Trump i Von der Leyen

Nakon što je američki predsjednik Donald Trump potpisao izvršnu naredbu kojom je uveo enormno visoke carinske stope od 10 do 41% skoro svim zemljama svijeta, bura se ne stišava. Uslijedio je odmah zatim pad dionica na azijskim i evropskim berzama. No, ovdje nas zanima trgovinski sporazum sa Evropskom unijom, jer Bosna i Hercegovina gravitira ka njoj iako zasada nije njen član.

U pregovorima između SAD-a i EU oko trgovinskog sporazuma, Amerika je izašla kao pobjednik, a Evropa sa statusom pokorne gospođe, čija je zadaća da bude u sjeni svog gospodara, odlučila je da se javno povinuje Trumpu. Pokorila se i ponizila pred američkim predsjednikom koji se od samog početka svog mandata postavio kao apsolutni privredni i svaki drugi gospodar. On je ispred Bijele kuće trijumfalno određivao koliko će kojoj zemlji uvesti carina ne štedeći baš nikoga, dok su se mnogi čelnici iz petnih žila nastojali umiliti nepredvidljivom predsjedniku.

U Škotskoj, gdje se nalazio u privatnoj posjeti, došla mu je na noge predsjednica Evropske komisije Ursula von der Leyen. Tu je napokon razriješena dilema koja to i nije bila, jer su od početka SAD ostale, kako je to neko dobro primijetio, nedodirljivi epicentar moći. Amerikanci, koji su se pitali za sve, uveli su jedinstvenu carinsku stopu Evropi od 15%. Prije toga Washington je prijetio carinskom stopom od 30% i da nije postignut ovaj sporazum do 1. avgusta, Evropa je bila pripremila protivmjere na američku robu (teška srca) u vrijednosti od 93 milijarde eura.

Ali, nije to sve. Evropljani su praktično kapitulirali. Morali su prihvatiti još jedno poniženje. Ovaj sporazum uključuje, naime, još jednu ipak sramnu klauzulu o ulaganjima i kupovini energije od Bruxellesa. Pa, tako, EU će morati da kupi od SAD-a energije u vrijednosti od 750 milijardi dolara, a to je nabavka američkog LNG i nuklearnog goriva u razdoblju od tri godine. EU je dužna da uloži u privredu SAD-a još 600 milijardi dolara više nego što već ulaže. Ko je pobijedio, vidi se i iz podatka da su carine na čelik i aluminijum iz Evrope ostale i dalje 50%.

Neki ekonomski analitičari su još u nedoumici ko to uopće ulaže. Ako je to iz budžeta EU, onda je to pregolema suma, “a ako su to privatne tvrtke, onda nije jasno kako se Evropska komisija može na to obavezati u njihovo ime”. Naravno da je poslije ovog sporazuma Trump imao razloga za zadovoljstvo. Rekao je da je dobar sporazum za sve, ocijenivši da je postignuto partnerstvo. Predstavnica evropskih “kućanica” Ursula von der Leyen pokušala je da odbrani sporazum za koji je imala riječi hvale. Ona se očigledno nije mogla suprotstaviti tenku iz Bijeće kuće koji ju je potpuno, onako muški, raznio. Nekako mi je bilo žao Von der Leyen, koja nije mogla da se suprotstavi ovom mizogenom nasrtaju drčnog Trumpa.

Tako je manifestirala sve evropske slabosti i podređenost Amerikancima. Ali, ako bi nešto moglo da utješi Von der Leyen, onda je to nedavni ulizivački govor šefa NATO-a Marka Ruttea (podanički govor), kada je nazvao taštog Trumpa taticom koji ponekad mora da koristi oštar govor. Evropa je tako pala, ali odvratno pala, pred taticom Trumpom koji je praktično izidiktirao sve uslove ovog sporazuma.

Osnovna carinska stopa od 15 odsto na robe iz EU uvezene u SAD primjenjivat će se na većinu roba, kao npr. na automobile, poluvodiče i farmaceutske proizvode. U svakom slučaju, neće biti lahko evropskim proizvođačima automobila koji bi propali (bez pomoći svojih država) da su ostale 30% carine. Ovako autoindustrija, a prije svega njemačka, neće propasti, ali će sasvim sigurno biti unazađena u nekoliko godina. Dogovorena je nulta carinska stopa koja se odnosi na određene strateške proizvode, kao što su dijelovi za avione, neke hemikalije i generički materijal.

Počele su da pljušte kritike na Von der Leyen, a sa mnogih mjesta čulo se da ona mora otići sa mjesta predsjednika Evropske komisije. Za mnoge je neshvatljivo šta je uradila, gdje su joj bili savjetnici, a neki glasno uzvikuju “izdaja”. Njene riječi opravdanja da postignuti sporazum jamči sigurnost u neizvjesnim vremenima treba shvatiti kao odbranu od katastrofalnog poraza u sudaru sa SAD-om. Najprije su reagirali Francuzi, i to reprezentativno u zboru od tri ministra, a premijer François Bayrou je rekao da je ovo “mračan dan kada se savez slobodnih naroda, ujedinjenih da nametnu svoje vrijednosti i brane svoje interese, pomire s pokornošću”. Ustvari, tačno je definirao ponašanje Ursule von der Leyen i njenog pregovaračkog tima koji nisu iskoristili ogromno jedinstveno tržište Evropske unije, pri čemu su se klanjali do peta američkom predsjedniku Donaldu Trumpu.

Najbolje je to primijetio Mađar Viktor Orban, koji je kivan na EU pa mu je ova servilnost dobro došla da napiše da je Trump pojeo Ursulu von der Leynen za doručak. Istinu je rekao bez obzira na to koliko Orban ne bio drag. Orban, glasni podržavalac Trumpa i dugogodišnji kritičar Bruxellesa, pridružio se velikom broju onih koji su Von der Leyen proglasili pero lakom kategorijom koja nije imala nikakve šanse sa superteškašom Donaldom Trumpom. Čini se da EU, koja gubi ovu utakmicu protiv Trumpove Amerike, pokušava sada spriječiti na drugoj strani Kineze u njihovom pokušaju osvajanja Evrope. Neizvjesna je trka jer se Evropa sama isključuje iz globalne utakmice, a posljednji nokdaun u koji ju je bacio Trump dodatno će je izgurati. Tatica je pobijedio.