu dve države.

Nastavak vijesti ispod promo sadržaja

Takođe se traži da Hamas okonča svoju vladavinu u Gazi i da oružje preda Palestinskoj vlasti (PA) predsednika Abbasa - istog kome je Washington onemogućio da učestvuje u radu Generalne skupštine.

Druga velika palestinska pobeda tek sledi. UN je 1974. izglasao da je Palestinska oslobodilačka organizacija (PLO) “jedini legitimni predstavnik palestinskog naroda”. Palestinsko rukovodstvo u egzilu je 1988. proglasilo Državu Palestinu koja je kao takva dobila status posmatrača u Generalnoj skupštini. UN je 2012. povisio rejting priznajući Palestinu kao ne-članicu sa stalnim posmatračkim statusom.

Palestinu danas priznaje 147 članica UN-a. Sledi novi mini talas koji uključuje do sada rezervisane zapadne zemlje. Francuska, Velika Britanija, Belgija, Portugal, Malta, San Marino, Kanada i Australija najavili su da će priznati Državu Palestinu. Gest se tumači kao pojačavanje pritiska na Izrael da okonča rat u Gazi, posle čega bi se razmotrili predlozi o raspoređivanju međunarodne “misije za stabilizaciju” pod mandatom Saveta bezbednosti UN-a.

Uzalud je premijer Netanyahu pokušavao da blokira ovakav razvoj događaja. Uzalud je tvrdio da je to “nagrada monstruoznom terorizmu Hamasa” ili “ogoljeni antisemitizam”. Uzalud ponavlja: “Ispunićemo naše obećanje da neće biti palestinske države.”

Trump je još jednom dokazao koliko ga ne zanima kontinuitet. SAD su sporazumom iz Osla 1993. učestvovale u stvaranju PA. Predsednik Bill Clinton je bio domaćin istorijskog susreta izraelskog premijera Yitzhaka Rabina i predsednika PLO-a Yassera Arafata. Podrška formuli dve države postala je standard američke diplomatije. Trump sve to ruši. Pominje se da bi, u skladu sa zakonima protiv terorizma, mogao da zabrani dolazak diplomatama iz Brazila, Irana, Sudana i Zimbabvea.

SAD su odlukom da uskrate vizu Abbasu i za još 80 palestinskih zvaničnika odabrale da budu usamljene u podršci najdesnijoj izraelskoj vladi u istoriji zemlje koju čine ekstremni cionisti, radikalni nacionalisti i pripadnici stranaka ultraortodoksnih Jevreja.

Državni sekretar Marco Rubio, jedan od najoštrijih kritičara svih koji podržavaju palestinska prava i glasni branitelj brutalnih izraelskih vojnih operacija u Gazi, optužuje PA i PLO, koje predvodi Abbas, da potkopavaju mirovne napore. Još se zahteva da Palestinci prestanu da se obraćaju institucijama poput Međunarodnog krivičnog suda, koji je za Netanyahuom izdao poternicu zbog ratnih i zločina protiv čovečnosti, ili Međunarodnom sudu pravde, i da prestane da lobira za “pretpostavljenu palestinsku državu”.

“Trumpova administracija je jasna”, kaže se u saopštenju State Departmenta. “U interesu naše nacionalne bezbednosti je da PLO i PA smatramo odgovornim što nisu ispunili svoja obećanja i što potkopavaju perspektive mira.”

Kakav cinizam! Mirovni pregovori prekinuti su još 2014. Netanyahu je godinama pre toga pomagao Hamas da se suprotstavi rivalskom Abbasovom Fatahu kako bi mogao da tvrdi da nema partnere za pregovore. Izraelski premijer je danas taj koji zarad sopstvene vlasti i izbegavanja moguće zatvorske kazne zbog optužbi za korupciju ne želi kraj rata u Gazi čijih bi dva miliona stanovnika da iseli, dok istovremeno ohrabrivanjem gradnje ilegalnih jevrejskih naselja na okupiranoj Zapadnoj obali priprema aneksiju koja bi predstavljala definitivni kraj ideje o Državi Palestini.

Opsednut mesijanstvom, Netanyahu nastavlja da sanja o obnovi biblijskog Izraela od reke Jordan na istoku do Sredozemlja na zapadu. Jerusalim je već proglasio za nedeljivu prestonicu jevrejske države.

Združenim optužbama SAD i Izrael otvoreno miniraju svaku perspektivu budućnosti Palestinaca u Gazi gde bi Država Palestina imala odgovornost za upravljanje i obnovu Pojasa uz pomoć Arapa i međunarodne zajednice - bez učešća Hamasa. Netanyahu ne odustaje od ideje da Palestince iz Gaze raseli, ako treba i za Južni Sudan. Trump i dalje sanja o lancu svojih hotela koji bi siromašnu enklavu pretvorili u novu rivijeru Sredozemlja.

Takvom politikom Netanyahu je svoju zemlju već gurnuo u ozbiljnu međunarodnu izolaciju, pa se čuju zahtevi za zamrzavanje članstva Izraela u UN-u, diskvalifikaciju iz takmičenja za učešće u svetskom prvenstvu u fudbalu ili na pesmi Eurovizije. Trump bezrezervnom podrškom svom strateškom savezniku - od politike prema Palestincima do slanja bombardera B2 na Iran - ugrožava kredibilitet SAD-a i američka partnerstva po svetu.

Bilo je ideja da se zasedanje i jednodnevna konferencija o rešenju dve države iz New Yorka premeste u evropsko sedište UN-a u Genevi, kao što je to bio slučaj 1988. kada su SAD zabranile ulazak Arafatu. Palestinci su protiv. Ne žele promene lokacije ili rasporeda koje bi mogle da ugroze diplomatske inicijative oko prihvatanja rešenja dve države i priznavanja Države Palestine. To je važnije od Abbasovog fizičkog prisustva pošto on može da se obrati videolinkom.

Kako UN da funkcioniše kada njegov američki domaćin blokira članice po sopstvenoj želji iako je to direktno suprotno sporazumu SAD-a i UN-a iz 1947? Ukoliko UN ne može da garantuje pristup, kakav se signal šalje ne samo o neutralnost UN-a već i o palestinskom putu ka priznavanju?

Uskraćivanje ulazne vize Abbasu i novo priznavanje Države Palestine neće mnogo toga promeniti na terenu - zahvaljujući agresivnom Netanyahuu i Trumpu koji je još jednom pokazao otvorenu averziju prema UN-u i ispoljio omalovažavanje sveta i njegovog najvažnijeg foruma.