Trumpov makartizam
Nimalo me nije iznenadila kontroverzna izjava Donalda Trumpa da saveznici u NATO-u trebaju oboriti ruske avione koji zađu u njihov vazdušni prostor. Ovim je povukao svoju raniju podršku Rusiji da zadrži okupirane ukrajinske teritorije u svom vlasništvu. Ovaj salto mortale uslijedio je nakon njegovih slavodobitnih izjava na Aljasci poslije susreta sa Vladimirom Putinom. Zanimljivom zvuči njegova objava: “Mislim da je sada Ukrajina u prilici da se bori, uz podršku Evropske unije, i da vrati sve teritorije natrag u izvornom obliku.”
Ovo je napisao Trump nakon susreta sa ukrajinskim predsjednikom Volodimirom Zelenskim na marginama Generalne skupštine Ujedinjenih naroda. Trump, koji je sklon nenadanim odlukama, kao npr. susreti u prvom mandatu sa Kim Jong-unom i prelazak 38. paralele, više ne može iznenaditi nikoga, a njegova politika toplo-hladno, iznenadni politički potezi, navikli su svijet. Trump je političar koji traži Nobelovu nagradu, a upotrebljava vojnu silu i zvecka oružjem, uvodi carine cijelom svijetu, a na domaćem terenu Ameriku uvodi u nedemokratsko ozračje. U brzini da riješi ratni konflikt u Ukrajini, za koji je govorio da će ga definitivno smiriti za 24 sata po preuzimanju vlasti, pokušavao je nagovoriti Zelenskog na kapitulantsko rješenje o odricanju od okupiranog teritorija. Kao da se radi o Alajbegovoj slami, navaljivao je na Zelenskog, kojeg je ubjeđivao da je to u interesu mira, jer se radi o teškom protivniku kojeg neće moći da pobijedi. Zelenski se nije dao pokolebati i zbog jasne evropske podrške Ukrajini. Zapadni političari su na drugoj strani obrađivali Trumpa da napokon “progleda”, a novinari ga upozoravali na prepredenu Putinovu igru. Napokon je izgleda postao svjestan da Putin nije “mače” niti tigar od papira, kako je Rusiju nazvao u trenutku bijesa, nego medvjed, što mu je “pojasnio” Putinov glasnogovornik.
Trump je ipak shvatio (iako nije priznao) da ga je Putin prevario, jer ovaj nema stvarnih namjera da sjedne za pregovarački sto sa Zelenskim, kako je nagovještavao nakon razgovora u Anchorageu. On sada pokušava izvesti Putina na otvoren teren. Obećanje Putina da će se sresti oči u oči sa Zelenskim zasada je samo u oblasti najobičnijih fantazija. Trump je s razlogom frustriran. Od “dogovora” na Aljasci dosta je već prošlo. Rusi su nastavili napadati civilne ciljeve u Ukrajini. Posljednju izjavu Trumpa s početka teksta moguće je čitati kao pokušaj Amerikanaca da se izvuku iz postojeće situacije i da u “rupu” gurnu Evropljane, da se oni muče sa Rusijom.
U nekoliko navrata dosad on je izjavljivao da evropske zemlje trebaju preuzeti odgovornost za odbranu Ukrajine. Na ovo se referirao poljski premijer Donald Tusk, koji je bez dlake na jeziku kazao da Trumpov iznenađujući optimizam znači prebacivanje vrućeg krompira u ruke Evrope. Trump je pritom kritizirao evropske saveznike koji kupuju naftu od Rusije (Mađarska i Slovačka, ali i drugi prikriveno) i zatražio da prestane nelojalna praksa. Uz to, traži da Evropa uvede kamate Kini i Indiji, za što se već sada zna da nije realno. Stvarno, postoje elementi koji ukazuju na postojanje indicija o američkom odmicanju od Kijeva, ali to ukrajinski zvaničnici ne daju reći. Oni reakciju američkog predsjednika vide kao opomenu evropskim zemljama da trebaju učiniti još više. Iako je Trump bio neodlučan oko podrške Evropi u slučaju zaoštravanja sa Rusijom, kasnije je izjavio da će Amerikanci podržati svoje saveznike iz NATO-a, u Poljskoj i baltičkim zemljama, ako Rusija nastavi kršiti njihov vazdušni prostor. Odgovori Trumpa - jednom “da”, drugi put “ne” - svakako zbunjuju evropske saveznike, ali njegove nedosljedne i dvosmislene riječi nailaze na dobar prijem kod Putina. Za to vrijeme ruski avioni se sve više zalijeću u zapadni prostor, a posljednji put to se dogodilo sa upadom u blizini američke obale kod Aljaske. Šta ovim želi ruski predsjednik?
Ne bih rekao rat, ali u svakom slučaju želi testirati Zapad. Ovo je igranje sa živcima do iznemoglosti. Svi oni koji su vidjeli Putina kao onemoćalo rusko “janje” na početku njegovog mandata poslije Borisa Jeljcina uvjerili su se danas da imaju posla sa “podmuklom krvoločnom zvijeri”. I to bez sumnje “pali” Trumpa koji u Putinu vidi igrača sličnog kova, ali istovremeno kod njega izaziva bijes, jer se namjerio na sličnog protivnika. Ovo dvoje se miješa i ko zna šta će izroditi. Nevolja Trumpa je ta što je svoju politiku zasnovao na isključivosti od koje ne može da se otme, čak ni po cijenu Nobelove nagrade koju žarko priželjkuje. I po tome su slični Trump i Putin.
U februaru ove godine u Bijeloj kući izgrdio je Zelenskog kao malo dijete, a samo nekoliko mjeseci nakon toga iz njega je procurilo malo empatije i pomirljivijih tonova o hrabrom momku Zelenskom. Ali najgori oblik isključivosti jednostavno vlada Trumpom i to je njegova glavna karakterna osobina. On ne može pobjeći od sebe, a po prirodi je osvetoljubiv, brutalan, ishitren, prijek, nekolektivan igrač i izrevoltiran ranijim neuspjehom na kraju prvog mandata. Njegovi potezi su nepredvidljivi, jer u istoj stvari danas radi jedno, a sutra drugo. Sve su to osobine koje ga sprečavaju da vidi problem u cjelini, ali mu se može, jer je predsjednik najvažnije zemlje svijeta. Televizijske objave potpisivanja izvršnih naredbi u Bijeloj kući, na kojima se vide njegovi saradnici kako stoje u stroju mirno, sa strane, uliva jezu kod običnih gledalaca, koji gledaju povratak makartizma za koji su mislili da je davna prošlost. Trump je oslonjen na svoje “ja” koje po pravilu nije najpametnije. I ako mir u Ukrajini zavisi samo od jednog čovjeka koji očigledno sam projektira mirovne poteze, to je obeshrabrujuće.