Taoci smo opakih ljudi
Ako je i bilo onih kojima je trebalo da to SNSD-ov “ledolomac” Staša Košarac, u svojstvu državnog ministra, bahato otvoreno ponovi - pa da im bude jasna močvara u kojoj se nalazimo u vezi s evropskom perspektivom i, posebno, gubitkom novih 215 miliona KM EU-para, konačno su došli na svoje. Najprije u njegovom odsustvu, zajedno sa istomislećim saborcem Srđanom Amidžićem, sa sjednice Vijeća ministara, a onda (u petak) i nakon onoga što zovu telefonskom sjednicom državne vlade, kada je potvrdio izopačen arsenal opakosti u onome što radi, kako to čini, u ime koga i čega i s kojim konačnim ciljem. Gubitak novih 108 evropskih miliona eura nam je nadohvat ruke, a rok za slanje dokumenata ističe danas, na neskriveno zadovoljstvo onih čiji su Košarac i Amidžić smjerni špic-igrači.
Sabrano na jednom mjestu, ono čime je obojen kraj septembra i nonšalantno poigravanje sa ovom zemljom i našim glavama, najtačnije bi bilo - i od toga ne treba bježati - uvrstiti u rubriku opakog šenlučenja onih koji se uklapaju u definiciju protagonista činjenja zla, nepoštenja, opakosti, nemorala, nečasnosti, pakosti, otrovnosti... U jednom paketu to znači ono što nam je odavno moralo biti jasno - izrazito prostačko ruganje i zlonamjernost onih od kojih zavisimo i koji nas s toliko uspjeha vuku nazad. Kad bismo to smatrali korisnim, očas bi se mogao napraviti registar likova, manje-više politički isturenih i eksponiranih, kojima je mjesto u ovoj definiciji. I koji, poput Staše Košarca, patološki istrajno jašu na lažnoj tezi o tome da je “državna zajednica” Bosna i Hercegovina zbir dva entiteta (“države”) i da je samo dogovor između njih prihvatljiv i za evropsku budućnost. Da bi otklonio eventualne nejasnoće u vezi s tim, on će ponoviti da se kod nas ništa neće desiti u približavanju Evropi - dok se o tome ne izjasni Republika Srpska i ako to njoj, a ne Bosni i Hercegovini, ne ide u prilog.
Kada na sve to šefica Vijeća ministara Borjana Krišto, uz blagi osmijeh dobročinstva, kaže da je ipak optimista, izazove dva efekta: dosljednost u priznavanju inficiranosti operetskim optimizmom lidera svoje stranke, te utisak da sve nas smatra neizlječivo naivnim i neupućenim čim nam uporno nudi rog za svijeću. U čemu je, iznenadivši mnoge, s margine podupire SNSD-ova Sanja Vulić, uz upotrebu pijačarske mustre ispalivši uvjerenja u to da Unija neće baš toliko zadebeliti i da će nam progledati kroz prste i ono što bi se moglo sutra desiti na sjednici Vijeća ministara (konačno usvajanje Reformske agende za Plan rasta) - uzeti kao plus i dati novac.
Ni na prvi, a ni na još nekoliko narednih pogleda, nema sumnje u to da je pakost, kao pogan politički alat, kojim se manijakalno pojačava ustaljeno naciopatsko iščašenje, u aktuelnim prilikama sirov revanš za ono što je zadesilo Milorada Dodika. Najsvježiji povod je slovenačka zabrana ulaska ovom građaninu BiH u tu državu. A uz to Marta Kos, slovenačka bivša novinarka i sadašnja evropska zvaničnica, tri dana bude u našoj zemlji, što je Košarcu i bratiji prst u oko, pa se “svete” Sloveniji, “kažnjavajući” je kroz opakost u onome što rade na našu štetu (?!). Paralelno s tim ide protivljenje usvajanju državnog budžeta za 2025. godinu, s malicioznim, opet lažnim i manipulatorskim izgovorom - u kome im sa strane, ali pouzdano, podršku daje i HDZBiH - da “nije po Daytonu” finansiranje ustanova kulture od značaja za državu, iako je to prošle godine visoki predstavnik eksplicitno naložio.
Nije poznato, jer nam to ničim nije nagoviješteno, kakvo bi se to čudo moralo desiti, pa da do danas, 30. septembra, opakost izblijedi i da opaki ljudi odluče da, makar privremeno, postanu normalni. Umjesto toga, mnogo izvjesnije je da ćemo ostati bez novih 215 miliona KM, da će to osjetiti svi u ovoj zemlji, dakle i RS, te da će - uz dvije evropske milijarde KM bez kojih je taj entitet ostao od 2022. godine - to biti sraman potpis onih koji su izdašno plaćeni iz naših džepova, a nesmetano rade protiv nas i protiv ove zemlje. Na šta se vjerovatno odnosi ono što je u govoru na 80. sesiji Generalne skupštine UN-a predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić nazvao vladanjem manjine nad većinom, što se čini diskutabilnim, jer je tu opaku manjinu izabrala većina glasača ove zemlje, nije ona pala s neba, pa su i oni odgovorni za iživljavanje manjine i za naše stanje dugotrajne talačke krize.
Uklopljeni u opštu sliku nereda, kojim su obojeni prvi jesenji dani, prizori u vezi sa samo dva ključna pitanja - budžetom države i Planom rasta - i neizlječivim optimistima i blaženim naivčinama su potvrda da smo taoci opakih ljudi, zlonamjernih likova i na svoj način bolesnih čovjekolikih pojava. Koje su, na našu nesreću, na ključnim funkcijama i neograničenom prostoru samovolje, zloupotreba, kaprica i inata. Što je gorka istina, ali nije nikakvo olakšanje, niti umanjuje štetu, zabrinutost i nazadak, na koje smo s njima osuđeni do daljnjeg.