Teško Bogu s nama kakvi smo
Kad god čovjek odahne malo dušom i ne prati revnosno dešavanja u zemljici Bosni, baš tada se desi sijaset stvari na koje je pisac ovih redova “upozoravao godinama”, da ne napišem duže od deceniju. Politički opsjenari i amateri oličeni u koaliciji Trojka doveli su vlastito jahanje vlasti do krajnje granice. Ta granica je da ne postoji zakon i sudsko pravo, ni ništa što bi moglo definisati državne poluge kao takve.
Politički imbecilni savez sa Dodikom im se razbio o glavu, a razbiće se i od naše glave; sumnjam da će nas braniti dezerteri i podrumaši iz nove i istorijski najbrže formirane vlasti u povijesti kosmosa. Brzina kojom država propada jednaka je brzini formiranja ove tzv. mesijanske vlasti koja nije imala političkih testisa da pošalje specijalce koji će uhapsiti Dodika u martu. Kad je u pitanju opstanak države kukavičluk se skupo plaća (tek ćemo vidjeti cijenu neslanja “naoružanih ljudi na naoružane ljude”, kako je izbriljirao ministar). Svaki dan u kojem se to nije desilo doveo je do ovog trenutka u kojem jedan čovjek stoji iznad kompletne države. I to, zamislite ironije, onaj čovjek za kojeg su nas ubjeđivali kako se promijenio, doživio katarzičnu promjenu i postao veliki pobornik jedinstva ove zemlje.
E baš takav Milorad Dodik im je upalio šamar iz ušiju. I moram priznati da mi je drago zbog toga, iako između propasti Dodika i opstanka države biram ovo zadnje, dok slijepi navijači i botovi npr. NiP-a više priželjkuju propast SDA, nego opstanak države.
I vi, mi očekujemo da će se ovakvi otpadnici SDA znati nositi s Dodikom i sličnim mrziteljima i razbijačima Bosne. Kako su uspješni u ovom poslu vidi se po načinu kako je Dodik ušetao u Sud BiH i slobodno iz njega išetao. Doduše, trebamo isto znati da u današnjem svijetu nije bitan fakt, činjenica, istina, nego kako ćeš je reprezentovati, u čemu je vladar NiP-a veliki majstor. U narodu bi tu vještinu saželi u jednu rečenicu: Slaže čim zine.
Sada je interpretacija događaja koji ti se nije svidio bitnija nego sam događaj, i to dobro znaju pripadnici ovog “osloboditeljskog režima”, jer im je bitniji imidž na socijalnim mrežama od činjenice da se Sarajevo guši u smeću i nečisti. Pa se tako premijer KS-a, mlađahni i nepoletni Uk, snima kako jede baklavu u nekom opskurnom videu bukvalno utjelovljujući onu “jedite kolače ako nemate hljeba”.
Sad bih citirao Mila Đukanovića, ali ću zadržati svoju pristojnost.
I tako, samo što sam odahnuo dušom, istorijski najbrža vlast u disciplini sprinta prema vlastitoj propasti odlično se nosi s čovjekom koji je iznad države i koji nastavlja mapu političkog puta ka raspadu ove zemlje. To mu je jedini cilj u zadnjih skoro dvije decenije, ali mi imamo tu nesreću da smo izabrali ljude koji su toliki amateri da svoju nesposobnost vide kao bogomdanu vrlinu kojom će ovu zemlju uvesti u EU koja nas ne želi. I još žele aplauz za nesposobnost i nerad, jer bitniji su lajkovi fanova nego grad koji smrdi na fekalije, i u kojem ne možeš naići na kontejner za smeće u koji se neko nije nageo da pronađe kakav komad hrane.
Ali, ponavljam, važnija je interpretacija događaja od same sadržine događaja. Tako da u skorije vrijeme trebamo očekivati kako će Dodikova “nagodba” sa Sudom i Tužilaštvom BiH biti objašnjena nama “neukom puku” kao velika pobjeda vladajuće koalicije, i kao veliki plus za Bosnu i Hercegovinu na slavodobitnom putu prema EU, koja nas ne želi u svom okrilju.
Zaista sam htio pisati o utiscima s koncerta Neila Younga u Waldbuehne u Berlinu. I htio sam pisati o vlastitom doživljaju ovog grada koji je visoko kotirao na mojoj listi omiljenih gradova, da sam o njemu napisao knjigu pod nazivom “Auslenderska berlinologija”, netom objavljenu u Novom Sadu.
Ostaviću ove doživljaje za neki naredni tekst, dok sačekamo kakav će genijalan spin skontati u mahalaškim spin-gnijezdima historijske i osloboditeljske koalicije, koja nas je oslobodila od jarma mrskog režima. Dok upravo lideri jedne od stranaka Trojke zajedno imaju preko 100 (sto) godina staža u stranci mrskog režima.
Jer, bliže se izbori kada će se svi politički porazi uglačati do visokog sjaja, kako bi bili prepravljeni u velike pobjede novog i najboljeg osloboditeljskog režima od Kulina bana do naših dana.
Teško Bogu s nama i vlasti koju smo sami izabrali, da parafraziram privatni baner kraj puta na ulazu u Vlasenicu.