Treba li nam još jedna Jablanica?

Kažu da ribe imaju najkraće pamćenje. Za koju sekundu sve zaborave, pa se nerijetko upecaju na isti mamac. Ponekad imam osjećaj da smo i mi neki potomci riba. I o lijepom i o ružnom pričamo nekoliko dana i onda kao da ništa nije bilo. Zaboravimo brzo i smijeh i tragediju.

Osvježimo pamćenje: strahovite poplave zatekle su našu zemlju 2014. godine. Kiša je padala neprestano, a padavine su prešle rekorde svih rekorda otkako je mjerenja. Iz korita se izlile Bosna, Drina, Sana, Sava, Vrbas... Poplavljeni Maglaj, Doboj, Tuzla, Orašje, Bijeljina... Voda je nosila sve pred sobom. Poginula je najmanje 21 osoba, a na hiljade je evakuirano. Aktivirana su brojna klizišta i srušeni stambeni objekti. U prekidu su bile komunikacije, porušeni neki mostovi. Do pojedinih mjesta moglo se doći čamcima ili helikopterima. Došlo je i do pomjeranja pojedinih minskih polja. Bili smo humani u to vrijeme. Pomagali jedni drugima, ali smo brzo i zaboravili.

Deset godina poslije, apokalipsa u Jablanici. Nakon strahovitih poplava u Jablanici prošle godine i izgubljenih života, i dalje nema odgovornosti, kao ni optužnica, a osumnjičeni se ne spominju. Zapravo, sve što javnost zna, jeste da se vodi istraga protiv četvero osumnjičenih i firme koja je upravljala kamenolomom. Prebrzo smo zaboravili ceste prekrivene muljem, kamenje na sve strane i spasioce koji tragaju za žrtvama. Volonteri su danima pomagali noseći hranu, pitku vodu i toplu odjeću mještanima naselja pogođenih poplavama. Očigledno nam to nije bila škola da se preduzmu preventivne mjere, da do novih poplava ponovo ne bi došlo.

Svaka kiša donosi strah i napetost. Svako otapanje snijega stres hoće li rijeke izaći iz korita. Poplave prođu, ali traume ostaju. Dolina Neretvice, konjičko područje, napatila se u poplavama 2024. Nesreća ih nije zaobišla ni ove. Dio puta koji je izgrađen nakon poplava prošle godine uništen je s prvim jačim padavinama i topljenjem snijega koji je, zapravo, tek i počeo padati. Desetak sela odsječeno je od grada. Naravno, sanacija puta će potrajati, a padavine sve izvjesnije, jer godišnja doba nas ne pitaju jesmo li sve popravili i pripremili za zimu.

Prošle sedmice poplavljeno je dijelom i Buturović-Polje. Kuće bile ugrožene, ljudi u strahu i panici. Imali smo sreće i nije bilo tragedije. Strah od poplava bio je i u Jablanici, Fojnici i Bugojnu. Ponovo je u naseljima Zlate, Begići i Šašići moralo biti evakuirano više od deset osoba. Ponovo je došlo do prekida komunikacije na magistralnom putu Jablanica - Blidinje zbog odrona i izlijevanja rijeke na cestu. Pitanje je samo - do kada? Nadležni poručuju da građani moraju imati razumijevanja za zakonske procedure koje se moraju ispoštovati. Kako smo samo moralni, brižni i pažljivi. Sve po zakonu.

Ove zime osim što strahujemo od poplava, klizišta i odrona, ima još... Stanovnici Vogošće opet bez grijanja. Loptica se prebacuje s jednih na druge, a sve preko leđa građana. Djeca idu u hladne učionice, sportisti treniraju u hladnoj dvorani, a nakon povratka u stanove, i tu hladni radijatori. Lučani i Kruševci, najudaljenija sela u općini Srebrenica, svake zime tema, jer su porodice koje tu žive zaboravljene i prepuštene same sebi. Ovdje kada napada snijeg, ne pomaže ni teška mehanizacija. U glavnom gradu Bosne i Hercegovine na trotoarima nakon snijega led, pa građani imaju priliku bez klizaljki baviti se ovim zimskim sportom. Nažalost, nemaju svi sreću, pa nemali broj završi u hitnoj ili na KUM-u.

Iz BiH smo i tako poželjeli dobrodošlicu zimi i “zimskim radostima”.